P. R. [ Mina ]

VIŠEGODIŠNJI PROBLEM

Produženi boravak za prvake u trećini osnovnih škola

U više od dvije trećine crnogorskih osnovnih škola ne organizuje se produženi boravak za prvake, a taj problem, kako su upozorili iz nevladinog sektora, odražava se na djecu, roditelje i funkcionisanje cjelokupne porodice.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) Agenciji MINA su kazali da je ove školske godine produženi boravak organizovan u 45 od 163 osnovne škole.

Organizacija produženog boravka, kako su rekli iz tog Vladinog resora, decenijski je problem sa kojim se suočavaju, najprije zbog nedostatka prostora.

Iz Ministarstva su podsjetili da organizacija produženog boravka u javnim obrazovno-vaspitnim ustanovama zavisi od iskazanog interesovanja roditelja i mogućnosti škola, ističući da kontinuirano rade na obezbjeđivanju dodatnih prostornih kapaciteta, kako za redovnu nastavu, tako i za produžene boravke.

U nevladinom (NVO) sektoru su saglasni da je ovo problem koji postoji godinama.

Iz NVO sektora su kazali da su svjesni nedostatka prostorija, ali da je neophodno pronaći održivo rješenje kako bi se djeci omogućilo bezbjedno i kvalitetno vrijeme van redovne nastave, a roditeljima olakšalo usklađivanje privatnih i poslovnih obaveza.

Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji podsjetila je da je ta NVO predlagala uvođenje zakonske obaveze škola da organizuju produžene boravke, ali i organizaciju produženih boravaka u prostorijama koje su u neposrednoj blizini škole.

„Mnogi primjeri su pokazali da nešto, ipak, može da se riješi i mimo školskih prostorija“, kazala je Mihailović, navodeći primjer podgoričkih škola u kojima je, uz uključivanje lokalne zajednice i NVO sektora, omogućena organizacija produženog boravka u prostorijama blizu škole.

Ona je podsjetila da je trenutna organizacija, po kojoj osnovno obrazovanje kreće sa šest godina, uvedena uz obrazloženje i najavljenu podršku kroz postojanje produženih boravaka do četvrtog razreda, na osnovu čega je Zavod za školstvo napravio program produženih boravaka po kom se i sada radi.

„Međutim, naša realnost obično nije onakva kako je zamišljeno na papiru“, rekla je Mihailović, dodajući da se, u međuvremenu, desilo to da većina škola u državi nema produžene boravke.

Govoreći o važnosti tog problema za djecu, roditelje i cjelokupnu porodicu, ona je ukazala da, usljed nemogućnosti da šestogodišnjak boravi sam kući ili ide sam do škole, roditelji često plaćaju nekog da čuva djecu, ili se opredjeljuju za privatne boravke.

To je, kako je istakla, veliko opterećenje za kućni budžet.

Mihailović je podsjetila da je radna grupa za izmjene Zakona o osnovnom obrazovanju počela da radi i poručila da će Udruženje Roditelji insistirati na uvođenju zakonske obaveze barem za dio škola koje imaju više učenika.

Ona je dodala da ni to neće biti dovoljno i da se moraju pronaći i drugi modeli za rješavanje problema.

„Priča oko usklađivanja radnog vremena roditelja i vremena rada vaspitno-obrazovnih ustanova je za nas naučna fantastika“, rekla je Mihailović, dodajući da zbog sistema koji trenutno postoji roditelji i djeca provode veoma malo vremena zajedno.

Kako je navela, crnogorski sistem obrazovanja je, između ostalog, napravljen tako da onemogućava zajedničko vrijeme za djecu i roditelje.

„A onda se mi sjutra pitamo u čemu je problem unutar porodice, i sa ponašanjem djece“, kazala je Mihailović, ističući da su to stvari koje direktno utiču na odnose unutar porodice.

U Udruženju Roditelji, kako je naglasila, smatraju da je potrebno uključiti i lokalne uprave koje bi, zajedno sa školama i resornim Minisrtarstvom, mogle naći prostorije koje su blizu škola, a mogu se prilagoditi za boravak djece.

U NVO koje se bave pravima i položajem žena smatraju da je obrazovanje jedna od oblasti u koju bi trebalo uključiti rodnu perspektivu, ističući da su i neusklađenošću radnog vremena i vremena koje djeca provode u vaspitno-obrazovnim ustanovama opet ponajviše ugrožene žene, jer najčešće one više brinu o djeci u patrijarhalnom društvu, poput crnogorskog.

Anita Stijepčević iz Centra za ženska prava naglasila je da rodni balans počinje od podijeljenih poslova u kući, podsjećajući da upravo te obaveze stoje na putu zapošljavanju i profesionalnom napredovanju žena.

„Odsustvo žena sa tržišta rada produbljuje rizik od siromaštva, ne samo njihovog, nego i onih o kojima brinu, a i negativno utiče na rodnu raspodjelu poslova njege i brige i dinamiku porodičnih odnosa”, rekla je Stijepčević.

