A.J. [ PR Centar ]

ISTRAŽIVANJE O SOCIO-EKONOMSKOM NASILJU

"Radna prava trans osoba slika obespravljenosti svih radnika"

Skoro dvije trećine trans, interpolnih i rodno varijantnih osoba (TIRV) je, zbog rodnog identiteta, bilo diskriminisano prilikom traženja posla, 97 odsto njih svoj položaj i bezbjednost na tržištu rada ocjenjuje lošim, a njih 90 odsto je najnižom ocjenom obilježilo dostupnost sistema zdravstvene zaštite.

To je su rezultati istraživanje o socio-ekonomskom nasilju nad TIRV osobama, koji su predstavljeni na panel diskusiji „Društvo jednakih ili ipak ne?“, koju je organizovala Asocijacija Spektra, a u okviru projekta, koji finansira Ministarstvo rada i socijalnog staranja Crne Gore.

Izvršni direktor Asocijacije Spektra, Jovan Ulićević, jasan je da crnogorsko društvo nije društvo jednakih šansi, već da je jako daleko od toga.

„Nasilje je sistemsko, ono je dio praksi i politika, koje postoje i o tome treba da pričamo. Takođe, siromaštvo, kao tema, kao riječ je postala sramotna, a definitivno pričamo o siromaštvu. Kad pričamo o socio-ekonomskom položaju izbjegavamo da pričamo o tome da se mnogi građani i građanke u Crnoj Gori, uključujući i trans osobe suočavaju sa siromaštvom“, rekao je Ulićević.

Vjeruje da je trans zajednica mnogo dala i nastavlja da daje Crnoj Gori, i preporuke koje trans osobe pružaju u smislu ekonomskih politika, radničkih prava su vrlo primjenjive na cijelu državu, na sve građane/ke.

„Veoma je važno da edukacije i podizanje svijesti prate politike koje strukturno mijenjaju stvari. Vjerujem da se odlučnim, kordinisanim akcijama države brzo može riješiti mnogo stvari. Ozbiljni su resursi sa kojima država raspolaže. Civilni sektor treba da bude vrsta kontrolora kako se politike sprovode, primjenjuju u prakasi, a ne nužno oni na kojima je najveća odgovornost da direktno rješavaju probleme, predlažu politike“, ukazao je Ulićević.

Doktorantkinja na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu i laureatkinja nagrade „Zagorka Golubović“ za najbolji angažovani istraživački rad Lara Končar, obasnila je da je cilj bio da se, kroz istraživanje, uvežu različiti segmenti, odnosno oblasti života TIRV osoba, a to su edukacija i obrazovanje, sistem zdravstvene zaštite, stanovanje i kretanje unutar tržišta rada.

„Zbirno posmatrano, svoj socio-ekonomski položaj najveći broj ispitanih ocjenjuje kao loš ili veoma loš. U odnosu na pitanje položaja TIRV osoba i njihovog kretanja unutar tržišta rada, posebno se ističe podatak da od ukupnog broja onih koji su radno aktivni svega njih polovina posjeduje ugovor o radu“, pojasnila je Končar.

Od svih ispitanih, kako je rekla, 63 odsto njih je imalo iskustvo diskriminacije prilikom traženja zaposlenja, a još alarmantniji podatak je da je njih 74 odsto imalo iskustvo mobinga na trenutnom ili prethodnim poslovima.

„Zapravo 97 odsto njih svoj položaj i bezbjednost unutar tržišta rada ocjenjuje kao loš ili veoma loš. Kada je riječ o stanovanju, podaci su nešto bolji. 66 odsto ispitanika/ca uslove u kojima stanuju određuje ocjenom od tri do pet, dok njih 34 odsto daje ocjenu od jedan do dva“, saopštila je Končar.

Dodala je da 58 odsto ispitanih mjesto, naselje ili grad u kojem žive smatra prilično nebezbjednim.

„Kada je u pitanju dostupnost sistema zdravstvene zaštite TIRV osobama, 90 odsto njih je obilježilo naniježe ocjene dostunosti zdravstvenog sistema. To su ocjene jedan i dva. Skoro polovina ispitanih, odnosno 49 odsto je navelo da je imalo iskustvo diskriminacije bilo prilikom traženja zdravstvene usluge, ili tokom kretanje kroz sistem zdravstvene zaštite“, navela je Končar.

