[ Marija Radulović, TVCG ]

PRIČA O RADMILI POPOVIĆ

Odrekla se košarkaške karijere zbog brige o roditeljima

Nekada uspješna košarkašica Radmila Popović iz Petrovića kod Nikšića se odrekla karijere da bi se posvetila bolesnim roditeljima. Na pitanje da li bi nešto promijenila, dvadeset godina kasnije kaže da bi sve ponovila.

Da život ima čudne puteve i nekad neočekivane izbore primjer je Radmila Popović, iz sela Petrovići na samoj granici između Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Radmilina priča seli nas na košarkaški teren. Prije dvije decenije Radmila baš sa košarkaškom loptom na parketu je bila nenadmašna.

Iako je na livadama Petrovića kao dijete igrala fudbal, njena visina bila je predodređena za drugo.

“Ja mislim da je to sve zbog urođene kondicije zbog odrastanja na selu. Ja sam bila tamo kad sam došla mogla sam tri sata da trčim neprestano da se ne umorim da se ne preznojim”, kaže Radmila.

Prve korake napravila je u nikšićkom klubu “Roling”, ali njen talenat prevazilazio je granice Crne Gore i odlazi u Bugarsku.

“Ja kad sam došla na probu mislim da sam dala 25 poena, maltene su mi rekli reci cijenu za koju ćeš da igraš”, navodi Radmila.

Da bi bila bliže roditeljima potpisuje ugovor za Vardar zatim nakon toga za Rumuniju, ali svi putevi vraćaju je u Nikšić, gdje je i odigrala posljednju sezonu.

Okačila je patike o klin i posvetila se bolesnoj majci u Petrovićima. Nakon majčine smrti ostala je da se brine o ocu.

“Ostala je zbog majke, majka je bolovala 12 godina. Neko se mora žrtvovati zbog roditelja”, kaže Sava Popović, Radmilin otac.

Sa sportskog terena Radmila je uplovila u matičarske vode. Vjenčava parove u Petrovićima, za 20 godina sklopljeno je 30 brakova.

“Ja se nisam udavala, malo sam zakasnila, a možda i nisam. Taj muškarac bi trebalo da kuva, pere suđe, čisti, a ja da radim vanjske poslove, meni treba neko za kućne poslove. Za stoku drva, ja bih to da završavam, a on neka sjedi i pere suđe”, poručuje Radmila.

Kada sudbina izmiješa karte uvjek se pitamo da li smo negdje pogriješili u koracima, ali ne i Radmila.

“Sve isto bih uradila, sve isto i žrtvovala se. Ja često kažem ovdje smo slučajno i u prolazu možda nastavim dalje, kad sam vidjela Evropu , možda i obiđem svijet”, zaključila je Radmila.