K. J.

Milatović odgovorio Sudskom savjetu: Pogrešno suprotstavili moje pisanje pritisku na sud

Autor teksta "Građanista Kejn", Mićun Milatović, reagovao je na nepotpisano saopštenje Sudskog savjeta kojim se, kako navodi, diskvalifikuje kao "pravni analitičar" i pokušava da se njegovo pisanje prikaže kao pritisak na sud. Milatović tvrdi da je riječ o pogrešnom tumačenju i potvrdi njegovih zaključaka o institucionalnoj degradaciji pravosuđa.

Njegovo reagovanje prenosimo integralno: 

Djelove mog teksta "Građanista Kejn" portal RTCG je u formi komentara citirao u tekstu "Dupli aršini: Lubardi krivi članovi savjeta RTCG ali ne i Jelena Perović za utaju poreza".  

Tokom jučerašnjeg dana Sudski savjet Crne Gore javno je reagovao, između ostalog i na sadržaj pomenutog teksta, nepotpisanim saopštenjem: Sudski savjet poziva na uzdržanost od uvredljivih i populističkih izjava koje su usmjerene na diskreditaciju nosilaca sudijske funkcije. U nepotpisanom saopštenju navodi se i ovo:

"Sudski savjet je u prethodnom periodu više puta osuđivao brojne izjave najistaknutijih javnih ličnosti kojima se ugrožava nezavisnost sudija i bez osnova direktno podstiče nepovjerenje građana u pravosudni sistem. Čini se da sva ta reagovanja ne dopiru do onih kojima su upućena, jer smo ponovo svjedoci lamenta nad sudskim odlukama kojem se pridružuju i političari željni jeftinih političkih poena i pravni "analitičari" u borbi da zasijaju na medijskom nebu pod pokroviteljstvom javnog servisa."

Kako sam u tekstu RTCG predstavljen kao analitičar, jasno je da se dio nepotpisanog saopštenja donekle tiče i moje malenkosti. Na čemu sam autoru nepotpisanog saopštenja iskreno zahvalan. Ne zato jer sam raskrinkan kao pravni "analitičar", koji vrši pritisak na sud, diskredituje profesionalce, utiče na principe pravičnog suđenja, kvari demokratiju i koješta drugo; ne, ni zbog poklonjene mi pažnje, budući da sam nepotpisanim saopštenjem denunciran kao trabant "istaknutih ličnosti", a moje niske pobude razobličene su kao "borba da se zasija na medijskom nebu pod pokroviteljstvom javnog servisa".

Izrečene (dis)kvalifikacije same po sebi nisu važne. Tim prije jer je "sijanje na medijskom nebu" toliko prostački banalna uvreda, da ne može biti reprezentativna čak ni kao primjer uspješnog "character assassination" metoda kojim se eliminiše nepoželjno mišljenje. Tako nedostojan pseudoargument zacijelo ne govori mnogo o meni ali potvrđuje žalosni obrazac institucionalne degradacije o kojoj i jeste riječ u "inkriminisanom" tekstu.

I zbog toga, upravo, iskazujem zahvalnost autoru nepotpisanog saopštenja. Zaista je nesvakidašnja, iako nevesela, privilegija da za manje od 24 časa sa tako važne adrese dobijete potvrdu ispravnosti vaših zaključaka. Od kojih je prvi onaj da ako činjenice u javnosti učinimo nevažnim, svaki demokratski princip i civilizacijski standard postaje bespredmetni činilac karnevalske rašomonijade.

Stoga, istine radi, dužan sam ovom prilikom ukazati na nekoliko konkretnih činjenica.

