- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Crnom Gorom
23. 06. 2025.
07:20 >> 07:20
Sačuvati kuću dr Nike Labovića u Beranama
Dio saplenika čuvanog beranskog doktora Nike Labovića, po kome se zove Dom zdravlja u Beranama, ukazao je na činjenicu da njegova kuća u ovom gradu ima veliki broj nasljednika i da nikakva njena eventualna prodaja ili rušenje nije moguće bez saglasnosti svih zajedno, jer je to pravno nemoguće.
Jedan od njih, Podgoričanin Vojkan Labović, rekao je Portalu RTCG da ovu činjenicu žele da istaknu zbog eventualne namjere da se kuća sruši radi izgradnje stambene zgrade.
“U posjedovnom listu u Upravi za imovinu, kuća trenutno ima trideset dva vlasnika. Svi mi imamo posjedovne listove 1/32. I to nije konačnan broj, jer su neki od srodnika umrli a imaju više potomaka koji su takođe nasljednici” – rekao je Vojkan.
Prema njegovim riječima, u nemjreri da spriječe eventualnu prodaju ili rušenje, pred sudom je još nekoliko potomaka sa strane majke doktora Nike pokrenulo postupak da se priznaju kao nasljednici.
“I to nije konačan broj. Taj broj bi, kada se prijave svi nasljednici iz takozvanog drugog reda, mogao biti negdje oko pedeset. Šta to znači? To znači da se ni jedna odluka u vezi sa kućom ne može donijeti bez saglasnosti svih nasljednika, a najveći broj njih želi da se ova kuća sačuva, rekonstruiše i pretvori u neku vrstu spomen kuće. Ja mogu govoriti u svoje ime i odmah reći da nikada neću dozvoliti njeno rušenje koje se pominje u poslednje vrijeme” – rekao je Vojkan Labović.
U dugom nizu starih kuća, u jednoj od najstarijih ulica u gradu, Vojkan je prije dvije godine uradio jedino što je mogao – postavio je mermernu tablu sa dr Nikinim likom i nekoliko skromnih riječi.
“Rodna kuća primarijusa dr Nike Labovića” – piše na crnom mermeru zlatnim slovima, uz uklesanu figuru sa jedne od rijetkih Nikih fotografija.
“Moj jedini motiv je bio da se ovom tablom označi kuća u kojoj je rođen doktor Nika. Osim što je najstarija, ovo je jedna od naprometnijih ulica u gradu, i red je da svi koji ovuda prolaze, znaju koliko je kuća znamenita. Posebno mi je stalo da to sazna što više mladih ljudi” – kazao je tada Labović za naš portal.
Za starije generacije ovaj čovjek je već dosta učinio da se sačuva sjećanje na njegovog djeda, dr Niku Labovića, jer je uradio monografiju pod nazivom “Čovjek slobode, znanja i humanosti, primarijus dr Nika Labović”, koja je prije tri godine izašla iz štampe i promovisana u Beranama i Podgorici.
“Ovu mermernu ploču sam postavio zbog mladih ljudi. Ništa ja ne želim, osim da se kuća sačuva od daljeg propadanja. Ta table neki moj djelić kuće, i niko je ne smije pokušati da skine bez moga pristanka i znanja” – priča Vojkan.
On podsjeća da je kuću je izgradio je Nikin otac Petar, koji je sa suprugom Stanom, imao pored Nike još dvoje djece, starijeg sina Nikolu, diplomiranog pravnika, i mlađu sestru Daru, koju je Drugi svjetski rat prekinuo u studiranju.
“Nika se poslije studija vratio u Crnu Goru i prvi posao dobio na Cetinju. Početkom rata vratio se u Berane. Njegov otac je bio predsjednik prvog Odbora narodnog oslobođenja, a Nika član medicinske sekcije tog Odbora, koja je bila zadužena da organizuje medicinsku službu u slobodnoj Crnoj Gori. Međutim, ubrzo je neko i njega, kao brata i stestru prošpijao da su pripadnici tadašnjeg naprednog omladinskog pokreta i Italijanski okupatori su ih svo troje poslali u albanske logore” - priča Vukašin.
Petrova djeca su tamo provela tri godine, sve do kapitulacije Italije, i potom su vraćeni u Crnu Goru.
“Nikola je nastavio borbu u partizanima, ali je zarobljen i strijeljan na Kapinom Polju u Nikšiću, dok su Nika i Dara ostali u Beranama i poživjeli dugo poslije Drugog svjetskog rata” – kaže Vojkan.
Ostale su istorijske činjenica da je doktor Nika Labović nakon rata započeo sa organizacijom zdravstvene službe u Beranama i da je uz neke druge znamaenite ličnosti, bio začetnik hirurgije u Beranama.
Doktor Nika je za mnoge sugrađane starije dobi do danas ostao sinonim ljekara i humaniste. Nažalost, samo dvije godine poslije očeve smrti, 1970. godine, dr Niku je pokosio srčani udar.
U velikoj i prostranoj kući, u preko dvjesta kvadrata, ostala je da samuje Dara Labović. Ona je službovala u Opštini Berane, i u dubokoj starosti preminula 2002. godine. Od tada je ova kuća prazna i prepuštena zubu vremena.
Život je tako namjestio da niko od Petrove djece nije imao direktnog potomka. I zato sada ima preko trideset nasljednika njihove kuće, a moglo bi ih biti i pedeset.
“Šta god drugi mislili, do kraja života protiviću se prodaji kuće. Monografijom i tablom na kući makar malo sam se odužio svom znamenitom pretku. Da sačuvam od zaborava njegov lik i djelo. Oni koji eventualno misle da kuću treba srušiti, moj pristanak, kao i pristanak najvećeg dijela onih koji imaju posjedovni list 1/32 mogu da na to zaborave” – kaže Vojkan Labović.
Lik i djelo dr Nike Labovića, osim u nazivu ovdašnjeg Doma zdravlja, sačuvano je u ovoj javnoj zdravstvenoj ustanovi i stalnom muzejskom postavkom nekih od Nikinih medicinskih pomagala, kao i fotografijama.
Коментари0
Остави коментар