M.V.

Reagujemo li kada drugima treba pomoć?

Događaji poput jučerašnjeg u Podgorici, kada je mladić skočio u nabujalu rijeku sa Visećeg mosta da bi spasio sugrađanku služe i kao signal da razmislimo šta smo to dobro činili za druge tokom godina, i koliko je zaista crnogorsko društvo humano.

Psiholoskinja Radmila Stupar Đurišić istakla je za Portal RTCG da kada govorimo o crnogorskom društvu, percepcija humanosti je složena i višeslojna, baš kao i svako društveno tkivo.

"Ako posmatramo individualni nivo, mnogo je primjera iskrene solidarnosti — ljudi koji spontano organizuju pomoć bolesnima, prikupljaju sredstva za liječenja djece, reaguju na nesreće, požare, poplave. Empatija postoji, i to ne samo deklarativno. U kriznim trenucima, crnogorsko društvo često pokazuje izuzetnu toplinu i spremnost da 'skoči' jedni drugima u pomoć", kazala je Stupar Đurišić.  

Međutim, istakla je, kada pređemo na sistemski i društveni nivo, slika je drugačija.

"Tu se češće uočava ono što psihologija naziva zamor empatije i difuzija odgovornosti — osjećaj da je “neko drugi” zadužen da pomogne, najčešće institucije. To dovodi do toga da humanost postane povremena reakcija na krize, umjesto stalna društvena praksa. Takođe, savremeni izazovi — ekonomska nestabilnost, političke podjele, digitalna izolacija — utiču na to da se ljudi više bave ličnim problemima, a manje tuđim. Kad su osnovne potrebe ugrožene, prirodno je da se kapacitet za altruizam smanjuje", naglasila je Stupar Đurišić. 

Dakle, kako je podvukla, crnogorsko društvo jeste humano, ali ta humanost najčešće djeluje reaktivno, a ne proaktivno.

"Ona se vidi najjasnije kada 'gori pod nogama', a rjeđe u svakodnevnim, tihim oblicima brige jednih za druge. Pravi izazov je kako da se humanost pretvori iz povremene emocije u stabilnu društvenu vrijednost — nešto što se uči, njeguje i prenosi, a ne samo povremeno aktivira", ocijenila je Stupar Đurišić. 

Na međunarodnom nivou, jednom godišnje obilježava se i Međunarodni humanitarni dan kao prilika da se podigne svijest o važnosti humanitarnog rada, zaštiti humanitarnih radnika i da se oda počast onima koji su dali svoje živote pomažući drugima. 

Poslanica Evrope sad Branka Marković, članica skupštinskog Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, rekla nam je da je pregršt primjera koji nas podsjećaju koliko su dobrota i empatija važne u vremenu koje često djeluje hladno i neizvjesno. 

"Iako ponekad pomislimo da su humanost i solidarnost skoro iščezle, naše društvo iznova pokaže da su i dalje snažno prisutne. Toga smo se posebno uvjerili ovog ljeta, kada su Crnu Goru pogodili veliki požari. Građani, volonteri i organizacije pokazali su nevjerovatnu snagu zajedništva. Svako ko je mogao dao je svoj doprinos, a pomoć se pružala na svaki mogući način. I juče smo imali potvrdu koliko je humanost živa. Petar Ivanović (23 godine) spasio je jedan život iz nabujale Morače, rizikujući sopstveni. Ovaj mladić je heroj. Ovakvi mladi ljudi su ponos Crne Gore. Kada pomislimo da je empatije sve manje, ovakva djela nas ostave bez teksta i pokažu nam da ima nade i vjere u čovjeka", kazala je Marković. 

Kako je navela, da bismo bili humano društvo, ne moramo čekati teške i dramatične situacije.

"Svakog dana imamo priliku da pokažemo dobrotu kroz mali gest, lijepu riječ, pomoć prijatelju, podršku porodici, pažnju prema komšiji ili osmijeh nepoznatoj osobi na ulici. Upravo ti mali trenuci čine veliku razliku i grade svijet u kojem želimo da živimo", kazala je Marković.