Katarina Janković [ Portal RTCG ]

Iskustva

Bez konkretnih mjera za prevazilaženje barijera u obrazovanju i zapošljavanju NEET populacije

Mlade pripadnice Roma i Egipćana Irijana Rizvanović i Teuta Nuraj uprkos obrazovanju, spretnosti i mladosti ne mogu da nađu posao u našoj državi i smatraju da bez obzira na napretke koje postižemo na raznim poljima, još uvijek nijesmo otvoreni i ne pružamo jednake prilike – svima.  Iskustvo sa poteškoćama u prilikom prnalaska posla imala je i Milica Ilić Sošić, master profesorka srpskog jezika i književnosti, koja posao ima samo na određeno vrijeme.

Sudeći po dostupnoj evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) početkom oktobra bilo je 32.123 nezaposlenih osoba, od čega 5.712 mladih. Među njima su i sagovornice Portala RTCG koje trenutno pripadaju NEET kategoriji ( mladima koji nijesu zaposleni, ne obrazuju se i ne usavršavaju kroz neki oblik treninga).

Iako žarko žele da izađu iz tih okvira i da nađu posao sa završenim osnovnim, odnosno specijalističkim studijama Irijana i Teuta još uvijek nemaju sreće, jer je, kako ističu, stvar je sreće u našoj državi naći posao. Ipak, ima i onih koji su zahvaljujući upornom radu i ličnoj motivaciji uspjeli da nađu posao, pa tako izvršni direktor NVO Mladi Romi Samir Jaha ističe primjer Romkinje koja radi u Pošti, ali i pripadnika te populacije koji uspješno obavlja posao automehaničara…

Zna sedam jezika ali radnih mjesta za nju ni na pomolu

Cetinjanka Teuta Nuraj, prva je pripadnica Egipćanka u Crnoj Gori koja je završila osnovne studije smjer Međunarodni odnosi, a potom i specijalističke smjer Politikologija.

Kaže da je konkurisala gotovo svuda – u skoro svim ministarstvima, ali posla za nju nije bilo.

“Trenutno sam bez posla, a iza sebe imam rad od godinu i pet mjeseci u Ministarstvu vanjskih poslova. Iako znam sedam jezika (crnogorski, albanski, engleski, italijanski, njamački, a sporazumijevam se i na turskom i francuskom) i uz studije koje sam završila, za mene nije bilo posla jer, kako mi je pojašnjeno nema mjesta ili nema novca”, razočarana je Teuta.

Kako je kazala, u pomenutom ministarstvu jednostavno je nijesu željeli, a tvrdi da je bilo posla za nju jer je tu radila i zna kakva je sistematizacija radnih mjesta.

“Jedna od bitnijih stvari je da u Crnoj Gori jednostavno ne postoje institucije koje pružaju neku adekvatnu podršku u smislu mentorstva, što smatram da je jako važno. Afirmativne akcije o kojima se govori na državnom nivou jednostavno ne postoje osim u deklarativnom smislu”, navela je Teuta.

Kaže da nema crnogorske institucije na čija vrata nije zakucala te da je prosto nevjerovatno da baš nigdje nema posla za nju.

“Kada mi odgovore zašto baš mene nijesu odabrali, navedu samo da pratim konkurse, da nastavim da se javljam na oglase i da nema novca ili mjesta”, navela je Teuta.

Na pitanje koliko je važna uloga Zavoda za zapošljavanje kada su u pitanju obuke za mlade i prilike da im se nađe posao, Teuta kaže da je to pitanje veoma značajno, jer je i uloga Zavoda jako važna.

“Smatram da Zavod za zapošljavanje treba prvenstveno da ima obuke za ljude koji žele da rade u državnim institucijama, ali mislim da treba da uključe i NVO sektor koji je fokusiran na romsku i egipćansku populaciju i da ih konsultuju jer mislim da nijesu dovoljno upućeni. Važna je i uloga Zaštitnika ljudskih prava i sloboda jer mi se čini da u društvu ne postoji senzibiliteta za nas, a smatram da smo jedni drugima potrebni”, navela je Teuta.

Kada je u pitanju uključivanje NEET katagorije u društvo, ocjenjuje da je važna uloga i Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija jer, kako zaključuje, od obrazovanja sve kreće.

Obeshrabrena je jer godinama ne može da nađe posao.

“Uložila sam u svoje obrazovanje ali nijesam dobila priliku da se pokažem, već sam doživljavala kako otvorenu tako i prikrivenu diskriminaciju”, ističe Teuta.

Neki ne odustaju od obrazovanja i ipak vjeruju u napredak

Dvadesetšestogodišnja Irijana Rizvanović iz Bijelog Polja takođe je u potrazi za poslom jer nakon završenih osnovnih studija iz engleskog jezika i književnosti, sve što su joj na birou rada ponudili je da radi kao higijeničarka na primorju.

