ЉИЉАНА БРНОВИЋ [ TVCG ]

MOSTOVI

Prosječan Balkanac je suštinski dobar čovjek, kvari ga politika

Hadis Medenčević, po profesiji inženjer elektrotehnike, strastveni je fotograf i veliki obožavalac planete Zemlje, kosmopolita. Već tri decenije živi u Pragu. Putopisnom izložbom umjetničkih fotografija pod nazivom ”Čovjek na istoku”, predstavio se nedavno podgoričkoj publici u KIC-u “Budo Tomović”.

Rođen u Derventi, zbog rata je napustio Bosnu i Hercegovinu, izbjeglički put odveo ga je u Češku. Hadis Medenčević je davno prihvatio Prag kao svoj novi dom u kojem je osmislio život, a već neko vrijeme bavi se fotografisanjem. Traga za razlikama i sličnostima ljudi, ovoga puta ljudi sa Istoka. Putujući od Rusije do dalekog Japana, Sjeverne i Južne Koreje suočio se, kaže, sa životno važnom spoznajom.

"Ako se ogoli socijalno okruženje, ako ostane samo čista emocija, ljubav, strast, radost, ljudi su ljudi, bez obzira da li se nalaze u Kirgistanu, Kini, Japanu, Podgorici, Sarajevu, ili u mojoj rodnoj Derventi, svi smo jako slični, usuđujem se reći identični", ističe Medenčević.

Svoje traganje za čovjekom skromno upoređuje sa grčkim filozofom Diogenom koji je svijećom usred dana šetao Atinom ‘’tražeći čovjeka’’.

Hadis je umjesto svijeće uzeo ruksak, foto aparat, planinarsku opremu i krenuo na put prema Istoku.

Na kraju toga puta našao je centralnu figuru svojih fotografija, jer za Medenčevića je, upravo, čovjek medij koji plasira emociju na najbolji način.

U razgovoru je bilo neizbježno dotaći se ratnih rana i priče o tome kako je domovinu Bosnu zamijenio Češkom. Kaže da svako ko je iskusio rat, nosi svoju ratnu priču. Kada ode u Sarajevo vidi ljude, hodaju ulicom, a svako od njih je, zapravo, hodajuća knjiga ili hodajući scenario za film, zapaža naš sagovornik. Rat ga je iz Sarajeva, pa onda iz okupiranog Doboja 1992. odveo u Prag.

‘’Kada sam došao tamo gdje se sigurno živi, shvatio sam da čovjek kada izgubi svoju domovinu, cijeli svijet mu može biti domovina, što je jedna od stvari koja me inspirisala da tragam za identitetom kroz fotografiju I putovanja, da vidim gdje je čovjek i gdje je njegov dom", kaže.

Za Bosnu je vezan ne samo emocijom, vec i poslom, pa često dolazi, putuje cijelim Balkanom i uvijek ima jedan isti osjećaj koji je, kako objašnjava, sveprisutan: ‘’Prosječan balkanski čovjek je dobar, u onom suštinskom, ljudskom, smislu’’ i napominje da je to tako, sve dok politika nije tema. Smatra da je čovjeku ovih prostora potrebno pročišćenje.

"Treba isključiti medije, makar tri mjeseca, da ljudi prođu detoks I da se vrate onome ljudskom što pošteni, balkanski čovjek, zaista, nosi u sebi."

Iako više od pola života ima neku drugu adresu, Hadisa ne mogu zaobići emocije koje ga obuzimaju kada dodje na tlo gdje je napravio prve korake i nije mu lako, kaže, da tu emociju opiše.

"’Život vani, ne može da promijeni ni vaš korijen, ni genetiku, ni mentalitet, ali je sređeno češko društvo, u mene ugradilo neke kulturuloške navike, koje se razlikuju od ovih ovdje, a sa druge strane - dom je dom", sa sjetom u glasu kazao je naš Medenčević..

Dugo je, priznaje, nosio u sebi taj dualizam gdje, u stvari, pripada ali je vremenom shvatio da patriotizam nije dokument kojim se čovjek identifikuje na graničnim prelazima, već je to emocija koju treba usmjeriti na prave vrijednosti i dati sve od sebe da ovaj jedini život učinimo ljepšim i jednostavnijim, rekao je na kraju razgovora Hadis Medenčević, rođeni Bosanac, stanovnik Praga i građanin svijeta.