Najprije, da je integralni tekst "Građanista Kejn" objavljen na mom ličnom blogu dana 23.09.2025.godine u 19:36h. Od strane RTCG zatražena je dozvola da se tekst prenese na portalu. U svom odgovoru na upit, naveo sam kako smatram da to ne bi bilo dobro jer je tekst spontana i lična reakcija, a da bi njegova pojava na portalu RTCG u ovakvom ambijentu mogla biti zlonamjerno protumačena kao naručeno reagovanje. Ispostavilo se da je takva bojazan samoispunjavajuće proročanstvo. Kakogod, takođe sam u odgovoru naglasio da se podrazumijeva da je sve što javno objavim dostupno za besplatno preuzimanje, komentarisanje i citiranje, pod uslovom da se navede autor i ne krivotvori sadržaj. To je principijelan stav, jer iako nisam javna ličnost ni javni funkcioner, mišljenja sam da činom javnog objavljivanja nekog sadržaja na internetu, pristajemo na takvu interakciju i dijalošku otvorenost. Niti je portal RTCG-a po prvi put prenio neki moj tekst, niti je jedini medij koji je moje tekstove prenosio za ovih petnaestak godina koliko povremeno komentarišem na različitim online platformama. A što moja zvijezda do sada nije snažnije zasjala na medijskom nebu je valjda kismet, zla sudbina ili prosto udes i slučaj, stari komedijant.

Šalu na stranu, povremeno pišem i objavljujem svoje stavove, mišljenja i komentare na različite teme, odnedavno i na ličnom blogu. Za svoj groš, bez pretenzija na širu recepciju i monetizaciju, daleko od pažnje medijskih ili političkih mecena, isključivo pod pokroviteljstvom svog imena i prezimena. Ne skrivam se ni iza zvanja, ni institucionalnog autoriteta i nepotpisanih saopštenja. Stavove i riječi vagam samo na osnovu vlastitog uvjerenja i savjesti, bez obzira da li su namijenjeni za nekoliko, stotinu ili hiljadu čitalaca. Kako pišem samo ono što mislim, napisano i ne skrivam. Čime ne impliciram da je napisano samim tim vrijedno pažnje i poverenja, niti bilo šta slično tražim.

Važno za priču u konkretnom slučaju je to da je uredništvo portala RTCG vrijednim pažnje cijenilo tek nekoliko pasusa pomenutog teksta, i kao takvi su na portalu doslovno citirani u formi interpoliranog komentara. Takođe sam od strane urednika teksta potpisan kao analitičar. Premda ne znam šta to zvanje tačno podrazumijeva, kamoli da sebe smatram 'pravnim analitičarem' ili se tako predstavljam, držim da se radi o generičkoj tituli tipičnog medijskog žargona. Skupa sa načinom na koji će se citirani sadržaj prezentovati i kontekstualizovati, takvo predstavljanje spada u slobodu novinarske profesije i uređivačke politike, na koju nemam namjeru da utičem. Konačna riječ o kvalitetu novinarskog posla i uređivačke politike nekog medija svakako pripada čitaocima.

Presuda je pomenuta na svega par mjesta u tekstu i uz jasnu ogradu "ako je tačno da su ljudi osuđeni zbog tajnog glasanja". Dakle, presuda je kratko komentarisana samo iz ugla javno dostupnih informacija u vezi sa principom tajnosti glasanja koji, po mom skromnom mišljenju, podrazumijeva funkcionalni imunitet i isključuje mogućnost zloupotrebe službenog položaja na način kako je optužnicom to predstavljeno. Nisam se uopšte bavio pravnom hermenutikom jer za razliku od autora nepotpisanog saopštenja Sudskog savjeta, ne usuđujem se da analiziram nešto što u cjelini nisam pročitao ili "rišljeovski" donosim zaključke na osnovu površnih obavještenja. U tekstu se, zapravo, konkretnom presudom i sudijama gotovo i ne bavim, nego pravosuđem u cjelini. Tačnije, njegovom pozicijom u našem aktuelnom društveno-političkom kontekstu. Srazmjerno veća pažnja posvećena je tužilaštvu. A tekst je u stvari o nečem sasvim drugom, što se može zaključiti već i na osnovu samog naslova.

