Milena Marinović

Svjedok sedmice Marina Vujačić

Svjedok sedmice posljednje nedjelje u februaru je izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić. Saznajte šta je obilježilo prethodnu sedmicu iz njenog ugla.

Ponedjeljak, 24. februar 2025.

Kao i svaki ponedjeljak i ovaj je praćen sa malo napetosti i anksioznosti. Vikend koji mu je prethodio, umjesto da odmaram, radila sam, a onda su me dočekale brige koje prate početak svake radne sedmice.

Sa kolegom i prijateljem sam otišla za Bijelo Polje zbog realizacije dvodnevne obuke o usluzi personalne asistencije za koju smo angažovani. Paralelno sa tim dogovaramo kampanju i aktivnosti javnog zagovaranja povodom zakona koji uređuje oblast zapošljavanja osoba s invaliditetom, a koji mijenja nadležno ministarstvo.
Koleginice Nataša i Dragana su bile u Skupštini povodom Predloga zakona o izgradnji objekata i iznijele su komentare koje smo pripremili. Dobile su obećanje da ćemo tokom sedmice dobiti povratnu informaciju da li će biti prihvaćen komentar kao amandman.

Uveče šetam sa psom centrom Bijelog Polja i razmišljam kako je malo ljudi u ovom gradu u odnosu na ranije periode, posebno iz mojih studentkih dana kada sam prvi put otišla tamo. Nekako sam se zaštitila od loših vijesti danas.

Utorak, 25. februar 2025.

Drugi dan obuke protiče u neformalnoj atmosferi, a učesnici/e dobijaju zaduženja kako bi dobro naučili standarde i principe usluge personalne asistencije. Kolega i ja nastavljamo sa kampanjom i prikupljanjem potpisa podrške za zahtjev koji se odnosi na povlačenje Nacrta zakona iz procedure i snimam izjavu za jednu radijsku emisiju tim povodom. Uznemiruje me vijest o tome da su oslobođeni osumnjičeni za ubistvo Ljubiše Mrdaka i pljačku pošte u Nikšiću. Pitam se, ako ne možemo vjerovati ni u pravdu, šta nam je preostalo?!

Po povratku iz Bijelog Polja, popodne odgovaram na mejlove koji su bili na čekanju, a nijesam uspjela „u hodu“.

Dome, slatki dome! Uvijek imam istu misao kad se vratim kući.

Srijeda, 26. februar 2025.

Ovaj dan je bio takav kao da je trajao najmanje 72 sata.
Dan započinje uključenjem u program jedne televizije sa nacionalnom frekvencijom.

Čitam ponovo komentar Komiteta UN o pravima osoba s invaliditetom koji se odnosi na pravo na rad i zapošljavanje, a koji sam prevodila za vikend kako bismo ga tokom sedmice distribuirali nadležnima.

Tokom dana nebrojeno puno komunikacije zbog Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i našeg zahtjeva da se povuče taj akt iz procedure i započne proces ispočetka.

Nekoliko medijskih izvještaja o nasilju me ponovo uznemiravaju. Nijedna žrtva nije zaštićena.

Paralelno sa tim, 18 NVO, među kojima i UMHCG šalju reagovanje povodom najavljenog učešća dvojice advokata, koji su prepoznati po izjavama seksizma i govora mržnje, u okviru „Nedelje pravosuđa“.

Četvrtak, 27. februar 2025.

Zbog najavljenog događaja u ponedjeljak, 3. marta obavještavam Odbor za rodnu ravnopravnost da će na sjednicu Ženskog parlamenta, koja je zakazana za taj dan. umjesto mene doći kolega Nikola. Sjednica je posvećena temi Femicid u crnogorskom zakonodavstvu. Nakon što me je upoznao sa planiranim izlaganjem u diskusiji pomislih kako sam ponosna na njega.

Dan je nastavljen borbom za osporavanje izmjena zakona i dogovorima sa kolektivom o strategiji zagovaranja.

Uveče i nekoliko dana unazad brinem za jedno drago biće koje ima virus. Osjećam žal što ne mogu ništa da učinim, a istovremeno pomišljam kako će ljubav spasiti svijet.

Petak, 28. februar 2025.

Razmišljam kako februar ima najmanji broj dana i kako se danas završava, a imam nekoliko rokova za aktivnosti. Pritom, danas se u svijetu obilježava Dan rijetkih bolesti, odnosno oštećenja i stanja. Imam jedno takvo.

U 11 sati je zakazana sjednica Savjeta za prava lica sa invaliditetom na kojoj smo kao „gosti“ pozvani kolega Goran Macanović i ja. Iscrpila me je rasprava, a nije da ne umijem da se raspravljam. U stvari, iscrpljuje me nerazumijevanje, ali na kraju pomislih da nema odustajanja i nije kraj procesa.

Pred kraj radnog dijela dana čitam dobru vijest i konačno nešto što „miriše“ na pravdu: Odlukom 51 poslanika/ce usvojene su izmjene i dopune Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti koje po prvi put uvode status civilnih žrtava rata.