[ Gojko Jovanović, Radio CG ]

SELA STARE

Bogmilovići, selo bez stanovnika

Sela u Crnoj Gori stare. Sve je više i sela bez stanovnika i to treba da zabrine državu, kaže sedamdesetoosmogodišnji Slobodan Perović koji nije zaboravio svoje rodno selo Bogmiloviće u Pješivcima, iako živi u Podgorici.

Bogmilovići nemaju stalnih stanovnika, do sela se jedva stiže terenskim vozilom, a selo nema ni vodovod.

"Svaki slobodni momenat provodim u svom selu, obnovljena je kuća, radi se na imanju, diše punim plućima i milina je kada se u ranim jutarnjim satima čuju zvona manastira Ostrog koji je udaljen pet kilometara vazdušne linije", kaže Perović.

Škola u selu je zatvorena prije četiri i po decenije.

"Nažalost, to je istina. Nijesu stanovnici Bogmilovića birali druga mjesta za život nego su bili prisiljeni da idu. Loš je put, nema vodovoda. Beskonačno su nam obećavali, počeće da grade put za tri dana, za tri mjeseca i do danas nije urađen put preko Milojevića. Izgubili smo nadu da o nama iko misli", kaže Perović.

Bogmilovići su na samoj granici nikšićke i danilovgradske opštine. Nadmorska visina sela je četiri stotine do pet stotina metara nadmorske visine, uspijeva smokva, šipak, maslina i može se živjeti kada bi država uradila put i vodovod. U selu je obnovljeno nekoliko kuća, bilo bi ih još ali čovjek ne može na leđima nositi građevinski materijal, priča Perović.

"Nije selo napušteno zato što ne može da se živi. Nedostaju uslovi koje je država trebalo da stvori i država se "obrukala". Nijesu ljudi pobjegli što su prezreli selo nego ih je muka naćerala", kaže Perović.

Zadatak države je da obnavlja sela. Treba biti kritičan i prema sebi i uraditi koncept razvoja ili se ugledati na razvijenije i radnije, poručuje Perović.