Igor Pejović, TVCG

BUGARKA U BIJELOM POLJU

Crna Gora prelijepa, a narod kako kad

Borislava Bojkova Hristova u Crnu Goru je iz bugarskog grada Vraca došla prije deset godina. U Bijelom Polju živi, radi i studira na Biotehničkom fakultetu, a bavi se i humanitarnim radom. U emisiji Mladistan na Televiziji Crne Gore (TVCG) kazala je da o našoj zemlji, prije preseljenja, nije znala puno.

Crnogorci, kaže Borislava, nijesu ni svjesni kakvu zemlju imaju. Mašta o tome da kupi imanje i živi okružena životinjama.

"Došla sam prije deset godina u Bijelo Polje, upoznala sam bivšeg supruga u Bugarskoj, tamo sam se udala za Crnogorca, imamo dvoje djece, dvije kćerkice. Obije su rođene u Bugarskoj. Prije deset godina riješili smo da dođemo u Bijelo Polje, koje dosta liči na moj grad, zato sam i ostala", priča Borislava.

Proces privikavanja na Crnu Goru je, kaže, bio težak, naročito prve dvije godine: "Nijesam znala jezik, nijesam znala da pišem, da čitam, a nijesam se ni trudila toliko. Bila sam dosta zatvorena, druga država, narod, mentalitet, ali sad vidim da je sličan. Bila sam dosta povučena".

U Crnoj Gori se manje radi

U Crnoj Gori se, kaže, u odnosu na Bugarsku manje radi, a dobro se živi: "To je moje mišljenje. U Bugarskoj niko ne radi osam sati, radimo 10-12 sati za platu".

Između Crnogoraca i Bugara, kaže, nema velike razlike: "Balkanci smo, tu smo dosta slični. Iako smo u Evropskoj uniji, Balkanac je Balkanac, ali ja to ne bih mijenjala jer mi znamo da volimo.

Možemo da se posvađamo ali sjutra ako bude stani pani, tu smo. Dok Evropljani su malo hladniji".

Borislava je zaposlena je u bjelopoljskom Crvenom krstu kao gerontodomaćica, a član je ni NVO Vitezovi knjaza Miroslava, koji se takođe bavi humanitarnim radom: "Tu sam se našla, sviđa mi se, i to je ono što volim. Ko god se javi za hranu, tu smo da pomognemo".

Studiram i na Biotehničkom fakultetu - smjer kontinentalno voće i ljekovito bilje: "Za sad dobro ide, profesori mi izlaze u susret s obzirom da radim, nekad idem na nastavu nekad online. Malo zatvore oči za padeže, oni su mi i dalje malo problem".

Bjelopoljci uvijek spremni da pomognu

Nedostaju joj prijatelji iz Bugarske, koji otkad se udala za Crnogorca dosta znaju o našoj zemlji: "Prva asocijacija (na Crnu Goru) je da ne vole da rade. Ali nije baš tako. Ja koja živim tu ne mislim da je baš tako. Ima normalno svuda ljuidi koji ne vole da rade, ali žene više da rade".

U Bugarskoj je posljednji put bila prije devet godina, a uskoro će je posjetiti i majka koja već 20 godina radi na grčkom Zakintosu.

Bjelopoljci su, kaže, uvijek bili spremni da joj pomognu. Crnogorska kuhinja je slična bugarskoj, a zavoljela je naš kačamak. Što se tiče crnogorske muzike voli da sluša gusle.

Voljela bi da živi u Kolašinu ili na selu: "Volim snijeg. Ne volim sunce, ne volim more, idem, ali ne volim, ne odgovara mi. Odgovara mi hladniji vazduh, ali bih rado otišla na selo".

"Crnogorci, ne znate šta imate. Ozbiljna sam. Toliko lijepa zemlja, i voda, i vazduh, sve. Meni se Crna Gora sviđa, baš je lijepa zemlja. A narod kako kad".