Igor Pejović [ Mladovanje - TVCG ]

Marko Vulević: Mladi više opterećeni nacijom, nego suštinskim problemima

U Crnoj Gori se dešavaju promjene, ali su one i dalje minimalne, a mladi ljudi i dalje više brinu o tome ko pripada kojoj naciji zaboravljajući krucijalne i životne probleme, smatra mladi Andrijevčanin Marko Vulević, inače student master studija na Univerzitetu u Kelnu.

U emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) kaže da većina ljudi i dalje živi na relativnoj granici siromaštva, a da se puno ljudi i djece suočava s raznim oblicima nasilja.

Odlazak u Njemačku mu je, kako je rekao, u potpunosti promijenio život.

“Ovdje se gradim 22 godine, kao Marko Vulević, kao student političkih nauka, kao književnik. I onda odeš tamo i počinješ da vodiš novi život, dva života - jedan ovdje, jedan u Njemačkoj. Tako da je jako teško i izazovno...biti na dvije stolice i biti na raskrsnici životnoj”, rekao je Marko.

Želim da u CG svi žive lijepo

Govoreći o tome kako vidi situaciju u Crnoj Gori nakon odlaska u Njemačku, Marko kaže: “Ne rješavamo suštinske probleme, nego neke proceduralne. Želim da Crna Gora bude država u kojoj svako živi lijepo, da je svako građanin, a ne da se dijelimo po nacionalnosti i vjeri”.

Marko je dobitnik stipendije njemačke vlade, što mu je omogućilo da bira grad u kojem će nastaviti studije: “I meni je nekako najviše prijao Keln. I kad pogledate slilke Kelna, od prelijepe katedrale, prelijepe povezanosti s Bonom, Dizeldorfom, pa i Holandijom i Belgijom smatram da sam uhvatio najbolje. Jer Keln je stvarno grad gdje možeš da upoznaš cijelu njemačku kulturu, da upoznaš divne ljude, naučiš jezik...”i

Ovaj dvadesettrogodišnjak već impresivne biografije dobitnik je brojnih akademskih i institucionalnih priznanja, ali i stipendija. No uprkos svemu, kaže, najpononisiji je na ono što sam sačuvao kod sebe.

“To neko dijete u sebi. Dolazim iz male sredine, iz Andrijevice i drago mi je da sam uspio da sačuvam tog Andrijevčanina u sebi. Ljudi kad dođu u Podgoricu postaju Podgoričani. A identetitet se preliva. Ja sam pokupio malo iz Podgorice, malo iz Andrijevice, malo iz Kelna. Tako se stvara jedna divna kuća. Temelj je Andrijevica, zidovi su Podgorica, krov je Keln”, kaže Marko.

Kaže i da je bilo veoma teško i izazovno upisati Univerzitet u Kelnu, jer imaju kvotu za strane studente od svega pet posto.

Život posvetio aktivizmu

“Dakle 95 posto su Njemci koji se takmiče međusobno. Konkurencija je bila ogromna, ali uz moju biografiju...bio sam optimističan. Jer čemu se nadamo to i dobijemo”, kaže ovaj mladi Andrijevčanin.

Značajan dio svog angažmana Marko je posvetio aktivizmu, naročito dok je bio u Crnoj Gori. Zanimalo nas je koliko su mladi u Njemačkoj društveno aktivni u poređenju s našom zemljom.

“Zapravo je mladim ljudima u Njemačkoj od malena usađeno da moraju da budu aktivni, proaktivan član društva, da moraju da recikliraju, da volontiraju. Tako da su velike razlike. Kod nas mladi u malom procentu to nauče vremenom, a tamo od malih nogu”, kaže on.

Na master programu se, kaže, najviše bavi Crnom Gorom, o kojoj, kako ističe, ni profesori ni studenti ne znaju puno: “Ako i znaju vežu nas za Zapadni Balkan, mi smo svi isti, kao neki varvari, neka niža civilizacijska bića. Vremenom uvide, kad im pokažem ljepote i bogatstva Crne Gorem oni kažu Aha to je Crna Gora”.

Trenira, piše, druži se s prijateljima...

Iz naše zemlje, osim porodice i prijatelja, najviše mu nedostaje hrana, a slobodno vrijeme u Kelnu trudi se maksimalno da iskoristi.

“Trudim se da treniram, pišem, da izlazim s prijateljima, da popijem što više aperola tokom ljeta, kafe tokom zime. Putujem dosta, bio sam na Islandu, u Turskoj”, kaže naš sagovornik.

Na pitanje o planovima za budućnost odgovara: “Smatram da bih bio sebičan kad bi rekao da neću da se vratim. Ali nadam se da ću nastaviti obrazovanje na neki viši akademski nivo, da ću više da pišem i da ću da sačuvam to dijete u sebi. Ljudi otuđeni, ne bih to volio da vidim kod sebe”.

Inače, Marko je autor više objavljivanih pjesama i eseja, ali i feminističke novele Melem za uspomene. U pitanju je prva novela takve vrste u Crnoj Gori pisana iz muške perspektive.