Tufik Softić

Male hidroelektrane od pionira elektrifikacije do tajkuna 

Između Toma Dimića, inženjera iz Berana koji je bio mladić kada je angažovan da poslije Drugog svjetskog rata projektuje male hidroeletrane, i drugih pionira elektrifikacije u Gornjem Polimlju, i savremenih tajkuna koji grade elektrane na istim vodotocima, stao je skoro jedan čitav vijek. 

 Prvi su radili iz entuzijazma i od opšte koristi za zajednicu, dok savremeni tajkuni otimaju od naroda da bi uvećavali svoje i onako problematično stečeno bogatstvo.

I u jednoj od namjlađih crnogorskih opština, Petnjici, u neposrednoj blizini tamošnjeg motela, još vremenu odolijevaju zidine i ostaci stare hidrocentrale, napravljene u vrijeme elektrifikacije poslije Drugog svjetskog rata. 

Ova hidrocentrala na rijeci Popči puštena je u pogon 1955. godine, ali je radila svega pet godina, do vremena kada je struja u bihorski kraj dovedena sa novog dalekovoda, iz pravca Berana, preko sela Polica. Sa nje su se u tom kratkom periodu električnom energijom, ipak, napajale sve zgrade u društvenoj svojini i dvadesetak privatnih kuća.

Kao i Tomova, i ova hidrocentrala bila je samo jedna od velikog broja koje su postojale na području Gornjeg Polimlja, odnosno opština Berane, Petnjica, Plav i Andrijevica, prije i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. 

Neki podaci govore da je na ovom prostoru do početka pedesetih godina prošlog vijeka i masovne elektrifikacije, bilo čak 35 malih hidroelektrana, od kojih danas ni jedna nije sačuvana. 

Barjaktarović objašnjava da je za njima prestala potreba izgradnjom hidroelektrane na Mušovića rijeci kod Kolašina, kada je električna energija u Gornje Polimlje dovedena dalekodovom sa ove hidrocentrale.

"Sve su ugašene, a neke je trebalo sačuvati. Ako ništa, kao spomenike i za nauk ovima koji danas grade ovako naopako. Otimaju ljudima potoke i rijeke, ubacuju vodu u cijevi da bi dobili veće ubrzanje i uništavaju prirodni sklad i ravnotežu" - kaže istraživač u ovoj oblasti  Miodrag Barjaktarović.

Barjaktarović razumije da su prve hidroeletrane bile male i primitivne, ali ističe da su lokalne zajednice od njih imale samo koristi, dok od današnjih trpe štete. 

"Jesu bile male, ali su neke od njih imale veliki značaj. To su bile centrale snage od jednog do četrdeset kilovat sati. Od ukupno 35, šesnaest ih je bilo koje su snabdijevale strujom po jednu kuću, pet koje su snabdijevale po nekoliko kuća, i 14 sa kojih su se strujom napajala čitava naselja" - svjedoči Barjaktarović.

On dodaje da su mini eletrane građene obično  na mjestima  gdje su postojale vodenice i da su pravljene od dinamomašina od kamiona i primitivnih drvenih turbinaPrva je, ostalo je zapisano, sagrađena na Murinskoj rijeci 1926. godine.

"Njenu  izgradnju finansirao je tadašnji kapitalista Gavrilo Đorđijević da bi sa nje strujom napajao svoj hotel u Murini, prodavnicu, pilanu, mlin i nekoliko kuća. Gavrilo i njegov otac radili su svojevremeno u Rusiji, vratili su se sa novcem i uložili ga ovdje. Gavrilov sin Drago je bio sorbonski student i nastavio je porodičnu tradicuju izgradnje hidrocentrala" - objašnjava Barjaktarović.

Murinsku hidrocentralu za Đorđijeviće je konstruisao Slovenac Mihailo Kladnik, čiji rođaci i danas žive u Plavu.

"Taj Slovenac je 1938. godine napravio i plavsku hidroelektranu snage osam kilovat sati, na Đuričkoj rijeci" - kaže Barjaktarović.

Ekspanzija izgradnje malih protočnih hidroelektrana u Gornjem Polimlju počela je poslije Drugog svjetskog rata.

"Već krajem rata na manastirskom vrelu kod Đurđevih stupova u Beranama kaluđer Milan Đurović je inicirao gradnju hidrocentrale za potrebe manastira, parohijske i još nekoliko kuća. U prvim poratnim godinama odmah do nje izgrađena je i hidrocentrala koju je konstruisao Tomo Dimić", kaže Barjaktarović.

On podsjeća i na mnoge druge konstruktore i male hidroelektrane o kojima se danas ništa ne zna, u selima Lužac, Buče, Zabrđe, Šekular,  Kaludra, Praćevac, Donje Zaostro, Vinicka, Kuti, Gračanica, Cecuni.

"Neke su  bile veoma male i domaćini su ih gradili za svoje potrebe. Najveća u to vrijeme, jedina koja je proizvodila industrijsku struju, sagrađena je 1946. godine na rijeci Zlorečici kod Andrijevice. Imala je snagu 40 kilovat sati i strujom je snabdijevala mašine  za jedan stolarski pogon. Konstruisali su je Njemac Jozef Hocnekt i Drago Đorđijević. Đorđijević je konstruisao i centralu za sresku farmu u Andrijevici na planini Zeletin. Centralu na rijeci Dolji, u plavskoj opštini,  napravili su 1943. godine Nika i Đeljoš Nikač, na samoj granici sa Albanijom", priča Barjaktarović.

Od one u mjestu Mušovića Rijeka, za to vrijeme vrlo velike hidrocentrale, koja je ugasila sve male elektrane u Gornjem Polimlju, narednih šest-sedam decenija nastao je potpuni vakum. Dok u zapadnoevropskim zemljama kontinuitet malih elektrana nije prekidan, kod nas od tada nije izgrađena ni jedna.

Nije da nije bilo interesovanja. Naprotiv. Mnoge inicijative za gradnju malih elektrana propale su zbog velike birokratske procedure u pogledu dobijanja koncesija i dozvola. Sve do trenutka dok se nijesu pojavili tajkuni. Stvari su postale jasne. Taj posao je za njih dobro čuvan. Odjednom su, praktično preko noći, formirane razne hidroenergije, igmaenergije, bemaksi i slične kompanije koje su počele da porobljavaju vodotoke na sjeveru. 

I to upravo najviše u Gornjem Polimlju i nerijetko na onim mjestima gdje su nekada počinjali pioniri elektrifikacije. Portal RTCG ranije je pisao o tome koliko su do sada zaradili vlasnici malih elektrana od do sada izgrađenih.

Za one koje poslije političkih promjena 2020. godine nisu uspjeli da završe, a imali su koncesije, sada traže sudskim putem izgubljenu dobit koja se kreće u desetinama miliona eura.

Samo državljanin Sjedinjenih Američkih država, porijeklom sa Kosova, zbog toga što je ometen da izgradi dvijemale hidroelektane na Đuričkoj rijeci u Plavu, traži sudskim putem preko dvadeset miliona eura za "izgubljenu dobit". Advokat mu je Ana Kolarević.