[ Gojko Jovanović, Radio Crne Gore ]

BEZ STRUJE, VODE I PUTA

Težak život Damjanovića, a pomoći niotkud

Selo bez puta, struje i vode trebalo bi da je davna prošlost u Crnoj Gori. Ipak, stvarnost je drugačija.

Do kuće Nenada Damjanovića na južnim padinama Budoša, koja pripada nikšićkom selu Broćanac, treba preći sedam kilometara lošeg makadamskog puta od glavne saobraćajnice. Put je probijen prije četiri decenije i od tada nije popravljan, niti nasipan.

"Bez struje i bez vode. Eto, ima ta bistijerna koja je skoro rađena, ali ima vode samo za kuću. Za napajanje stoke koristi se 'voda' napravljena prije vijek i treba je popravljati. Put je probijen 1982. godine i nikada nije nasipan", priča sagovornik Radija.

Damjanović je zašao u sedmu deceniju i živi sa starijom sestrom od poljoprivrede. Drži četrdesetak grla goveda i manje stado ovaca i koza. U takvim uslovima teško je opstati, kaže Damjanović.

"A, neće se moći još dugo. To je sedma decenija, kraj radnog vijeka ali i života u današnjem vremenu. Ne nadam se puno i da će država i opština popraviti put jer su imali kad. Bilo bi dobro da urade, ne radi mene jer je moje vrijeme prošlo, ali zbog opšteg dobra", kaže hrabro Damjanović.

Samo je sedam kilometara do glavnog puta koji vodi od Broćanca prema Cetinju, dvadeset ka Nikšiću, a kao da smo bili na drugom kontinentu.