Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема
MNE Play
MNE Play

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Keli Grovijer - BBC kultura  [ BBC ]

20. 06. 2025. 19:23   >>  20:40

Pet dela koja otkrivaju Benksijevu filozofiju

Benksijev novi mural u Marseju nije njegova prva slika koju je povezao sa istorijom ideja. Od Platona do Fukoa, ekspertkinja za Benksija otkriva filozofiju koja stoji iza ovih popularnih umetničkih dela.

Ko ste stvarni vi, osoba koja ste danas ili osoba koja možete da postanete?

Tu egzistencijalnu dilemu slavni umetnik Benksi, koji je jednom izjavio da je „biti svoj precenjeno", nedavno je u tajnosti ugradio u mirnu marsejsku ulicu Feliks Frežije.

Reč je o najnovijoj instalaciji u decenijama više od 30 godina dugoj karijeri neuhvatljivog umetnika i provokativnog filozofskog šaljivdžije.

Benksi je autor mnogih legendarnih dela - od devojčice koja beznadežno poseže za balonom u obliku srca, do maskiranog izgrednika koji baca buket cveća - sa oštrim aluzijama na stare majstore, poput Mikelanđela, Monea, Vermera, Van Goga.

Ali ima tu još nečega.

Ispod njegovih tajnovitih šablona krije se još i duboka i svesna komunikacija sa istorijom ideja, od klasičnog stoicizma do postmodernog dekonstrukcionizma.

Svetionik, 2025

Posle više od pet meseci tišine, Benksi je 29. maja na Instagramu objavio fotografiju novog dela, zagolicavši interesovanje svekolikog interneta neobelodanjivanjem njegove tačne lokacije.

Otkriven ubrzo posle u Marseju, velikom lučkom gradu u južnoj Francuskoj, mural je na prvi pogled bio varljivo prost.

Visoka silueta svetionika sprejom naneta na prazan urbani zid bež boje, zarđali ulični stubić koji je nalazi u blizini i naslikana senka koja se proteže preko trotoara, spajajući predmet iz stvarnog sveta sa njegovim pojačanim, mada dvodimenzionalnim ehom.

Šablonom ispisane preko crnog svetionika ispisane su reči: „Želim da budem ono što si video u meni."

Svako ko želi da otkrije izvor ideja koje prožimaju Benksijevo novo delo dovoljno je da otvori bilo koju istoriju filozofije na Platonovu slavnu alegoriju o pećini, a potom da okrene drevnu metaforu naglavačke.

U Platonovoj paraboli, zatvorenici vezani lancima u pećini greškom za senke na zidu misle da su stvarnost, nesvesni pravih oblika koji ih bacaju od spolja.

Ali ovde nas Benksi, u svom maniru, zadirkuje zamenivši postavku, obrćući odnos između esencije i senke.

Na Benksijevom muralu, jednolični stubić ne baca smanjenu verziju sebe, već nešto mnogo grandioznije - svetionik, simbol prosvetljenja i usmeravanja.

Ovde je silueta, a ne realnost, ono što je istinito.

Benksijeva inverzija nas poziva da se zapitamo gde stvarnost zaista obitava - u onome što jeste ili u onome što bi moglo da bude?

Upečatljiva poruka „želim da budem ono što si video u meni" zavodljivo je elastična.

Da li to stubić sanja o tome da je nešto više nego što izgleda da jeste?

Ili senka želi da postane svetlo?

Ili smo to svi mi, pa i Benksi, koji su trudimo da postanemo bolje verzije iz doživljaja ljudi koji veruju u nas?

Odgovor na sva ta pitanja je svakako potvrdan.

Sledi kratka retrospektiva nekih od najpoznatijih umetnikovih dela i kako su ona bila okrepljena mnogim od najvažnijih filozofskih načela - i socijalnih i intelektualnih - i često ih okretala naglavačke.

Često su potcrtavala ko smo i ko bismo mogli da budemo.

Devojčica sa balonom, 2002

Benksijev novi mural u Marseju nije prvi sa upečatljivim tekstom, a koji povezuje njegovo delo sa istorijom ideja.

Jedan od njegovih najslavnijih murala, Devojčica sa balonom, slika deteta koje poseže za balonom u obliku srca dok ovaj odlazi od nje, prvi put se pojavio 2002. na raznim lokacijama u Londonu, uz utešnu izjavu da „nada uvek postoji".

To uverenje, motivisano neprekidnim stremljenjem ka naizgled nedostižnom idealu na muralu - nema šanse da će se taj balon vratiti - poklapa se umnogome sa vidovima ideja nemačkog filozofa iz 19. veka Artura Šopenhauera.

