Aleksandra Jovančević, TVCG

PSIHIJATRICA PORUČUJE

Za Cetinjane važna psihološka pomoć, ali i podrška društva

Tragedija na Cetinju pogodila je ne samo članove porodica stradalih i ranjenih, već je cijeli grad, a i država u šoku. Sada je neophodna neosuđujuća solidarnost društva i sistema, poručuje psihijatrica sa Klinike za psihijatriju KCCG Tea Dakić, koja je s kolegama na Cetinju kako bi pružili podršku nakon velike traume.

Članovi porodica stradalih i ranjenih u tragediji na Cetinju trenutno su u stanju šoka i nevjerice, kaže psihijatrica Dakić. Teško je da čovjek nakon takvih tragedija povjeruje da je nešto tako moguće. Zato je važno, posebno sada, da struka bude podrška.

"Ljudima treba vremena dok prođe to nešto što mi nazivamo akutnom reakcijom na stres, pored ovoga je stres visokog intenziteta. Treba vremena dok se ljudi prosto konsoliduju, dok se saberu, dok shvate šta im se desilo. Svaka reakcija u ovom smislu je očekivana. U redu je i da čovjek bude uznemiren, i da ne spava, i da ne može da jede, i da je u nevjerici, i da čas potpuno shvata šta se desilo, a u sljedećem momentu misli da je to nemoguće. Prve reakcije su strašno važne u tom smislu da se proprate da ne bi došlo do nekog naglog pogoršanja u smislu da neko naškodi sebi ili drugome", objašnjava Dakić.

Osim stručne, psihološke pomoći važna je i podrška okoline.

"Zato je jako važno da se zajednica drži zajedno, što mislim da i jeste slučaj. Crna Gora, koliko god da je po mnogim pitanjima razjedinjena, zaista mislim da ovakvi događaji itekako ujedinjuju i itekako su svi došli da pruže sve što mogu", kaže Dakić.

U ovom momentu, kaže Dakićeva, potreban je pojedinačan pristup, jer na traume različito reagujemo.

"Ovdje nema recepata, nema jedna veličina odgovara svima. Oni ljudi koji su najviše pogođeni će vjerovatno duže se nositi sa ovakvim stvarima, ali to se nikad ne može znati. Oporavak od trauma zavisi kako od same traume, tako i od osobe, i od okolnosti, ali i od sistema podrške na kraju", poručuje Dakić.

No, ostaje pitanje kako prevazići bol, liječi li ga vrijeme?

"Pa ovaj bol sad ne može prelaziti sigurno. Ovo su ogromni gubici i zaista mislim da nema čovjeka, uprkos i novogodišnjoj euforiji i praznicima, koji to nije stavio po strani i zaista istinski saosjeća sa cijelim Cetinjem. Tako da u tom smislu rano je za prelaženje, a da li se prelazi, prelazi se", navodi Dakić.

Nakon svega teško je povratiti osjećaj sigurnosti, kaže Dakićeva, posebno kada uzmemo u obzir da je Cetinje u kratkom roku zadesila dvostruka nesreća u kojoj su izgubljeni brojni životi. Tragedija će ostaviti trag, a zadatak svih u društvu je, poručuje Dakićeva, da pomognu da se porodicama olakašaju i tuga i šok.