"Opet ću na kadaif u Istanbul"

Nekadašnji šef crnogorske diplomatije, Miodrag Lekić, osvrnuo se na Fejsbuku povodom posljednjih dešavanja u zemlji.

Piše: Miodrag Lekić

Da preciziram, ova slika restorana nije iz Istanbula, na Bosforu, "bog iz tebe samo begeniše", kako mu se divio "pustinjak cetinjski".

Slika je iz Bara, kao što je kadaif iz barskog restorana "Istanbul".

Iznad stola za kojim sjedim je slika Mustafe Kemala Ataturka, osnivača moderne, republikanske, sekularne Turske. Ataturk se s razlogom smatra jednim od najvećih državnika 20 vijeka.

Dosta sam proučavao kompleksnu ličnost Ataturka, objavio sam ovdje i u Italiji nekoliko skromnih tekstova o njemu i tom vremenu.

Nijesu svi saglasni o ulozi Ataturka u istoriji Turske. Tako je Alija Izetbegović u svojoj "Islamskoj deklaraciji" vrlo kritički sumirao Ataturkov istorijski bilanas.

Postavljam ovaj post o kadaifu u Crnoj Gori povodom jučerašnjih protesta protiv turskih migranata o našoj zemlji. Za mnoge neočekivano masovnih i žestokih.

Negdje je u pitanju revolt, dijelom opravdan, zbog nepostojanje državne politike u oblasti migranata. Što vodi haotičnim tokovima i posljedicama, a potencijalno, evo vidimo i stvarno, ozbiljnim incidentima.

I u drugim državama, posebno zapadnim, održavaju se protesti protiv nekontrolisane migracije. Često uz ksenofobične pokliče i zahtjeve.

Sve to ne opravdava jučerašnje teške scene u Podgorici i događaje nasilja u Baru i Herceg Novom.

Pokliči za "izbacivanje" jednog naroda iz ove zemlje su za svaku osudu. To ima ružan i rasistički prizvuk, makar neko od učesnika i ne bio toga svjestan.

Kao što demonstranti sa tako nedoličnim povicima možda nijesu svjesni da sve to loše govori i o narodu kojem pripadaju.

Što je sve iza, tek će se, valjda, saznati.

U ovom trenutku znamo da se radi o manifestaciji stanja zapuštenog društva. I to je duža priča.

Priča u dužem periodu o samoj državi koja propagandno nastoji da proizvede zašećerenu sliku društva zaboravljajući da toleriše, pa i proizvodi mnoge mračne strane društva. Sa daljim posljedicama.

Problem je mnogo veći i time da ispoljena ksneofobična stanja u jednom ambijentu i prema jednom narodu, vjerovatno imaju svoje pandane u drugim ambijentima prema nekom drugom narodu.

Iznenadimo se kada se desi.

A onda državna reakcija ex post. Kada je mnogo teže.

Da se utješimo da možda nije jos sasvim kasno. Za ozbiljnu politiku i državu.

U svakom slučaju, opet ću na kadaif u Istanbul.

Nadajući se da zahtjevi za izbacivanjem Turaka ne znače protjerivanje kadaifa, baklava, urmašica… Da se na kraju malo našalimo ovom dosta gorkom temom.