On govori o neutoljivoj i iracionalnoj „volji" kao fundamentalnoj sili koja pokreće čovečanstvo.

Godinama kasnije, Benksi je u ram jedne od verzija Devojčice sa balonom, koja je bila data na aukciju, sakrio daljinski upravljanu mašinu za rezanje slike na trake i senzacionalno, pred očima šokiranih učesnika aukcije, uništio sopstveno delo.

Time je uspeo da podigne ulog u Šopenhauerovom verovanju u uzaludnost želje, smelo je manifestujući i sam.

Gde god je volja, tu je i froncla.

Bacač cveća (ili Ljubav je u vazduhu), 2003

Benksijev slavni mural maskiranog čoveka zauvek zamrznutog u trenutku nekakvog sukoba, pre nego što će baciti - ne ciglu, niti bombu - buket cveća, može da deluje, na prvi pogled, kao primer pacifističke posvećenosti mirnim protestima.

Rad kao da šalje poruke „satjagrahe" Mahatme Gandija - filozofije nenasilja koju je indijski etičar skovao 1919. godine.

Benksijeva do kraja napregnuta figura, nepodudarno naoružana šakom lepote, deluje kao da otelotvoruje Gandijevo insistiranje na iskazivanju moralne, a ne fizičke snage.

Zar nije tako?

Ili je možda Benksi lukavo izokrenuo filozofsku tvrdnju o snazi pacifizma predstavivši svog heroja kao besnog izgrednika?

Bes figure nije ublažen apelom na uzvišenije ideale lepote i istine.

Umesto toga, Benksi je te ideale pretvorio u oružje.

Ovde lepota i istina nisu razoružavajuće, one su razorno eksplozivne.

Nacija pod bezbednosnim kamerama, 2007

Benksijev mural iz Marseja koristi oprobanu tehniku da rad uranja u urbani prostor u kom ćemo se susresti s njim.

Time filozofski potencijal, sa nečega krhkog i pljosnatog, izdiže u nešto neporecivo hitno i važno.

To je taktika koju je već koristio u radu iz 2007. godine osvanulog blizu Oksford Strita u Londonu.

Na njemu se vidi dečak na vrhu opasno visokih merdevina dok ogromnim slovima sprejom ispisuje „Jedna nacija pod CCTV-jem (bezbednosnim kamerama)".

Deo murala su i uniformisani policajac i njegov pas koji nadziru mladog vandala, dok iznad svih njih iz zida izvire prava sigurnosna kamera, koja ih verovatno snima.

Beskrajni slojevi nadzora-unutar-nadzora o kom ovaj rad govori - gledamo državu koja gleda policajca, koji gleda dečaka - sablasno precizno dočaravaju filozofsku ideju beskrajne i sveobuhvatne zatvorske mašine u koju je francuski poststrukturalni filozof Mišel Fuko verovao da je svako u društvu sada nepopravljivo upleten.

U Fukoovoj studiji Disciplina i kazna: Rođenje zatvora, on oživljava nacrt za zatvor koji je krajem 18. veka predložio britanski filozof utilitarizma Džeremi Bentam - „Panoptikon" (što znači „svevideći").

Koristi ga kao zlokobnu metaforu za ideju da niko ne može da pobegne oku panoptičke države.

Mobilni ljubavnici, 2014

Benksijev duhoviti rad iz 2014. godine baca jezivo svetlo na stanje savremenih veza.

Mural opisuje par čiji je skoro nežan zagrljaj prekinut dubljom naklonošću koju njih dvoje gaje prema toplom sjaju njihovih pametnih telefona.

Francuska egzistencijalna filozofkinja Simon de Bovoar, koja je umrla 1986. godine, možda nije poživela dovoljno dugo da prisustvuje nastanku mobilnih telefona.

A opet je njena izrazito uticajna knjiga iz 1947. godine Etika dvosmislenosti, objavljena tačno 60 godina pre nego što je ajfon lansiran 2007., istraživanjem štete koju otuđenost i nepovezanost mogu da nanesu ostvarivanju naših najiskrenijih verzija, izuzetno je dobro anticipirala savremenu tragediju.

Biti slobodan, insistirala je Bovoar, zahteva da se drugom posveti duboka pažnja.

Ona je verovala u autentičnost ljudskih susreta, bez kojih je život uzaludna predstava, slabo osvetljena potrošnim uređajima, umesto nečim dubljim i značajnijim.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

BBC News

Пратите нас на

Најновије

Најчитаније