Tufik Softić

VODENICA CIMBALJEVIĆA

Struja i mlinsko kamenje staro vijek i po

Već čitavu deceniju, nezapaženo i daleko od očiju javnosti, stanovnik beranskog sela Dapsiće Radomir Cimbaljević, posjeduje svoju malu elektranu i svoj lični mlin na prirodni način mljevenja, uz pomoć dva kamena stara možda i preko stotinu pedeset godina.

Elektranu koja proizvodi dovoljno struje da pokreće mlinsko kamenje napravio je najprije za sebe, jer je i sam uzgajivač organskih žitarica, a onda su počeli, u nedostatku tradicionalnih mlinova, svoje žito na mljevenje da donose drugi poljoprivrednici iz limske doline, sve do Bijelog Polja.

„I ne samo iz limske doline. Dolaze mi poljoprivrednici iz drugih djelova Crne Gore. Imam jednu stalnu mušteriju iz Zete. Dolaze mi mušterije i iz pograničnih gradova iz Srbije, pročulo se za moj mlin. Sve u svemu, posla ima toliko, da svaki dan budem do kasno naveče u mlinu“, priča Radomir za Portal RTCG.

Ovaj vrijedni čovjek nije ni tajkun niti su mu pare prekipile da ne bi znao šta sa njima da radi pa ih ulaže u malu elektranu, već sasvim običan poljoprivrednik koji je, kako kaže, želio da spoji tradicionalne vrijednosti i iskustva sa savremenim tehnološkim dostignućima.

Sve to je učinio sa željom da se na svom oglednom imanju, koje zahvata površinu od oko trinaest hektara, bavi proizvodnjom zdrave ekološke hrane.

„Nekad je na malenoj Dapsićkoj rijeci postojalo čak šesnaest vodenica potočara koje su, koristeći vodnu energiju, zrna pšenice, kukuruza, ječma, raži i heljde pretvarale u brašno. Sve su one, uglavnom, radile punim kapacitetom, jer se svojevremeno u ovim krajevima pravio hljeb isključivo od žitarica koje su uzgajane na plodnim oranicama vrijednih domaćina. Vrijeme je, međutim, učinilo svoje i svi ti mlinovi su prestali sa radom“, kaže Radomir.

Cimbaljević sa ponosom ističe kako je jedino on na mjestu jedne od starih vodenica podigao novi mlin, uvjeren da će mu donositi prihode, i to se pokazalo kao dobra ideja.

„Od ovog posla danas školujem dva studenta. Radi se dosta. Nema vremena za odmor, nekada me i ponoć uhvati u mlinu da bih ispoštovao stalne mušterije“, priča Radomir.

Vrijedni poljoprivrednik iz Berana ističe da je njegova zamisao svojevremeno naišla naišla na odobravanje i da ga je tada Ministarstvo poljoprivrede podržalo, obavezujući se da mu nakon realizacije dotiraju pedeset odsto sredstava od njegove ukupne vrijednosti.

„Oni su svoje obećanje i ispunili, ali sam ja poslije svega imao nekih dodatnih ulaganja u želji da stvorim sve neophodne uslove za kvalitetnu proizvodnju brašna“, kaže Cimbaljević.

Cimbaljević naglašava i podsjeća da je prije više od deset godina postrojenje konstruisao poznati beranski inovator, sada nažaost pokojni, Ranko Delević.

„Pronašao sam dva vodenička kamena koja su, kako se pretpostavlja, stara preko 150 godina. Radi se o specijalnom kamenju koje su u posebnim majdanima glijetima obrađivali naši preci i kasnije ih koristili za mljevenje žita. Ta dva kamena, od kojih je jedan statični, a drugu radni, pokojni Ranko je ugradio tako da je dao poseban pečat cijelom procesu prerade žitarica“, kaže Cimbaljević.

Prema njegovim riječima konstruktor turbine je uspio da spoji tradicionalno i moderno i da instalira liniju koja proizvodi brašno vrhunskog kvaliteta.

„U tom inoviranom sistemu postavljena je i turbina koja, koristeći vodu za pokretanje mlina, ujedno proizvodi oko šest kilovata struje, što je dovoljno za elktrifikaciju objekta i rad mašina koje se koriste za sijanje brašna, krunjenje kukuruza i prečišćavanje žita“, objašnjava Cimbaljević.

Namjeravao je Ranko da nedaleko od mlina izgraditi i objekat za prihvat turista koji sve više iskazuju potrebu za konzumiranjem zdrave ekološke hrane. 

„Posao ide solidno, da ne kažem dobro. Jednom prilikom su ovdje su boravili turisti iz Poljske i drugih evropskih destinacija oduševljavajući se načinom na koji se proizvodi hrana u mom gazdinstvu“, kaže Cimbaljević.

Poljoprivrednik iz sela Dapsići kod Berana ističe da vodenice poput njegove zadovoljavaju sve kriterijume za proizvidnju brašna vrhunskog kvaliteta.

„U ovom mlinu sto kilograma žita se samelje za tri sata. Električni mlinovi to urade znatno brže, ali kvalitet brašna nije isti. Ovdje se radi o posebnoj tehnologiji koja garantuje visok kvalitet. Sistem je tako podešen da se vodenički kamen okreće ustaljenom sporijom brzinom kako se žito prilikom mljevenja ne bi previše zagrijavalo. Uz to, takozvane trice se odvajaju posebno, tako da dobijamo brašno koje u sebi nema nikakvih nepotrebnih sastojaka“, naglašava Cimbaljević.

Ovaj čovjek sada razmišlja da iznad ovog mlina izgradi još jedan, kako bi odvojio mljevenje heljde i kukuruza od drugih žitarica koje imaju gluten.

„Ja ovako sada radim, recimo, mjesec dana, samo kukuruz, pa tek onda očistim mlin i pređem na druge žitarice. Ljudi mi sve više donose žitarice bez glutena, a ja moram da posebno meljem. Zbog toga bih, čim dozvole finasnijske mogućnosti, izgradio još jedan mlin samo za žitarice bez glutena“, priča Radomir o svojim planovima.

Proširenje posla i veliki broj mušterija koji već prevazilazi njegova prvobitna očekivanja, navode ga da ovu ideju sprovede u djelo.

Na sjeveru Crne Gore nekada je postojalo hiljade vodenica poput one koju je obnovio Beranac Radomir Cimbaljević. Bilo je mnogo inicijativa za obnovu nekih od njih, ali je jedino Radomiru pošlo za rukom da spoji tradiciju i savremene tehnologije, a da ne izgubi na kvalitetu.

„Zato i imam toliko mušterija sa svih strana. I planiram dalje da širim posao koliko to bude moguće“, kaže ovaj vrijedni poljoprivrednik.