Istraživanje je pokazalo da, sindikati nisu prepoznati kao važna adresa, a obuke poslodavaca o pravima i potrebama i strožiji inspekcijski nadzor i kontrole se smatraju najznačajnijim mehanizmima zaštite i unapređenja radnih prava trans zajednice.

„Kada je riječ o predlozima koji se tiču pitanja stanovanja, prednjači ideja o finansijskoj pomoći države za umanjenje stanarina za TIRV osobe, kao i otvaranje sigurnih kuća. Kada govorimo o sistemu zdravstvene zaštite nailazi se na alarmantnije podatke kako u smislu birokratije, tako i u smislu pristupa sistemu zdravstvene zaštite“, kazala je Končar.

Ispitanici/ce smatraju da je osobama koje nebinarno izgledaju teži ulazak na tržište rada.

„Postoji i problem prisilnog autovanja, bilo unutar radnog okruženja, bilo od strane poslodavaca, klijenata, medicinskog osoblja, cimera u studentskim domovima. Postoje migracije unutar Crne Gore. Mnogi navode da se odlučuju za migraciju u Podgoricu, jer se tamo nalazi trans zajednica i postoje sistemi podrške“, rekla je Končar.

Generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajović, ukazala je da se LGBT zajednica suočava sa najvećim obimom diskriminacije i najzastupljenija je kada je u pitanju zaposlenje.

„Zabrinjava što određeni broj pripadnika LGBT zajednice nema dovoljno povjerenja u institucije, ili smatra da institucionalna briga nije na zadovoljavajućem nivou i naša je obaveza da u narednom periodu damo maksimalan doprinos da se takav stav promijeni nabolje. Važno je da se postupa sistemski i timski“, smatra Pajović.

Heteroseksizam i seksualna strukturalna stigma u administraciji mora, kako je istakla, biti manje izražena i potrebno je doprinijeti da se LGBT populacija tretira sa poštovanjem i u dostojanstvu.

„Institucije treba da blisko sarađuju sa zajednicom na način što će učiniti da se glas LGBT zajednice i čuje i poštuje. Važno je da se upostavi očekivana međusektorska sinergija i sistemska povezanost problema na svim nivoima“, poručila je Pajović.

Zamjenica generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata, Ivana Mihajlović, prepoznaje da su u okviru LGBTIQ zajednice, transrodne osobe i dalje na najnižoj ljestvici ostvarivanja i priznavanja prava.

„Umjesto da napredujemo mi nazadujemo i došli smo u situaciju da normalizujemo kršenje prava radnika i u javnom i privatnom sektoru. A ukoliko pripadate bilo kojoj ranjivoj kategoriji vi ste višestruko dovedeni u situaciju da prihvatite uslove koji nisu dostojanstveni, da prihvatate zarade koje nisu dostojanstvene i živite u nesigurnosti i neizvjesnosti“, rekla je Mihajlović.

Brine je što zaposleni nisu ohrabreni da prijavljuju nepravilnosti.

„Ovo je momenat da se oslobodimo straha i da se zajedno borimo da promijenimo sistem i tražimo poštovanje zakona u praksi. Vrlo je važno da krenemo u zajedničku borbu protiv nepravilnosti. Radna prava su prava svih nas, to su ljudska prava i treba da se otvori prostor za slobodu prijavljivanja nepravilnosti i prepoznavanja, da ne prihvatamo da su neke stvari, koje su nezakonite, zakonite. To ne moramo da trpimo, već da kažemo-ne“, uvjerena je Mihajlović.

Kazala je da sindikati i poslodavci na nivou kompanija treba da grade akte koji su važni za tu kompaniju, a iz kojih će zaposleni učiti kako da se ponašaju jedni prema drugima.

„Nećemo ići naprijed u rješavanju krucijalnih problema u pristupu tržištu rada i zaposlenju transrodnih osoba dok ne donesemo Zakon o pravnom prepoznavanju roda baziranom na samoodređenju“, kazala je Mihajlović.