Oliver Piper  [ DW ]

10. 12. 2023. 06:18

75 godina Opšte deklaracije o pravima čovjeka

Kada je njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok u aprilu ove godine posjetila Kinu, na zajedničkoj konferenciji za štampu sa kineskim kolegom Ćin Gangom otvoreno je kritikovala kršenja ljudskih prava Ujgura.

„Ono što Kini najmanje treba je učitelj sa Zapada. Svaka zemlja ima svoje specifičnosti i kulturno-istorijsku pozadinu, ne postoje jedinstveni standardi u svijetu", odgovorio je Gang. „Postoje", uzvratila je Berbok, „Opšta deklaracija UN o pravima čovjeka".

Osam mjeseci kasnije, Berbok je rekla: „Po mom mišljenju, univerzalni pogled trenutno je izložen velikom napadu. I upravo su zato ta univerzalna ljudska prava važnija nego ikad." Kritičarima koji kažu da sada nije vrijeme za feminističku perspektivu i spoljnu politiku vođenu vrijednostima, već za pragmatičnu politiku temeljenu na interesima, ona kaže: „Kao da je to kontradikcija, kao da su ljudska prava važna samo kada je sve lijepo i nema drugih problema."

Berbok je to rekla na manifestaciji poslaničke grupe njene stranke Zelenih u Bundestagu. Povod je zapravo razlog za slavlje.

Deklaracija UN - zadatak za Njemačku

Jer, samo tri godine od završetka Drugog svjetskog rata, 10. decembra 1948. usvojivši Rezoluciju 217, UN su se po prvi put složile oko osnovnih prava koja se odnose na sve ljude, jednom naizgled jednostavnom rečenicom kojom počinje Opšta deklaracija u pravima čovjeka: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima".

75 godina kasnije, za Berbok ovaj dokument predstavlja zadatak njemačke spoljne politike. Istovremeno, ljudska prava su akutno ugrožena. I to ne samo u bliskoistočnom sukobu ili ruskom agresorskom ratu protiv Ukrajine. Njemačka takođe stalno mora da brine da se ne zaboravi situacija u Bjelorusiji, Darfuru ili situacija u kojoj su Jezidi, kaže šefica njemačke diplomatije.

Folker Tirk, visoki povjerenik UN za ljudska prava, takođe smatra da je Deklaracija o pravima čovjeka izložena pritisku, ali u svojoj video poruci ističe i ono što je postignuto u proteklih 75 godina:

„Ljudska prava su postala sastavni dio rada vlada i donošenja odluka. Pokreti kao što su Black Lives Matter, Me too, Fridays for Future, kao i aktivizam indogenih naroda, feminizam, podstakli su pojedince da zahtijevaju svoja prava i bore se protiv nepravde. Sudovi nekih zemalja su čak priznali pravo na zdravu životnu sredinu."

U ovom mračnom trenutku svijetu je potrebna vizija zajedničke budućnosti zasnovane na ljudskim pravima i mora da počne da traži zajednička rješenja, zahtijeva Tirk. Statistika pokazuje koliko hitno su neophodna rješenja.

Glad, rat, izbjeglice, moderno ropstvo

Prema podacima UN, 735 miliona ljudi gladuje, oko 110 miliona je u izbjeglištvu, a prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO) 50 miliona ljudi živi u modernom ropstvu. A iznad svega, trenutno je teška situacija u Izraelu, Gazi i Ukrajini kao i posljedice klimatske krize.

„Dakle, ovo što sada doživljavamo mnogo je gore od onog što bi bio moj najgori mogući scenario od prije deset godina. Nijesam mislio da je to moguće. Posljednjih godina nije bilo samo nazadovanja, već i čistih padova. Zbog napretka autokratskih režima, a i zbog tendencije autokratizacije unutar demokratija", kaže istoričar Hajner Bilefelt.

Šef Katedre za ljudska prava i politiku ljudskih prava na univerzitetu Friedrih-Alexander Erlangen-Nirnberg za DW kaže: „Ruski agresorski rat u Ukrajini je šamar u lice ljudskim pravima. To je više od kršenja, to je potpuno ignorisanje, to je cinični nedostatak čak i minimalnih standarda u ratu."

Bilefelt smatra da Njemačku u budućnosti čeka veliki izazov:„Da zaštitimo strukture koje prijete da erodiraju, da budu razbucane i uništene. Ne radi se više samo o kršenjima ljudskih prava tu i tamo ili o kršenjima pravila međunarodnog humanitarnog prava, već o opasnosti da se sruši čitav međunarodni poredak koji se razvijao decenijama."

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.