B.B.

Radulović: Ne smiju se relativizovati zločini, ni u Lori ni u Morinju

Bivši inspektor državne bezbjednosti Dragomir Miško Ćalasan u emisiji "Naglas" istakao je da je slučaj otmice u Štrpcima specifičan i da je porazno da su stradali nevini ljudi, te da niko osim jednog pripadnika paravojne formacije nije osuđen, iako je on imenovao na suđenju sve koji su učestvovali u tom zločinu. Demir Ličina iz NVO "Štrpci protiv zaborava" kaže da i nakon 30 godina nema političke volje da se riješe slučajevi ratnih zločina. Advokat Velija Murić navodi da je početkom 90-ih počinjeno mnogo zločina u kojima još ima puno nepoznanica, te da Vrhovni sud nije postupao kako dolikuje. Ivan Radulović ispred NVO Građanska alijansa naglašava da nije dobro da se relativizuju zločini, ni u Lori ni u Morinju.

Kako je kazao Ličini više od 30 godina porodice su prepuštene same sebi, nema sistemske podrške, posmrtni ostaci stradalih nijesu nađeni, kada su u pitanju Štrpci, a nijesu pronađeni ni izvršioci ni nalogodavci.

"Sistemski odnos države ne postoji. 32 godine nakon zločina nema zadovoljenja pravde. Država mora da nađe posmrtne ostatke stradalih i zločince, da pokušamo da ispravimo nepravdu koja je napravljena porodicama žrtava", kazao je Ličina.

Bivši inspektor državne bezbjednosti Dragomir Miško Ćalasan koji je radio na slučaju otmice u Štrpcima, ističe da se potpuno slaže sa Ličninom i da je u pravu kada je u pitanju odnos države prema ovim žrtvama. Ovo je specifičan slučaj, jer se desio na teritoriji Srbije, ali su stradali naši građani.

"1995. vođena je jedna akcija u kojoj je uhapšen jedan od pripadnika paravojnih formacija i u tom postupku gdje sam ja djelimično vodio istragu, ispričao je sve i priznao čak da je ubio dva lica. Objasnio je kako se sve to desilo. Te formacije su bile vezane za bezbjednosne službe Republike Srpske, imenovao je dosta lica koja su u tome učestvovala. Dio lica je bio u Srbiji dio i BIH, pa nijesmo mogli dalje da radimo. Kasnije smo mogli da tražimo pomoć i saradnju sa BIH i RS i Srbijom, ali ne bi dobili ništa. Za mene lično to je na neki način bilo porazno saznane da su nevini ljud skunuti sa voza i ubijeni, bačeni u jezero kod Višegrada", naglasio je Ćalasan.

Ističe da bi bilo dobro da se otvore dosijei iz službe bezbjednosti da se vidi šta je jedini osuđeni Nebojša Ranisavljević govorio pred sudom.

On je naglasio da zločinci do kojih su mogli da dođu u pojedinim zločinima su procesuirani, ali većina je bila van Crne Gore i do njih nijesu mogli da dođu.

"Imao sam utisak da nije bilo političke volje da se utvrdi koja je to veza i zašto su u nekim slučajevima dovođeni ljudi u Crnu Goru da budu ubijeni. Očigledno je bio i neki lukrativni motivi za te zločine, jer to su bili kriminalci", kazao je Ćalasan.

Velija Murić, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika, kaže da je početkom 90-ih počinjeno mnogo zločina oko kojih još ima puno nepoznanica, kao što su slučaj Morinj, slučaj genocida Bukovice, deportacije, slučaj stradanja dječaka Dacića na dan intervencije NATO.

Što se tiče Štrpaca ne slaže se sa stavom da su to uradile paravojne formacije.

"Komandant te nazovi paravojne jedinice je bio na jaslima vojske RS, ta vojna jedinica je kontrolisala taj prostor, a ako je nekoj grupi bilo dozvoljeno da radi to što zdrav čovjek ne može da zamisli, onda je to svakako njihova odgovornost. Tokom pretresa prodefilovalo je nekoliko ljudi koji je Nebojaša Ranisavljević tada imanovao kao izvršioce. Što nijesu optuženi i drugi? Zašto tužilac nije presavio tabak i optužio one koje je Ranisavljević imenovao kao izvršioce, to ne znam. Tada su oni bili u sudnici, a tužilac je nijemo gladao i neka mu služi na čast", kazao je Murić.

Ivan Radulović ispred NVO Građanska alijansa, kaže da izjava gospodila Ličine najbolje govori kakav je odnos prema porodicama svih žrtava zločina počinjenih na teritoriji CG.

Kod slučaja Štrpci postavlja se pitanje zašto nakon proglašenja nezavisnosti država nije mogla da postupa i na pravu način pristupi rješavanju ratnih zločina.

Kaže da je postojao diskriminatorni odnos vlasti, pa tek danas u 2025. štrbačke žrtve, ali i druge žrtve ratnih zločina dobile su status civilnih žrtava rata. Resorni ministar je najavio da će odlučivati o tim jednokratnim obeštećenjima, pa da vidimo koliki će to biti iznosi.

Ćalasan je o slučaju logora Lora kazao da je poznavao nekoliko žrtva i razgovarao je sa dvojicom. Jedna od njih mu je ispričao o stravičnim scenama i šta im je sve rađeno, a da niko iz one ranije, ali i ove vlasti nije reagovao.

"Lora nije ono što govori hrvatski ministar, već logor. Oni su bili pripadnici JNA i u Lori su mučeni. To je veliki zločin čije žrtve nijesu doživjele nikakvu satisfakciju, pa su izvinjenja naših vlasti pomalo mazohistička. A Lora je bila pakao u odnosu na Morinj", kaže Ćalasan.

Murić kaže da je nesporno da su u Lori izvršeni zločini i zaslužili su da budu zaštićeni po svim pravilima, ali razlika između Lore i Morinja je u tome što su naši ljudi otišli u Hrvatsku, a u Morinju su dovedeni Hrvati sa hrvatske strane, sa teritorije koja nije bila ratno područje.

"Svi gledamo iz svog ugla. Vrhovni sud nije radio kako treba i stavio je barijeru na sve to. Osnovni sud je vodio briljantno postupke, Viši sud je počeo da potvrđuje te slučajeve, ali Vrhovni sud je odbio revizione zahtjeve i u slučaju Morinj i u slučaju Kaluđerski laz", kazao je Murić.

Radulović dodaje da je nesporno da je Lora bila logor. Ako se pred Crnu Goru stavljaju od evropskih partnera posebni uslovi, onda smatra da bi i Hrvatska morala da vodi računa i ne relativizuje zločine koje su počinjeni, pa i ne pravi posebne pritiske na Crnu Goru.