М.В.

POPOVIĆ ZA PORTAL

Iz Crne Gore oko 300 predstavki, Evropski sud uvažio tri povrede prava

Od 295 predstavki koje su potekle iz Crne Gore tokom 2022. godine, Evropski sud donio tri presude kojima je utvrdio povrede prava. Manji broj utvrđenih povreda, a veliki broj podnijetih predstavki, govori nam kako se i dalje nedovoljno razumiju vrste zaštite koja se može očekivati od Evropskog suda. To je u intervjuu za Portal RTCG kazala Đina Popović, menadžerka projekta „Jačanje vladavine prava, državnih institucija i poštovanja ljudskih prava u Crnoj Gori” AIRE Centra.

• Koliko se u Crnoj Gori generalno uvažava praksa Evropskog suda za ljudska prava? 

Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i praksa Evropskog suda za ljudska prava koja je nastala njenim tumačenjem, neophodnost su za savremeni pravosudni sistem. Ne možemo govoriti o suštinskoj zaštiti ljudskih prava, ukoliko pravosuđe ne poznaje i ne primjenjuje standarde Evropske konvencije.

Crna Gora, već dugi niz godina, radi na unapređenju znanja o Evropskoj konvenciji. Taj napredak je zaista vidljiv, kako kroz svakodnevne odluke crnogorskih sudova, tako i kroz postepeno smanjenje broja povreda koje Evropski sud, na godišnjem nivou, utvrdi u odnosu na Crnu Goru.

Raduje me da mogu reći i da je AIRE Centar aktivno učestvovao u ovom napretku. Dugo sarađujemo sa institucijama koje su ključni nosioci zaštite ljudskih prava, a naši zajednički poduhvati daju rezultate.

Sa Vrhovnim sudom Crne Gore, organizovali smo brojne seminare na kojima su sudije imale priliku da se upoznaju sa uglednim međunarodnim stručnjacima i najnovijom konvencijskom praksom. Od skora je naš fokus na podmlatku crnogorskog sudstva. Naime, zajedno sa Centrom za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, podržali smo osnivanje Mreže mladih sudija koja okuplja novoizabrane sudije koje imaju do pet godina sudijskog iskustva.

Mreža, godinu dana nakon osnivanja, broji skoro 70 članova, a jedan od njenih ciljeva je - unapređenje primjene prakse Evropskog suda. Zbog svoje brojnosti, ali i predanosti i posvećenosti mladih sudija, vjerujem da Mreža predstavlja izuzetan potencijal za dalji razvoj zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori.

Međutim, i pored brojnih obuka, za pravosuđe je dalji rad na unapređenju primjene prakse Evropskog suda konstantna neophodnost. Problemi koji postoje u društvu, vrlo brzo se prenesu u sudnicu, pa je primjetan značajan broj slučajeva rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, u kojima sudovi i dalje nedovoljno primjenjuju praksu Evropskog suda, ali ni i standarde koje je postavila Konvencija Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija).

Takođe, sudstvo opterećuje i neujednačena praksa, koja je suprotna interesima pravne sigurnosti, a škodi i povjerenju javnosti u sudstvo. U pogledu prava na suđenje u razumnom roku koje je u prethodnom periodu predstavljalo značajan izazov, učinjen je napredak, ali moramo primijetiti da se i dalje najveći broj utvrđenih povreda pred Evropskim sudom, upravo odnosi na ovaj segment Konvencije.

Vrijedno je pomenuti i da se u prvostepenim sudovima povećava broj predmeta koji se tiču mobinga.

Dosadašnja nacionalna sudska praksa nije razvila tumačenje relevantnih zakona koje bi bilo u skladu sa standardima Evropske konvencije. Zbog toga je važno upoznati se sa presudom Evropskog suda u predmetu Špadijer protiv Crne Gore, koja obavezuje nacionalne sudove da sveobuhvatno sagledavaju sve okolnosti u takvim predmetima, a posebno ukoliko postoje navodi da su žrtve mobinga "zviždači".

