L.K. [ Mina ]

Knežević: Rizik od urušavanja legalnog tržišta

Potpuno urušavanje legalnog tržišta igara na sreću i gubitak velikog broja radnih mjesta, glavni su rizici primjene novog zakona koji tretira tu oblast, saopštio je predsjednik Grupacije priređivača igara na sreću Privredne komore (PKCG), Filip Knežević.

On je upozorio da primjena novog zakonskog rješenja može prouzrokovati gubitak velikog broja radnih mjesta zbog administrativno-pravnih, tehničkih i drugih biznis barijera koje se ogledaju u rješenjima kakva se ne mogu naći nigdje u regionu ili EU.

"Priređivači su, nažalost, kasno uključeni u pripremu novog zakona, tačnije tek kada je njegov inicijalni nacrt već bio objavljen, iako su od same najave, pojedinačno i kroz zajedničke inicijative, nudili podršku i saradnju nadležnim organima, kroz učešće u radnim grupama ili nekoj drugoj formi“, rekao je Knežević u intervjuu za Glasnik PKCG.

On je naveo da za takvu vrstu saradnje, međutim, nije bilo dovoljno sluha na drugoj strani.

"Kada su, nakon brojnih obraćanja nadležnim i pojačanog interesovanja javnosti i medija, priređivači konačno uključeni u proces, to je u većoj mjeri bilo formalno, jer je i pored opsežnih primjedbi, predloga i sugestija, usvojeno svega nekih 20 odsto i to uglavnom komentara koji nijesu od suštinskog značaja“, precizirao je Knežević.

On smatra da su upravo zbog toga određena zakonska rješenjenja neprimjenjiva, poput onog kojim se regulišu porezi na dobitke od igara na sreću, ali i da ima puno nepoznanica u dijelu primjene zakona, čime se svi učesnici na tržištu dovode u neizvjesnu pravno-formalnu situaciju.

"Nadam se da ćemo, kroz najavljene aktivnosti Grupacije, doprinijeti uspostavljanju kvalitetnijeg dijaloga i sadržajnije saradnje sa nadležnima, kako bi se, uz stručnu podršku i iskustvo priređivača, došlo do adekvatnijih i primjenjivih rješenja, počev od podzakonskih akata koji proizilaze iz novog zakona“, poručio je Knežević.

Kada je riječ o ključnim izazovima sektora igara na sreću, on je naveo da se prvi odnosi upravo na implementaciju novog zakona.

"Primjena određenih normi upitna je sa stanovišta ustavnosti. Određene norme su nedovoljno jasne i ostavljaju prostor za proizvoljno tumačenje, dok su neke neprimjenjive zbog nedostatka podzakonskih akata kojima bi se bliže definisali ključni segmenti zakona. Postojeći podzakonski akti, koji su u primjeni do donošenja novih, u određenoj mjeri su u suprotnosti sa zakonom i kao takvi se ne mogu primjenjivati, što dodatno dobija na težini kada se uzme u obzir da je novim zakonom propisano preko 40 osnova za ukidanje odobrenja za priređivanje igara na sreću“, saopštio je Knežević.

On je dodao da u ovom trenutku, zbog nedostatka podzakonskih akata, nije moguće otvoriti novi objekat za igre na sreću.

"Drugi ključni izazov je izlazak iz „pat pozicije“ kada je u pitanju insistiranje resornog Ministarstva i poreskih organa na primjeni nesporno neprimjenjivog Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica u dijelu oporezivanja dobitaka od igara na sreću, u postojećoj formi“, rekao je Knežević.

On je naveo da se treći izazov odnosi na razbijanje predrasuda kada su u pitanju igre na sreću, jer obavljanje te djelatnosti u skladu sa zakonima ne predstavlja društveni problem, već uređenu ekonomsku djelatnost koja ima značajan društveni doprinos u pogledu zapošljavanja, budžetskih prihoda i društveno odgovornih aktivnosti.

