Tufik Softić

andrijevica

Prva fabrika peleta na sjeveru zatvorena, radnici protestuju

Prva i veoma savremena fabrika peleta na sjeveru Crne Gore Televeks “Biotel” u Andrijevici zatvorena je iz nepoznatih rezloga već više od šest mjeseci, a naznaka da bi ponovo mogla početi da radi za sada nema.

Tada je bez posla ostalo dvadeset i pet radnika, koji su nedavno na protestu ispred zatvorene kapije istakli da im je preduzećeu u kojem su radili, a čiji je izvršni direktor Veselinko Mijajlović, ostalo dužno nekoliko zarada i da im doprinosi nijesu uplaćivani u periodu za period od pet godina.

“Izvršni direktor Mijajlović kazao nam je da će samo na kratko prekinuti proizvodnju i da ćemo brzo ponovo početi da radimo. Međutim, od toga nije bilo ništa. Osim plata i doprinosa, nikad nam nije isplaćena nadoknada za noćni rad, kao ni druge beneficije koje su nam pripadale. Mijajlović je prestao da nam se javlja, a mi ne uspijevamo da nađemo način da dođemo do zarađenog, jer je vlasniku bilo omogućeno da nas praktično drži na crno i da posluje suprotno zakonskim propisima", kazao je jedan od radnika, Marko Miketić.

Radnici su zatražili zato od nadležnih državnih organa da se uključe u rješavanje ovog problema, jer je svojevremeno i sa državnih adresa poručivano da je ova fabrika spas za Andrijevicu i da će lokalnom stanovništvu dinijeti brojne benefite.

Nezadovoljni radnici “Biotela” smatra da u ovom slučaju ima posla i za Specijalno državno tužilaštvo.

“Fabrika je nekoliko puta mijenjala nazive. U jednom momentu, negdje prije pet godina, doživjela je i uvođenje stečaja. Nakon toga je otvorena pod drugim imenom otkad su radnici radili po ugovoru na po mjesec ili dva. Dešavalo se da se zarade daju na ruke, dok doprinosi uopšte nijesu uplaćivani. Mi smo i pod tim uslovima morali da radimo, jer nam je obećavano da će biti bolje. Na kraju smo shvatili da smo izigrani i da se ovdje pribjegavalo nezakonitim radnjama i bahatom ponašanju onih koji su vodili fabriku", tvrdi Duško Mišković.

Preduzeće “Biotel” je osnovano 2014. godine i, kao najveće te vrste u Crnoj Gori, registrovano je za obavljanje djelatnosti u okviru obnovljivih izvora energije sa primarnom djelatnošću, proizvodnja peleta. Proizvodni pogoni su bili smješteni u zatvorenim halama površine 6.000 metara kvadratnih i otvorenom prostoru od 32.000 kvadrata. Tada je rečeno da ovaj projekat, sa čistim ekološkim proizvodom, predstavlja investicioni bum i da je kapacitet proizvodnje peleta na godišnjem nivou planiran na 23.000 tona.

Fabrika peleta “Bioetl” ostala je iza sebe dužna i lokalnoj upravi u Andrijevici po raznim osovama.

“Samo po osnovu poreza Televeks Biotel je ostao dužan Opštini Andrijevica oko 50.000 eura. Takođe, dug za vodi je blizu 2.000 eura. U saznanju smo da ovo preduzeće ima veliki dug za struju i da je ostalo dužno brojnim drugim povjeriocima. Svakako da u cijelu priču treba da se uključi država, s obzirom na to da su vlasnici ove fabrike dobijali brojne pogodnosti i podsticaje za proizvodnju peleta. Takođe, iz nadležnih državnih institucija treba da dobijemo odgovor kako se došlo do ovakvog stanja, s obzirom na to da su ogromne količine drveta iz državnih šuma sa ovog prostora prerađene u ovoj fabrici", istakli su iz lokalne uprave.

Malo poznata kompanija svojevremeno je počela da radi u prostorijama nekadašnjeg giganta „Termoventa“, koji je zatvoren još prije tri decenije. Ova fabrika, izgledalo je tako, kao da je „pala sa neba“ u malenu varoš ispod Komova. Evropska tehnologija, na dugme, djelovala je kao astronomski brod.

Izvršni direktor i suvlasnik „Biotela“ u to vrijeme je saopštavao da se devedeset odsto proizvodnje plasira u inostranstvu, najviše Italiju, Austriju i Njemačku, jer tada, deset godina unazad, grijenje na pelet u Crnoj Gori još nije bilo zaživjelo. Vlasnik fabrike “Biotel” u Andrijevici pričao je i o planovima da se u krugu te kompanije izgradi prva energana na biomasu u Crnoj Gori. Šta se u međuvremenu izdešavalo, pa se od tih velikih planova stiglo do zatvaranja, trenutno niko ne zna pouzdano da kaže.

Činjenica je da su ubrzo nakon toga počele da se grade fabrike poleta po čitavom sjeveru države, a samo u Beranama u ovom trenutku ima ih pet. Vjerovatno je i konkurencija učinila svoje. Bilo kako bilo, prva fabrika ove vrste koja je izgrađena u Crnoj Gori, ne radi već pola godine.