• Mislite li da je broj aplikacija iz Crne Gore pred Sudom preveliki, ako se ima u vidu veličina zemlje? 

Broj podnijetih predstavki Evropskom sudu, jeste značajan podatak koji nam može ukazati na određeno stanje u pravosuđu, a i društvu generalno.

Prema statistici Evropskog suda, prosječan broj podnijetih predstavki u prethodnoj godini, na 10 000 građana, iznosio je 0,54. Za Crnu Goru, taj broj je veći i iznosi 4,77. Veliki broj podnijetih predstavki Evropskom sudu jasan je znak nepovjerenja građana i građanki Crne Gore prema domaćem pravosuđu, zbog čega tako značajan dio onih koji iscrpe sve pravne lijekove dostupne u ovoj zemlji, pravdu nastavlja tražiti u Strazburu.

Ova statistika nam dalje govori kako su građani itekako upoznati sa načinima na koji mogu tražiti zaštitu svojih prava, te su spremni i ohrabreni da se obrate Evropskom sudu.

Međutim, da bi ovaj podatak imao pravo značenje, mislim da ga je potrebno sagledati u odnosu sa drugim statističkim podacima, a posebno sa brojem povreda koje Evropski sud utvrdi.

Evidentan je nesrazmjer očekivanja građana i građanki Crne Gore i realnih mogućnosti Evropskog suda. Pa tako, značajno je istaći da je od 295 predstavki koje su potekle iz Crne Gore tokom 2022. godine, Evropski sud donio tri presude kojima je utvrdio povrede prava. Manji broj utvrđenih povreda, a veliki broj podnijetih predstavki, govori nam kako se i dalje nedovoljno razumiju vrste zaštite koja se može očekivati od Evropskog suda, dok su pojedine predstavke završile kao propuštene prilike zbog nepoznavanja procesnih zahtjeva i standarda ovog Suda.

Veliki broj odbačenih predstavki, jasan je signal da je potrebno raditi na tome da se  građani i građanke Crne Gore, te njihovih advokati, dodatno upoznaju sa mogućnostima Evropskog suda. Evropski sud nije nacionalni sud, i ne postupa po nacionalnim propisima, već za njega važe drugačiji procesni zahtjevi i standardi koje je potrebno promovisati i razumjeti, kako bi zaštita koju pruža Konvencija mogla biti ostvarena u punom kapacitetu.

• Kako vidite dešavanja u vezi sa Ustavnim sudom ovdje, posebno u pogledu djelotvornosti ustavne žalbe? 

Suština konvencijskog sistema je da Evropska konvencija i njeni standardi budu primijenjeni od strane nacionalnih sudova. Za građanina, najbolja zaštita njegovih prava postoji kada sud već u prvom stepenu primijeni Evropsku konvenciju i omogući mu adekvatnu zaštitu. Dakle, Evropski sud je kontrolni mehanizam, koji se može aktivirati kako bi se provjerilo da li je nacionalno pravosuđe poštovalo standarde.

Zbog toga je od nemjerljivog značaja za ljudska prava da nacionalni sudovi primjenjuju praksu Evropskog suda. Ustavni sud ima posebnu ulogu, jer je krajnja brana zaštiti ljudskih prava na nacionalnom nivou. Ustavna žalba je proglašena djelotvornim pravnim sredstvom od strane Evropskog suda 2015. godine, u presudi Siništaj i drugi protiv Crne Gore.

Postoji bojazan da će vrijeme u kojem Ustavni sud nije bio funkcionalan, ostaviti posljedice na djelotvornost ustavne žalbe. Zaštita ljudskih prava ne bi smjela čekati zbog politike.

Stoga, želim da vjerujem da postoji zrelost i demokratski kapacitet u Crnoj Gori koji će dovesti do odluka koje su vođene pravom, a ne politikom, i da će, u krajnjem, djelotvornost ustavne žalbe, biti sačuvana.