Grupacija će se, kako je najavio Knežević, truditi da bude konstruktivan partner predstavnicima vlasti u prevenciji svih potencijalno negativnih efekata od igara na sreću po građane.

On je kazao da su prednosti novog zakona iz ugla priređivača minimalne u odnosu na prethodno zakonsko rješenje.

"Jedna od ključnih pogodnosti trebalo bi da bude izdavanje jedinstvenog odobrenja za priređivanje određene vrste igara na sreću u formi upravnog akta na period duži nego što je to bio slučaj sa koncesijama za svaki pojedinačni objekat za igre na sreću, ali je ta pogodnost u potpunosti anulirana propisivanjem mogućnosti ukidanja istog po preko 40 osnova. Time se uvodi potpuna pravna nesigurnost, imajući u vidu da se zbog najmanjeg administrativnog, tehničkog ili drugog propusta može izgubiti odobrenje“, rekao je Knežević.

On je saopštio da je društveno odgovorno priređivanje i mogućnost samoograničenja i samoisključenja igrača konačno normirano kroz novi zakon, ali da treba istaći da je veći broj priređivača, nezavisno od činjenice da nije postojala zakonska obaveza, učinila igračima dostupnim tehničku mogućnost samoisključenja ili samoograničenja poštujući opšta načela odgovornog priređivanja koja se mogu naći na internet stranicama priređivača.

"Glavni rizici su potpuno urušavanje legalnog tržišta i gubitak velikog broja radnih mjesta. Samo neki od takvih primjera su obavezna registracija igrača za igru na automatima, koja nema jasnu svrhu, osim otežavanja funkcionisanja automat klubova, jer se Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma jasno definiše kada i na koji način se moraju preduzeti mjere utvrđivanja i provjere identiteta“, naveo je Knežević.

Takvo rješenje, prema njegovim riječima, destimuliše igre na sreću kod legalnih priredjivača, smanjuje prihode državi, pospješuje sivo i crno tržište i na kraju dovodi do gašenja radnih mjesta i nemogućnosti ubiranja i drugih vrsta poreza.

"Ništa manje opterećujuće je vođenje evidencije o svima koji su obavili bilo koju uplatu u kazinima, automat klubovima ili putem interneta ili im je isplaćen bilo koji iznos, odnosno kod igara klađenja evidencije o osobama koje su uplatile 50 EUR i više ili im se isplaćuje 300 EUR i više, iako se shodno direktivi EU propisuje granica od dvije hiljade EUR i više za sprovođenje mjera poznavanja i praćenja stranke“, naveo je Knežević.

On je dodao da se Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma propisuje prag od 20 EUR ili više, čime se priređivačima nameće vođenje višestrukih evidencija koje ne doprinose boljoj kontroli, već se nadležni organ blokira hiperprodukcijom nevažnih informacija.

Knežević je objasnio da se pod vođenjem evidencije ne misli na identifikaciju osobe koja žele da učestvuju u igrama na sreću u smislu utvrđivanja punoljetstva, već vođenje detaljnih evidencija sa ličnim podacima igrača i svim njihovim uplatama i isplatama bez obzira na iznos.

"Kada se tome dodaju i porezi na dobitke od igara na sreću na način na kojem insistiraju nadležni organi, odnosno na način propisan važećim Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica, koji je u suprotnosti sa praksom u regionu i zemljama EU poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Švedske, Njemačke, Španije i Francuske, onda je gotovo izvjesno da će igrači pribjegavati igri kod nelegalnih priređivača, što će u konačnom rezultirati značajnim smanjenjem budžetskih prihoda“, upozorio je Knežević.

On je kazao da navedene slabosti postojećeg zakonskog rješenja, uz činjenicu da je pristup nelegalnim priređivačima ostao izuzetno otvoren i lako dostupan, jasno ukazuju na logičan i neminovan rizik od sve bržeg razvoja sivog ili crnog tržišta.