Naime, kao građanin i pravnik vjerujem da je načelo javnosti u procesnom i suštinskom smislu bitan element kontrole pravičnosti suđenja i njegova zaštita je u interesu demokratskog poretka. Sa druge strane, zaštita tog načela ne znači njegovu apsolutizaciju kojom se stavovi javnosti legitimišu kao paralegalni supstitut i činjenični supstrat meritorne sudske odluke. To svakako ne čini prihvatljivom ideju koju zastupa autor nepotpisanog saopštenja da se presude i sudski postupci mogu javno komentarisati tek nakon pravosnažnosti. Time bi se potpuno obesmislila kontrolno-preventivna funkcija načela javnosti, faktički proširujući isključenje javnosti mimo zakonom predviđenih izuzetaka. Tekst "Građanista Kejn" iz lične vizure upravo kritički sagledava fenomen diskurzivne asimilacije jurisprudencije u Crnoj Gori, i sa tim povezanu instrumentalizaciju pravosudnog aparata i medijsko-političku egzegezu činjeničnih pitanja. Riječju, upozorava na opasnost od transfera legalne i hijerarhijski strukturirane moći institucionalnog poretka u smjeru amorfne javnosti kojom dominira konfliktni i situacioni moral partikularnih interesa. Kako i zbog čega je autor nepotpisanog saopštenja Sudskog savjeta takvo upozorenje - da će nam naslovnice zamijeniti presude, zakone javno posredovan privatni interes, a pravosudne institucije medijski uticajne strukture - protumačio potpuno suprotno, kao pritisak na nezavisnost sudstva, izvan je domena logike i moći racionalnog tumačenja.

Od svega onog za šta sam od strane Sudskog savjeta optužen, dakle, nema apsolutno ni slova, ni u izvornom tekstu ni u segmentima koje je citirao portal RTCG, pa sam u ozbiljnoj nedoumici kako ovo nepotpisano saopštenje razumjeti. Kao stilsku vježbu u žanru anonimnih invektiva? Obavezujuće uputstvo izdato nama običnim smrtnicima za upotrebu slobode govora? Amaterski ogled iz psihoanalize na osnovu jednog blog zapisa? Ili pak, nešto četvrto?

Naposletku, nije ni važno.

Razumljivo je da Sudski savjet nema potrebe ni vremena da se bavi kojekakvim blogovima i 'analitičarima', iako odgovornost za javnu riječ podrazumijeva ulaganje dodatnih napora. Nije strašno ni to što se ono pročitano krivo razumjelo i saopštenjem pogrešno predstavilo. Nesporazum je sastavni dio komunikacije koji čak može biti plodotvoran ako nije proizvod navijačkog biranja strane, nego namjere da se doprinese prevazilaženju dubokog poremećaja dijaloških osnova naše društvene strukture.

Nažalost, u saopštenju Sudskog savjeta takva dobra namjera se ne prepoznaje, osim na nivou pukih floskula o potrebi "nenasilnog dijaloga"(sic!). Jer ad hominem diskvalifikacije ne priliče ni kafanskoj diskusiji, kamoli zvaničnom saopštenju pravosudne institucije čiji članovi su prepoznati kao ljudi od profesionalnog integriteta i ličnog ugleda. Zato i ne prihvatam da se - nakon decenija u kojima je pravosuđe bilo izloženo direktnom uticaju političkog i kriminalnog podzemlja - kao lijek u "procesu ozdravljenja pravosuđa" propisuje valjanje u blatu političko-medijskih kuloara. Ne osporavajući da poneko blato katkad može imati ljekovita svojstva, za ono iz propagandne i medijske močvare se pouzdano zna da je letalno otrovnog djestva.

Ako je moja krivica što sam se kao "nedovoljno ugledan pravnik" drznuo da na to podsjetim, neka ovo bude javno priznanje, učinjeno od doljepotpisanog bez mana volje, trunke kajanja i navodnika.