• Vaša ocjena generalno slobode medija u Crnoj Gori? Utisak u vezi sa slobodom izražavanja, granice slobode i odgovornosti, ali i humora, s posebnim osvrtom na nedavni slučaj priloga Seada Sadikovića emitovang na RTCG? 

Evropska konvencija slobodu izražavanja „vidi“ kao jednu od svojih najznačajnijih vrijednosti. To je slojevit koncept, jer se odnosi na pojedinca, ali i na medije, pa je kao takav, preduslov za napredovanje cjelokupnog društva.

Ukoliko pratimo izvještaje Evropske komisije, uočava se da je u pogledu slobode medija učinjen napredak, ali da sistem ostaje opterećen teškim napadima na novinare koji nijesu rasvijetljeni.

Strah ne pogoduje slobodi izražavanja. Zbog toga član 10 Evropske konvencije, te bogata praksa Suda koja je ovaj član dodatno razvila, štiti svako izražavanje, bez obzira na njegovu sadržinu i formu, počev od informacija političke prirode i umjetničkog izražavanja, preko objavljivanja fotografija, pa sve do npr. načina odijevanja.

Međutim, iako značajan koncept, sloboda izražavanja nije apsolutna, pa može biti ograničena, između ostalog, i zbog zaštite ugleda ili prava drugih. Pri tome, Evropski sud je u svojoj praksi ukazivao da za javne funkcionere, u principu, važe šire granice prihvatljive kritike, ali isto tako i da će se pojačana zaštita medijima omogućiti samo ukoliko doprinosi odgovornom novinarstvu.

Dakle, na nadležnim nacionalnim organima je da, ukoliko postoje navodi da je sloboda izražavanja zloupotrebljena, izvrše delikatnu procjenu sloboda i prava koja su u konfliktu, primjenom standarda Evropske konvencije, te postignu pravičnu ravnotežu među njima.

• Kako ocjenjujete napredak u radu institucije Ombudsmana? 

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) ima izuzetno važno mjesto u sistemu zaštite ljudskih prava. Na to utiče niz razloga - složena i bogata nadležnost, vrijednosti koje ombudsman štiti, saradnja sa brojnim državnim institucijama, a prije svega neposredna usmjerenost na pojedinca i na njegove probleme.

Vidljiv je i raduje nesumnjiv napredak koji je ostvaren u radu ove institucije. Na to ukazuju, ne samo njihovi izvještaji o radu, već i izvještaji Evropske komisije.

Sve veći broj građana se obraća Ombudsmanu, pa je prethodne godine zabilježen rekordan broj pojedinačnih pritužbi, što je pokazatelj problema, ali i povjerenja u instituciju. Ojačani su kadrovski kapaciteti, pa je postupanje brže, sa visokim procentom okončanih predmeta.

Takođe, podaci ukazuju da je povećana stopa predmeta u kojima je primijenjena praksa međunarodnih tijela, kao i broj preporuka datih različitim organima, a povećava se i broj otklonjenih povreda nakon sprovedenog relevantnog postupka.

Mora se posebno ukazati na brzo djelovanje ove institucije na početku pandemije, kada je Ombudsman bio prvi koji je u svom mišljenju, datom povodom kreiranja web aplikacije koja je obrađivala podatke lica u samoizolaciji, ukazao da mjere nadležnih organa u tako izazovnoj situaciji, ipak moraju postići proporcionalnosti u očuvanju javnog zdravlja, sa jedne, i zaštititi prava na privatnost, sa druge strane.

AIRE centar ima jako dobru saradnju sa institucijom Ombudsmana i do sada smo zajedno organizovali nekoliko skupova o pojedinačnim ljudskim pravima, a posljednji koji smo organizovali se odnosio na zaštitu stranaca u konvencijskom pravu, imajući u vidu aktuelnu izbjegličku krizu i rat u Ukrajini.