“Da je u Bijelom Polju, prihvatila bih, ali ipak ne bih da idem dalje iz Bijelog Polja, prvenstveno zato što mi je majka slabog zdravstvenog stanja, i sestra mi je lice sa invaliditetom, a o njima trenutno brinem sama”, ispričala je Irijana.

Kaže da u Bijelom Polju nema dovoljno radnih mjesta.

“Pitala sam u birou rada za posao ili obuke i rekli su mi da nema ništa slobodno”, navela je ona.

Kada je pokušala da odradi pripravnički u školi, i tu je naišla na zid.

“Rečeno mi je da nemam dovoljno kredita – imam 180 ECTS, a potrebno je 240, što znači da moram upisati master studije, a moj smjer Engleski jezik i književnost je 3+2. Nažalost, niko mi nije objasnio ovaj sistem na vrijeme, pa sam za pravilo saznala tek nakon isteka roka za upis na master. Sada moram čekati narednu godinu za upis, a pripravnički bih mogla raditi tek 2026. godine”, ispričala je Irijana.

Smatra da se danas država ulaže više nego što je to bilo petnaestak godina unazad.

“Održavaju se radionice kako bi mlade motivisali, posebno Rome. Bilo je i nekoliko obuka, čini mi se od strane Help organizacije (nisam sigurna za detalje), ali znam za nekoliko Romkinja koje su dobile posao i još rade”, kazala je Irijana koja se nada da će i ona uskoro imati više sreće na tom polju.

Navodi i da joj nije bilo teško da uči i da tokom procesa obrazovanja nije nailazila na mnogo prepreka. Sa poslom je ipak drugačije.

“Što se tiče samog učenja, nije bilo baš teško. Čak je bilo i zabavno, jer su mi kolege i profesori pomagali u trenucima kad je to bilo potrebno. Većinom sam komunicirala na engleskom, jer se bolje izražavam nego na crnogorskom” istakla je Irijana.

Milica Ilić Sošić, master profesorka srpskog jezika i književnosti, uspijeva da nađe posao ali samo na određeno vrijeme.

Kaže da je Zavod za zapošljavanje organizovao kurseve i obuke, ali kada ih je zamolila da je povežu sa jednom institucijom koja organizuje polaganje stručnih ispita iz oblasti za koju je zainteresovana, ali nema godinu dana radnog staža što je uslov za polaganje, oni joj nijesu pomogli.

“Čini mi se da su procedure koje postoje na papiru u stvarnosti nedostupne za nas koji zaista tražimo posao”, navela je Ilić Sošić.

Iako je Zavod za zapošljavanje taj koji bi trebalo da povezuje mlade sa poslodavcima i da im pruži osnovna znanja i vještine za posao, oni to očito ne čine.

NVO sektor u Crnoj Gori, čini se, ipak preuzima tu ulogu pa je NVO Forum mladih MNE pilotirala OneStopShop model zapošljivosti 2020.zahvaljujući kojem je naša sagovornica razvila vještine koje su potrebne mladoj osobi da se zaposli.

Taj projekat traje pola godine i pomogao joj je da proširi znanja iz digitalnog marketinga, projektnog menadžmenta, Scrum master-a, rada u programima Excel i Word, kao i veštine upravljanja internetom i poslovnim softverima.

“Pored toga, kroz obuke smo obrađivali i teme poput emocionalne inteligencije, asertivne komunikacije i vještina rada sa ljudima, što je bilo od velikog značaja za razvoj mekih vještina”, pojasnila je Ilić Sošić.

Zahvaljajujući tom programu 38 odsto mladih je našlo posao nakon završenog OneStopShop modela obuke.

Izostaje sistemska promocija romske zajednice

Izvršni direktor NVO Mladi Romi Samir Jaha konstatuje za Portal RTCG da je odnos države prema NEET mladima poboljšan u određenim segmentima, poput zakonske regulative i institucionalne podrške.

Ističe da postoje određeni programi koje sprovode Zavod za zapošljavanje i pojedine NVO, poput obuka za zanatska zanimanja ili kratkoročnih kurseva.

“Ipak, dostupnost i efektivnost tih programa su ograničeni, a često izostaje sistemska promocija i prilagođenost potrebama romske zajednice”, ističe Jaha.

Jedna od glavnih slabih tačaka koje NVO uočavaju kada je u pitanju odnos države prema NEET katagoriji je nedostatak dugoročnih i održivih programa.

“Mnoge inicijative su kratkoročne i ne pružaju kontinuiranu podršku mladima nakon završetka projekta. Iako država obezbjeđuje sredstva kroz različite fondove i projekte, često se dešava da te projekte vode neromske organizacije ili organizacije u kojima nema zaposlenih Roma. Takvi projekti često nisu dobro osmišljeni da odgovaraju realnim potrebama romske zajednice i rijetko daju konkretne rezultate”, priznaje Jaha.

