Četiri desetogodišnjaka uspješni sportisti i đaci

Skoro da nema dana da u medijima ne osvanu šokantni izvještaji o maloljetničkoj delinkvenciji ili vršnjačkom nasilju u školama. O suprotnim primjerima, o dobroj i uzornoj djeci koja na raznim poljima postižu uspjehe i pokazuju zrelost u ponašanju i razmišljanju, ređe čitamo, iako upravo takvi primjeri zaslužuju svu našu pažnju.

Jedan od vrijednih malih Hecegnovljana je Dimitrije Sekulić, teniser.

"Tenis je individualan sport, koliko vi tu uložite, toliko ćete uspjeti. I tu nema nerazriješeno i možete samo da dobijete i da izgubite. A to mi se prije nekoliko godina baš svidjelo i krenuo sam da se bavim tenisom", priča Sekulić.

Milan Vučetić ide u peto pet i kako kaže, stoni tenis je počeo da trenira sasvim slučajno.

"Kada je bila korona ja i otac smo igrali satima po kući. I jedan dan smo odlučili da se oprobam u Sportskom centru Igalo. I tu me primijetio moj trener Branko Čubović i tako sam počeo da treniram", kaže Milan.

"Ja sam Vuk Tomašević i idem u peti razred u peto tri odjeljenje. Kao mali sam imao želju da treniram neku borilačku vještinu. Krenuo sam da treniram karate i sad sam evo u punom tempu i samo nastavljam, idem dalje", poručuje ovaj mladi sportista.

Viktor Jančić iz petog četiri priča da je sa tri godine počeo da trenira u tada školici sporta. Tu je uvidio da je baš brz i da bi atletika mogla da bude njegov sport.

"2021. sam prešao u atletiku. Prvo sam bio u klubu "Sanja Bar" iz Bara, a odnedavno sam i u AK 'Dubrovnik', pa imam dvojno članstvo", kaže Jančić.

Radoznalo pričaju da su im najveća podrška roditelji i treneri. U školi su svi odlični đaci, a uprkos brojnim obavezama sve stižu.

Pričaju da poslije škole i poslije treninga imaju malo slobodnog vremena. Kada osvoje neku medalju, trofej, učitelji ih pohvale. Ističu da imaju napor, ponekada baš puno, zbog putovanja, priprema za takmičenja, učenja, ali uspijevaju da završe sve obaveze.