Milica Kapa, TVCG

Sve više oboljelih od dijabetesa, dostupnost medicinskih sredstava često problem

Trend rasta obolijevanja od dijabetesa u Crnoj Gori je zabrinjavajući. Osobe koje žive sa šećernom bolešću poručuju da se, uz prilagođenu ishranu i podršku okoline, može voditi kvalitetan život, ali upozoravaju i na probleme s dostupnošću medicinskih sredstava. Struka ističe da broj oboljelih u Crnoj Gori kontinuirano raste i da je kontrola tjelesne težine ključna u prevenciji. U isto vrijeme, edukativni kampovi i savremeni senzori mogu značajno olakšati svakodnevicu oboljelih, ukoliko budu dostupni svima.

"Osobama koje su tek sad saznale da imaju dijabetes, samo bih poručio, možete sve", kaže Abdulah Turusković iz NVU “Dijabetes ekipa DOB”.

To naš sagovornik zna, jer od malena živi s dijabetesom. Kaže da je najvažnije prilagoditi ishranu, ali značajna je i podrška zajedice.

"Jako je bitno da ljudi koji imaju dijabetes budu okruženi s ljudima koji su svjesni, da kažem, njihovog nedostatka, to jeste da imaju dijabetes, i za razlog, jer nikad ne znamo kada možemo doći u situaciju da baš neko ko je pored nas treba da nam pomogne", ističe Turusković.

A trend rasta obolijevanja od dijabetesa u Crnoj Gori je zabrinjavajući, kaže struka.

Dragan Likić, rukovodilac Registra za šećerne bolesti IJZCG-a naglašava da od 2013. godine do 2024. godine, zaključno sa prošlom godinom, broj oboljelih od šećerne bolesti u Crnoj Gori je porastao za 21%, sa preko 23.000 na preko 28.000.

Nešto više obolijevaju muškarci, a rizik raste sa starošću.

"Svaka osoba preko 40 godina treba da ode i da provjeri kakvo je njeno zdravlje i kakav je glikemijski status. Takođe osobe koje su mlađe, a gojazne ili u porodici imaju već nekoga sa šećernom bolešću, mogu to da urade i ranije", savjetuje Likić.

Na genetiku, pol i starost ne možemo uticati, kaže Likić, ali možemo na tjelesnu težinu.

"Svake godine među novooboljelim osobama 80% osoba ima povišenu tjelesnu težinu, a 40% su gojazni. Takođe bilježimo i 40% osoba koje su fizički neaktivne. Na to možemo direktno uticati, jer tjelesna težina je ključ razbolijevanja, prevencije i ozdravljenja od šećerne bolesti", kaže Likić.

"imamo kamp prvi, da kažem, ovakvog tipa u Crnoj Gori gdje imamo 20 učesnika koji će svaki dan primjenjivati ono što nauče na kampu, to jeste metodu co-counting koja je jako bitna za nas dijabetičare iz razloga jer vam pomaže u tome da mi znamo šta i koliko ugljenih hidrata unosimo u svoj organizam i koliko je nama dovoljno insulina da pokrijemo određeni obrok", objašnjava Turusković.

On kaže da je vrlo važno i da medicinska sredstva budu lako dostupna, što nije uvijek slučaj.

"S vremena na vrijeme se dese neki nedostaci gdje jedan dijabetičar pođe u apoteku da podigne insulin koji je prepisan na recept, ali insulina nema. Dosta se često dešava da u apotekama nema trakica. Mi u Crnoj Gori trenutno nemamo nigdje da kupimo ili podignemo trakice za ketone, koje su jako bitne" ističe Turusković.

Osim toga, naši sagovornici saglasni su da senzori za osobe s dijabetesom treba da budu dostupniji.