I Jaha, kao i naše sagovornice, najveće izazove vidi u oblasti zapošljavanja, gdje su predrasude na tržištu rada veoma izražene.

“U oblasti obrazovanja postoji određeni napredak kroz stipendije i podršku, ali zapošljavanje ostaje ključni problem. Rješenje bi moglo uključivati uvođenje posebnog fonda za zapošljavanje, koji bi omogućio subvencionisanje poslodavaca za zapošljavanje mladih i obezbjeđivanje programa stručnog osposobljavanja”, navodi Jaha.

Ojačati ulogu mentora kako bi mladi imali motivaciju

Primjećuje, kao i Teuta da je potrebno ojačati mentorstvo i podršku mladima ne samo tokom prvih godina rada već i tokom njihovog školovanja u srednjim školama i na fakultetima, kako bi se obezbijedilo bolje razumijevanje tržišta rada i motivisalo ih za dalje profesionalno usavršavanje.

Jaha ističe da Zavod za zapošljavanje ima ključnu ulogu u pružanju podrške mladima kroz različite programe zapošljavanja i obuka, ali da je problem što ti programi često nisu dovoljno prilagođeni specifičnim potrebama romske zajednice.

“Zavod bi mogao igrati aktivniju ulogu u direktnom uključivanju Roma u osmišljavanje i sprovođenje programa kako bi se obezbijedilo da ponuđene mjere odgovaraju stvarnim izazovima s kojima se suočavaju. Fokus bi trebalo da bude na dugoročnom zapošljavanju i stručnom osposobljavanju kroz partnerstva s privatnim sektorom i lokalnim zajednicama”, predlaže Jaha.

Važna je, kako kaže i edukacija poslodavaca o važnosti inkluzije i prepoznavanju talenata mladih Roma.

Pozitivni primjeri vraćaju nadu

Kaže da postoje primjeri onih mladih Roma koji su uz podršku stipendija, obuka i mentorstva, uspjeli da prebrode prepreke i pronađu stabilno zaposlenje ili da nastave profesionalno usavršavanje.

Postoje, kako kaže, inspirativni primjeri koji pokazuju kako se mladi Romi i Romkinje uspješno uključuju u društvo i tržište rada, uprkos izazovima s kojima se suočavaju.

“Jedan od tih primjera je Romkinja koja trenutno radi u Pošti Crne Gore. Zahvaljujući njenom upornom radu i ličnoj motivaciji, uspjela je da pronađe stabilno zaposlenje i postane uzor mladim Romkinjama koje žele da grade profesionalnu karijeru. Takođe, imamo primjer mladića koji je postao automehaničar i danas uspješno radi u automehaničarskoj radnji. Njegova odlučnost i trud omogućili su mu da doprinese kako svojoj porodici, tako i zajednici. Njegov primjer pokazuje da kombinacija praktičnih vještina, prilika na tržištu rada i podrške može mladima omogućiti da prevaziđu prepreke i pronađu svoje mjesto u društvu”, ispričao je Jaha.

Ovi pozitivni primjeri naglašavaju važnost ciljanih programa podrške koji obezbjeđuju obuke prilagođene stvarnim potrebama tržišta rada, mentorstvo i prilike za sticanje radnog iskustva.

Istovremeno, kako kaže naš sagovornik, oni inspirišu druge mlade Rome da vjeruju u svoj potencijal i da uz adekvatnu podršku mogu ostvariti uspjeh.

“Ove priče treba više promovisati kako bi se razbijale predrasude i pokazalo da su mladi Romi i Romkinje vrijedni i sposobni članovi društva”, poručuje Jaha.

Mladi u Crnoj Gori osjećaju da su zanemareni od strane sistema, zbog čega je posebno važno da NEET kategorija bude prepoznata u zakonodavnim i strateškim okvirima. Mladi koji su bili naši sagovornici kažu da su samostalno tragali za prilikama jer sistemska podrška često izostaje, pa je važno da se Zakon o mladima izmijeni tako da NEET kategorija bude prepoznata tim dokumentom, što će se, kako nam je ranije saopšteno iz Ministarstva mladih i sporta uskoro i desiti.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Inkluzivan napredak ka EU integracijama – Osnaživanje civilnog društva za učinkovit doprinos inkluzivnom razvoju lokalnih zajednica”, koji finansira Evropska unija i Ministarstvo javne uprave Crne Gore, a sprovodi Forum MNE i Centar za omladinsku edukaciju. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost Foruma MNE i ne odražava stavove Evropske unije i Ministarstva javne uprave Crne Gore.