"Ako igrači preko alternativnih sajtova ili korišćenjem VPN-a i drugih tehničkih mogućnosti mogu nesmetano pristupiti platformama nelegalnih online priređivača i obavljati transakcije putem raznih alternativnih načina plaćanja, teško je očekivati da će prolaziti kroz složene administrativne procedure i plaćati poreze čiju osnovicu nije moguće utvrditi kod određenih vrsta igara na sreću“, saopštio je Knežević.

On je dodao da posebno zabrinjava to što trenutna rješenja ne omogućavaju umanjenje oporezive osnovice za prethodne gubitke, pa će igrač koji u istom mjesecu ima znatno veće gubitke od ostvarenih dobitaka ili koji na jednom od deset istovremeno uplaćenih tiketa ostvari dobitak, biti oporezovan iznosom koji ne reflektuje ukupan finansijski rezultat, jer osnovica neće biti adekvatno umanjena po osnovu prethodnih gubitaka.

"Ne postoje adekvatni mehanizmi zaštite od nelegalnih online priređivača. Kroz licence koje izdaju određene jurisdikcije, globalno prepoznate u ovom svijetu, nelegalni priređivači su prisutni svugdje gdje državne institucije ne uspostave efikasne barijere i instrumente nadzora. Po našem mišljenju, prvi logičan i strateški korak države trebalo je da bude uspostavljanje sigurnog i regulisanog ambijenta za legalne priređivače, jasni tehnički i regulatorni standardi, efikasne kontrole plaćanja, mehanizmi za blokiranje nelegalnih platformi i saradnja sa međunarodnim provajderima platnih usluga“, kazao je Knežević.

On smatra da bi povećani nameti od 50 odsto, koji su sada na snazi, mogli biti logičan i održiv korak tek nakon što se uspostavi adekvatan ambijent i omogući funkcionalna odbrana od sivog, odnosno crnog tržišta.

"U suprotnom, nagla opterećenja na koja industrija nije spremna, samo će podstaći migraciju korisnika na neformalne kanale i dodatno umanjiti fiskalni i društveni efekat regulisane djelatnosti“, rekao je Knežević.

On je saopštio da se problem nelegalnih priređivača primarno ogleda u tome što nadležni organi uopšte ne targetiraju one koji su u potpunosti van sistema, već pooštravaju pravila za one koji posluju u skladu sa zakonom.

"Teško je procijeniti udio takvih priređivača, ali suzbijanje tog problema zahtijeva sveobuhvatnije djelovanje, koordinisanu međuresornu i saradnju svih relevantnih državnih institucija, uz aktivnu saradnju sa legalnim priređivačima. Jedino tako se mogu identifikovati svi vidovi nelegalnog priređivanja i iznaći adekvatna rješenja za njihovo suzbijanje“, poručio je Knežević.

On smatra da postojeće zakonsko rješenje ne prati razvoj tržišta igara na sreću, već ga sprečava i/ili nedovoljno precizno defniše.

"Brzina usluge, kvalitet proizvoda i generalno korisničko iskustvo je nešto što su ključni elementi industrije igara na sreću, jer je svrha istih zabava, pa se ovako rigidnim zakonskim rješenjima u potpunosti mijenja moderni koncept igara na sreću i ograničava ponuda priređivača“, saopštio je Knežević.

Nedovoljno dobre formulacije određenih odredbi zakona, stvaraju ozbiljne izazove.

"Industrija igara na sreću u Crnoj Gori posluje u jednom od najstrože regulisanih sektora domaće ekonomije, u kojem su priređivači suočeni sa diskriminatornim propisima, ograničeni neustavnim i neprimjenjivim normama, a sve zbog izostanka konstruktivnog dijaloga i valjane analize uticaja propisa na građane, privredu i javne institucije kojom bi se procijenili ekonomski, socijalni i administrativni efekti predloženih zakonskih rješenja“, zaključio je Knežević.