Igor Pejović, TVCG

Sofija Mirković: Disciplina imperativ u Francuskoj, fakultet nije usputna destinacija

Kad je studije nastavila u Francuskoj, Podgoričanka Sofija Mirković ni slutila nije da će medicinu vrlo brzo zamijeniti ekonomijom i menadžmentom, što se na kraju, kaže, ispostavilo kao ipak dobra odluka. Iako je za studije odabrala Francusku, u emisiji Mladovanje na TVCG kazala je da kako se ljubav prema francuskom jeziku rodila neočekivano.

Sve to opredijelilo je Sofijin akademski put i odlazak u zemlju umjetnosti i romantike, gdje je danas studentkinja treće godine Ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu Lumijer Lion.

Kaže kako je u sebi oduvijek prepoznavala empatičnost, što je vjerovatno i bio okidač da prvo upiše medicinu.

“Međutim, kad sam tek krenula na studije shvatila sam da to možda, ipak, nije za mene, da to nosi ogromnu odgovornost, da nije mala stvar imati ljudski život u rukama, pa sam imala opciju B, a to je ekonomija koja je postala i moja strast”, kaže Sofija.

Promjena budućeg životnog poziva, kako je kazala, bio je veliki korak, za šta je bila potrebna i doza hrabrosti.

Govorila nam je i o tome kakvi su uslovi i način studiranja u Francuskoj.

“Iz svog ličnog iskustva, kad je u pitanju Francuska, i onih koji studiraju u Crnoj Gori, mogu da kažem da je u Francuskoj imperativ disciplina. Studije su takve da ima puno više provjera, manjih i većih, to zaista tjera studenta da bude 100 odsto prisutan na fakultetu, da se posveti studijama, da to nije usputna zanimacija”, objašnjava Sofija.

Francuska joj se, kaže, desila sasvim spontano, a nakon saznanja da su studije u toj zemlji besplatne na državnim univerzitetima za studente van Evropske unije krenula je s učenjem jezika na Francuskom institutu.

Naučila ga je za tri godine: “Tri godine su bile optimalne da ja krenem na studije. Doduše jezik se uči konstantno, svakog dana, kroz razgovor. Potrebno je vrijeme, ali i strpljenje. Mada sve zavisi i od naše ljubavi i volje”.

Što se tiče života u Francuskoj, karakterističan je, kaže, užurbani ritam života i to je nešto što je drugačije u odnosu na Crnu Goru.

“Ja kad razmišljam o Crnoj Gori, o kući, nekako budi se u meni osjećaj mira, a to u Francuskoj je sada teško naći. Ne samo tamo, nego na zapadu, mnogo se brže živi, ljudi imaju određen ritam. To sam prvo primijetila. Francuzi su dosta opušteni, non šalantni. Osjeća se prijatna atmosfera u vazduhu”, priča naša sagovornica.

Život u Lionu načio je da zna postaviti prioritete i da neke stvari jednostavno ne mogu da čekaju: “Jer školujem se vani, to je finansijski izdatak i teret i meni i porodici. Jako bih se loše osjećala da razočaram sebe, a onda i ljude koji imaju neka očekivanja od mene. Zaista je to ono što sam i uvježbala tamo. Da imam svoj neki raspored koji poštujem, a da opet mogu da ostavim vremena za druženje, razonodu...”

Kod Francuza joj se najviše dopada to što su opušteni, pa čak i kad imaju jako puno obaveza.

“Rekla bih da su mladi tamo puno više slobodni, da razmišljaju, da biraju. Ne upravljaju se prema nekim društvenim normama, iako ih ima svuda. To je glavna razlika. U Crnoj Gori primjećujem da mladi nekad imaju velike ideje, imaju želju da promijene neke stvari, da započnu neke nove izazove, ali nemaju dovoljno hrabrosti, osjećaju se stegnuto od strane društva i mislim da je to velika šteta”, kaže Sofija.

U Francuskoj, kako kaže, “slabo znaju o Crnoj Gori, nekad ne znaju uopšte”.

“Miješaju nas sa nekim zemljama u Africi, Aziji. To me često razočara jer smatram da nijesmo daleko toliko da se za nas ne bi znalo”, kaže Sofija.

Master će završiti takođe u Francuskoj, u narednom periodu takođe će ostati u toj zemlji no, kako je rekla, svoj život definitivno vidi na dalje staze u Crnoj Gori”.