Tufik Softić

Katastru izvorišnih voda ni traga ni glasa

Da je kapitalnom dokumentu pod nazivom Katastar izvorišnih voda na području opština Berane, Andrijevica i Petnjica koji je sačinjen prije četrdeset godina, izgubljen svaki trag, bilo je jasno još prije političkih promjena, kada je iz Vojske Crne Gore stigao zvanični odgovor da takvog dokumenta nema u njihovim arhivima.

Bila je to poslednja nada, jer je dokument svojevremeno sačinjen kao vojna tajna, i postajala je vjerovatnoća da je negdje sačuvan u vojnim depoima.

Savjetnik za vode u opštinskom sekretarijatu poljoprivrede i vodoprivrede Ranko Šćekić rakao je Portalu RTCG da se sada već može reći kako je propao sav trud koji je još prije ulagao čitav tim stručnjaka tadašnjeg zavoda za projektovanje da se sačini ova svojevrsna mapa izvoršnih voda na velikom području koje sada pokrivaju tri opštine.

Potraga za dokumentom koji je bio rezultat ogromnog timskog rada i truda intenziviran je nakon promjene lokalne vlasti u Beranama 2014. godine. Do tada se od ljudi koji su vodili grad moglo čuti da sličan dokument nikada nije postojao.

Riječ je o dokumentu koji je čuvan više od četvrt vijeka, sa željom da jednom bude iskorišćen u komercijalne svrhe, da bi nestao iz arhive bivšeg opštinskog sekretarijata za poljoprivredu.

Postoji i vjerovatnoća da je dokument ukraden, a tretira se da je stradao u požaru, kada je izgorio poslovni centar "Evropa", iznad kojeg su se u to vrijeme nalazile kancelarije ovog sekretarijata.

Savjetnik za vode i vrsni stručnjak  za ovaj dokument kaže da je bio od neprocjenjive vrijednosti.

"Prosto nemam riječi i ne bih mogao da vam kažem kolika je vrijednost tog dokumenta. Najbolje je reći da je vrijednost neprocjenjiva. Taj dokument se u vrijeme kada je rađen vodio kao vojna tajna. Ne znam kada je sa njega skinuta oznaka tajnosti, ali je ta oznaka 'vojna tajna' do trenutka nestanka stojala na debelim koricama. Zato smo gajili nadu da bi možda neki primjerak tog dokumenta mogao biti arhivskom materijalu Vojske Crne Gore", kaže Šćekić.

Ovaj inženjer podsjeća da je Katastar izvorišnih voda svojevremeno izradio tadašnji zavod za urbanizam i projektovanje iz Ivangrada, da ga je radio veliki tim stručnjaka i da je kao vrlo vrijedan dokument čuvan u resornom sekretarijatu.

"U tom obimnom dokumentu koji je očigledno nastao kao plod višegodišnjeg terenskog rada, dati su podaci za skoro tri hiljade izvora  na području sadašnjih opština Berane, Andrijevica i Petnjica - o kapacitetu i temperaturi vode u četiri godišnja doba, nadmorskoj visini, načinu prilaza, široj i užoj lokaciji, geološkom sastavu okoline, mogućnosti kaptiranja, kao i mogućnosti eventualnog zagađivanja", priča ovaj službenik.

Šćekić dodaje da su sva izvorišta vrlo prezizno locirana, i da je uz te podatke bila priložena skica i topografska karta na kojoj su ucrtani i šifrovano označeni svi izvori.

"Bili su to izuzetno vrijedni podaci. Svako izvorište je prema tom dokumentu čak ispitano u pogledu fizičke, hemijske i bakteriološke ispravnosti vode. To je već nešto što je promenljivo i što bi trebalo ponoviti, ali svi ostali podaci su trajno precizni", kaže ovaj stučnjak za vode.

Upravo na osnovu ovog dokumenta utvrđeno je da na području terena koji je istraživanjem obuhvaćen, a koji se sada prostire na tri opštine, postoji najmanje trideset izvora pitke vode koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli da se koriste u komarcijalne svrhe, ali do sada ni jedan nije za to upotrijebljen, ne računajući  one koji se upotrebljavaju za snabdijevanje  naselja.

"Naravno, od tih tri hiljade izvora nijesu svi za komercijalne svrhe. Ali preko trideset ima kapacitet od 5 do 50 litara u sekundi. Među njima bi se sigurno nekoliko našlo koji zadovoljavaju sve kriterijume da bi mogli biti ponuđeni za koncesije. Mi znamo šta to znači. Ako  bi se neko pojavio i izgradio makar jednu fabriku za flaširanje,  to bi za ovu siromašnu sredinu bio dobitak", kaže Šćekić.

Zaključuje da bi sada, kada bi se krenulo iznova da se sve radi, trebalo ko zna koliko novca i vremena.

"Simptomatično je da smo poslije tog požara našli ostatke mnogih drugih dokumenata, ali od ovog velikog, debljine petnaest centimetara i dobro ukoričenog, nije bilo nikakvog traga. Siptomatično je i to da je čuvan u samo jednom primjerku. Obično se takvi dokumenti štampaju u više primjeraka. Sada nema ni jednog", kaže Šćekić.

Da je dokument pod tim nazivom postojao, i da je dugo nosio oznaku vojne tajne, »nezgodno« svjedoče još samo inženjeri u resornom sekretarijatu. Od stručnjaka koji su ga za potrebe vojske i Opštine izrađivali prije AB revolucije, danas neki nijesu među živima, ili nijesu više u Beranama.

Šćekić izražava i sumnju da bi dokument mogao biti u nekoj privatnoj arhivi i objašnjava da bi za ponovnu izradu takvog ili sličnog dokumenta trebalo mnogo truda i novca.

"Kada bi se sada čitava lokalna administracija angažovala da ponovo napravi ovakav dokument, za taj posao trebalo bi možda i dvije godine, a da pri tome ništa drugo ne radi. Sada vama je je jasno zašto smo insistirali da se katastar izvorišnih voda pronađe", kaže on ogorčeno.

Sve je manje nade, ili je skoro više nema, da se može spasiti ogromni rad i trud koji je ulagala čitava ekipa stručnjaka iz vremena bivše Jugoslavije za generacije koje dolaze. Nijesu oni krivi niti su mogli znati da generacije iz vremena AB revolucije neće misliti na one koji dolaze poslije njih.