Prema njenim riječima, paralelno sa tim dolazi pitanje usklađenosti školstva sa procesima rada.

“Opet su posebno ranjiva grupa žene koje samostalno brinu o djeci, koje nerijetko žive u iznajmljenom stanu i imaju nesigurne ili neregulisane radne odnose”, navela je Stijepčević.

Ona je ukazala na to da u postojećim rješenjima produženi boravci traju kraće u odnosu na regularno osmočasovno radno vrijeme.

Kako je dodala Stijepčević, ne postoje državne ili lokalne mjere za sve one slučajeve kada im besplatni boravci nijesu dostupni.

„Osiguravanje besplatne, dostupne i kvalitetne brige o djeci je prvenstveno važno zbog same djece, a potom i za cijelo društvo koje može imati samo benefite ako djeci osigura optimalne uslove za razvoj”, naglasila je Stijepčević.

Govoreći o načinu na koji se neusklađenost radnog vremena roditelja ili staratelja odražava sa vremenom koje djeca provode u školi, Stijepčević je podsjetila da su u Crnoj Gori žene i dalje primarni roditelji kada je u pitanju briga o djeci.

„Čak i u situacijama kada djeca pohađaju produženi boravak u školama, majke ili starateljke su te koje dominantno provode vrijeme uz djecu u cilju ispunjavanja svih školskih obaveza“, rekla je Stijepčević.

Kako je dodala, obrazovni sistem je skrojen tako da zahtijeva velike napore van škole, a djecu ne uči samostalnom obavljanju zadataka.

Stijepčević je ocijenila da zbog toga neproporcionalan teret za postizanje svih školskih obaveza često pada na majke ili starateljke, koje su uz to još dominantno opterećene i drugim nevidljivim poslovima oko domaćinstva i brige o starijima.

„Rodna perspektiva mora biti integrisana u sve politike, posebno ekonomske i obrazovne, kako bi osigurala tačan uvid u potrebe svih u društvu i obezbijedila šansu za sve“, naglasila je Stijepčević.

To, kako je istakla, uključuje dalje izmjene Zakona o radu, promovisanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života, dostizanje rodnog pariteta u primanjima i uspostavljanje dostupnih, fleksibilnih i kvalitetnih servisa za brigu o djeci.

„Naredna sveobuhvatna strategija reforme obrazovanja mora uzeti u obzir uticaj obrazovne politike na pitanja rodne ravnopravnosti, posebno u cilju prevazilaženja prilično rigidnih društvenih uloga namijenjenih dječacima i djevojčicama, koje se odražavaju na njihov razvoj, napredovanje, ali i ekonomske prilike“, rekla je Stijepčević.

Iz beranske NVO „Poligon za žensku izuzetnost – Sofija“ poručili su da je problem sa nepostojanjem produženih boravaka i njihovom neusklađenošću sa radnim vremenom jako izražen na sjeveru.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, produženi boravak organizuje se u 12 podgoričkih, pet nikšićkih i po četiri škole u Rožajama i Kotoru.

Po tri škole imaju produženi boravak u Herceg Novom, Baru i Pljevljima, po dvije u Danilovgradu i Zeti, dok produženi boravak ima samo po jedna škola u Beranama, Bijelom Polju, Cetinju, Kolašinu, Mojkovcu, Plužinama i Ulcinju.

Na spisku škola sa produženim boravkom, koje je MPNI dostavilo agenciji MINA, nema Andrijevice, Budve, Šavnika, Petnjice, Tuzi, Gusinja, Tivta i Žabljaka.

Rebeka Čilović iz NVO „Poligon za žensku izuzetnost – Sofija“, kazala je da je to što škole u tom gradu i ostalim opštinama na sjeveru uglavnom nemaju organizovan produženi boravak još jedan udar na žensku samostalnost i nezavisnost.

Govoreći o tome kako se taj problem odražava na žensku samostalnost, ona je podsjetila da žene imaju osmočasovno radno vrijeme, dok dijete u prvom, drugom, pa i trećem razredu osnovne škole u školi ostaje do 12 sati najkasnije.

„Žene su pronađene da žive u stalnom stresu da li će, a znaju i same da ne neće, održati istu produktivnost na poslu, jer su misli usmjerene ka tome da obezbijede neki servis (baka i deka najčešće) koji će za taj dan i eventualno sutrašnji (pri)čuvati djecu“, navela je Čilović.

Kako je istakla, godina je duga, a opcija sve manje, pa se događa da žene napuštaju poslove i nevoljno pristaju na ulogu domaćice, dok se očevi, posebno na sjeveru, manje uključuju u čuvanje djece.

„Mic po mic, ženama je sve teže da sačuvaju poslove, a o karijerama da ne govorimo“, rekla je Čilović.