Marija Radulović [ TVCG ]

inspiracija mladima

VK Jadran - svjedočanstvo o uspjehu, ljubavi, upornosti i ljudima

Herceg Novi grad mimoze ima više simbola a jedan od njih je sigurno i vaterpolo klub Jadran. Taj status stekao je tradicijom dužom od vijeka. Iznjedrio je nabolje crnogorske vaterpoliste ali priča o ovom klubu nije samo svjedočanstvo o uspjehu, već i o ljubavi, upornosti i o ljudima koji su inspiracija mladim generacijama.

Jedan grad, jedan bazen i jedan klub a rasadnik najboljih vaterpolista Crne Gore pa i šire. Naravno riječ je o vaterpolo klubu Jadran iz Herceg Novog.

Vaterpolo nije samo sport u Novom, to je način života, dio identiteta grada, stvar ponosa i zajedništva. Tome su svjedoci neki stari a stranice su počeli da ispisuju i neki novi klinci.

"Ja sam počeo svoju priču vezanu za plivanje vaterpola na ovom bazenu baš uz ovu ivicu ovdje, u nekoj školi plivanja jer majka mi dovela tad jer sam imao bronhitis. Tako da ovaj gro mog vaterpola je bio ovdje", kazao je Vladimir Gojković, selektor vaterpolo reprezentacije Crne Gore.

"Ljubav prema tom sportu nisi imao što drugo skver je ipak bio centar nekoga okupljanja. Mi smo svaki dan na treninge imali pune tribine ljudi koji su dolazili da gledaju nas", kazao je Predrag Stanišić, bivši vaterpolista Jadrana 1969. - 1991.

"Kao i za mene i dosta igrača koji su ovdje ja sam počeo gledajući vaterpolo prvo u moje mjesto odakle sam u Zelenici poslije toga došao ovdje na bazen i gledao sve te velike igrače prije mene sigurno da je to velika stvar i za mene i za mnoge moje saigrače", kazao je Vasilije Radović, vaterpolista Jadrana.

Nekad i sad - vaterpolo u Novom ipak igra se s dosta razlike. Neko bi rekao ništa sporno – svako vrijeme nosi breme. Vrijeme svojih početaka danas selektor crnogorske reprezentacije Vladimir Gojković zapamtio je po hladnoj vodi starog bazena Instituta. Uprkos tome sjecanja su topla.

"Sve važno što sam odigrao odigrao sam na ovom bazenu tako da evo sad ova slika koju vidim nije lijepa i svima nam nedostaje ovaj bazen", kazao je Gojković.

Stari je zamijenjen novim – vaterpolisti Jadrana danas treniraju u modernom bazenu na Škveru, smještenom tik uz more. No ni on nije oduvijek izgledao tako.

"Voda nije bila ni čista na je to tada bilo obično, za bolje nijesmo znali. Poslie su napredovali uslovi 72. smo dobili četvrtu stranu betonsku tako da više nije bilo potrebe da dolazi brod koji bi držao sudiju itd. Takva je ljubav i da trpili smo tu hladnoću nikome ništa nije bilo niko se nije razbolio pored svega toga svi smo ostali živi i zdravi", kazao je Boro Mračević počasni predsjednik Skupštine VK Jadran.

"U to doba niko me nije mogao na treningu umoriti valjda mladost odrađuje svoje a bilo je veselo svega pogotovo kad je hladna voda to je bilo veselo", dodao je Stanišić.

Iskrena ljubav prema klubu i igri davala je rezultate. O tome svjedoče pehari u trofejnoj sali Jadrana. Svaki ima svoju priču o pobjedi, trudu i predanosti.

"Kakav je osjećaj kad vidiš sve ove pehare ovdje? Kad vidim sve ove pehare ja sam samo donio nekolicinu shvatim u stvari da moram još mnogo da radim da bih donio još dosta pehara da nastavimo ovu tradiciju", kazao je Radović.

"U moru pehara zbog čega ste odabrali baš ovaj? Evo Jadran posjeduje preko 500 pehara međutim ovo jedan poseban pehar ovo je pehar prvaka Jugoslavije od 1958 godine. To je prvi trofej u kolektivnom sportu koji je došao u Crnu Goru u svim sportovima mi smo posebno ponosni na njega međutim postoji još jedan pekar koji bi možda mogao biti još vredniji to je pehar koji smo dobili u Briselu 58. godine kao preteča Lige šampiona igrao se Kup evropskih gradova Jadran je osvojio u Briselu decembra mjeseca '58. godine prvo mjesto i to su neka dva pehara koja je značili početak velikih uspjeha Jadrana", kazao je Mračević.

"Meni je svakako najinteresantniji i možda i najznačajniji ovaj taj iz igračkih dana kad smo 2003. vratili titulu prvaka Srbije i Crne Gore u Herceg Novi poslije 45 godina odnosno 44 godine to je ovaj pehar i upravo stoji poslije ovoga pehara iz '59 koji je bio posljednji titula tada velike Jugoslavije. Pehari su neko mjerilo uspjeha i interesantni su dok težite da ih osvojite i taj dan kad ga osvojite morate preći da ga branite", kazao je Gojković.

Nekad veću a nekad manju radost, kao u svakom sportu, nekad i tužne trenutke i igračima i novljanima ali i državi svojim rezultatima Jadran donosi 102 godine. I mnogi su branili ovo ime, smjenjivali su se, odlazili ali na kraju mu ipak vraćali.
S radošću kažu ali i zato što Jadran to i zaslužuje. Vrata kluba su svima širom otvorena.

"Kad čovjek dođe u neke zrelije godine ja taj osjećaj imam da svi smo mi ako smo potekli odatle i došli do ovoga do čega smo danas došli došli smo jednim dijelom zahvaljujući velikim tome", kazao je Gojković.

"I svak će naći neko mjesto ako ne bude našao mjesto u igračkom kadru biće u trenerskom biće u nekom rukovodećem biće u sudijskom biće nekom kadru nekoga procesa koji kompletan čini vaterpol igru", kazao je Mračević.

Sve u svemu u Jadranu su mnogi ostvarili svoje snove. Za generacije koje dolaze Jadran će i dalje biti tu, na njima je samo da sanjaju a to je početak ostvarenja. Ima nade jer ima takvih.

"I kad bi sad ponovo živio i kad bi imao šansu da se ponovo rodim ja bih izabrao isti put tolika je moja ljubav prema prema vaterpolu prvenstveno prema Jadranu", kazao je Mračević.

"I šta je tvoj san sada? Pa moj san kratkoročni je da osvojim Olimpijsku medalju sa reprezentacijom Crne Gore naravno i da osvojim po mogućnosti ligu šampiona s Jadranom to su neki moji snovi", kazao je Radović.

Pazi šta želiš možda se i ostvari..... srećno. Za kraj i zanimljivost, olimpijski tim čini najveći broj igrača koji su ponikli iz Jadrana.