Luka Vlaisavljević

Kreće NBA sezona - Šej brani tron, Jokić bi da ga vrati, Dončić da ga osvoji

NBA sezona 2025/26 počinje večeras. Oklahoma Siti Tander vraća se na parket da brani titulu, dok Luka Dončić započinje svoju prvu punu sezonu u dresu Los Anđeles Lejkersa, Jokić ima nikad jaču podršku u Nagetsima, a Boston čeka povratak Tejtuma.

Sve što je prethodilo pripreme, razmjene, spekulacije, treninzi iza zatvorenih vrata sada odlazi u zaborav. Večeras počinje stvarnost. Manje od četiri mjeseca nakon što je Tander uzeo prvu titulu u istoriji franšize, pobijedivši Indijanu u sedmom meču finala, Oklahoma će dočekati novu sezonu kao aktuelni šampion.

Publika će gledati prvo veče dodjele prstenova, ali i otvaranje protiv Hjustona — tima koji je ovog ljeta uzeo Kevina Durenta, čovjeka koji je prije skoro deceniju napustio upravo Tander i postao simbol izdaje. Sada se vraća kao veteran koji još uvijek traži posljednji trzaj slave.

Ta utakmica, između šampiona i tima koji se vraća u vrh, najavljuje ton čitave sezone: staro i novo, kontinuitet i promjena.

I dok će Tander pokušati da dokaže da prošla sezona nije bila slučajnost, a Šej Gildžes-Aleksander da potvrdi MVP formu, već kasnije u večeri fokus će se prebaciti na Kaliforniju  na Dončića i Lejkerse.

Dončićeva era

Po prvi put u 23 sezone, Lebron Džejms neće igrati u uvodnoj utakmici zbog povrede (problem sa išijasom). Njegovo odsustvo nije samo fizička praznina, ono simbolično označava smjenu epohe.

Lejkersi sada pripadaju Luki Dončiću. Slovenačka zvijezda, nakon šokantne razmjene iz Dalasa u februaru, spremna je da započne novo poglavlje - fizički spremniji, psihički zreliji, odlučan da dokaže da može nositi najveći dres u ligi.

Dončić ulazi u osmu sezonu, u trenutku kada Lejkersi prolaze kroz istorijski proces prodaje i transformacije. Klub još uvijek traži način da izgradi tim oko njega, ali jedno je jasno - ovo više nije Lebronov, nego Dončićev Los Anđeles.

U tom novom poretku, Luka ima zadatak da povrati svoj status superzvijezde, napadne MVP priznanje i odvede Lejkerse makar do statusa relevantnog tima na Zapadu.

Zapad u ravnoteži

Na Zapadu, međutim, konkurencija je brutalna.

OKC, Hjuston i Denver i dalje izgledaju kao trougao moći, dok Golden Stejt ulazi u još jednu sezonu pod teretom godina. Kari, Grin, Batler i Horford čine grupu veterana koji i dalje znaju kako se pobjeđuje, ali pitanje je da li to tijela još mogu pratiti.

Nikola Jokić, u svojoj 30. godini, i dalje je epicentar svega što Denver radi. Poslije još jednog ljeta bez reprezentativne medalje, vraća se sa samo jednim ciljem – da osvoji još jedan prsten.

Ako mu to ne pođe za rukom, postavlja se pitanje da li će titula iz 2023. postati samo sjećanje, a ne temelj. Denver je tokom ljeta pokušao da produži rotaciju – Jonas Valančijunas došao je kao sigurnost pod košem i neko ko može da odmjeni Jokića, bez problema da se bitnije promjeni rezultat utakmice. Brus Braun se vratio nakon epizode u Indijani, a Tim Hardavej Džunior bi trebalo da donese šut i energiju. Majkl Porter Džunior zamijenjen je Kemom Džonsonom, a u toj rekonstrukciji krije se Jokićeva nada da će ponovo imati tim koji može da napadne titulu.

Nagetsi su prošle sezone izgurali Tander do sedam mečeva, a Jokić i Marej bili su među rijetkima koji su u plej-ofu igrali po 40 minuta po utakmici. Umor je bio vidljiv, ali duh nije nestao.

Sada, s klupom koja djeluje dublje i raznovrsnije, Denver ponovo ima pravo da sanja.

Rokitsi i Durent

U Hjustonu su uspjeli da dobiju trku sa drugim timovima i ojačaju svoj arsenal potpisom jednog od najboljih igrača generacije, Kevina Durenta.

Durent, koji u 37. godini i dalje ima ruku kakvu prepoznaje svaka dvorana na svijetu, donosi iskustvo, ali i neizvjesnost. Hoće li on, poslije svih godina i povreda, moći još jednom da ponese tim?

Ekipa Ime Udoke je izgledala odlično tokom prošle sezone, ali se vidjelo da im fali malo veteranskog dodira. Dobili su jednog od najboljih.

A onda šok - povreda Freda Vanvlita, startnog pleja, šampion iz Toronta, pokidao je ligamente koljena tokom mini kampa na Bahamima.

Možda konačno vidimo prošlogodišnjeg rukija Rida Šeparda u većoj rotaciji, budući da je bio NCAA zvijezda, a i odličan u prpremnom periodu za Rokitse.

Odgovori na ta pitanja definisaće Hjustonovu sezonu.

Jer ovo je tim pun talenta, ali i kontrasta – mladih igrača koji tek dolaze i legende koja je već sve prošla.

Istok između krize i nade

Na drugoj strani zemlje, Istok će startovati dan kasnije – i već sada liči na teren pun rupa.

Boston i Indijana, posljednja dva finalista konferencije, u sezonu ulaze bez svojih lidera. Džejson Tejtum je pokidao Ahilovu tetivu i biće van terena gotovo cijelu godinu, dok Tajris Halibarton neće zaigrati prije 2026.

Za Seltikse, to je tektonski udar. Tim koji je donedavno izgledao kao stabilna dinastija sada je u procesu čišćenja budžeta i redefinisanja identiteta – Kristap Porzingis poslat je u Atlantu, Džru Holidej u Portland, a Al Horford otišao u Golden Stejt.

Boston je, makar na papiru, slabiji nego ikada u posljednjih pet godina. Ali, sezona u kojoj su svi unaprijed otpisani često zna donijeti neočekivano.

Ovo bi mogla biti njihova "godina pauze“, kako je mnogi zovu – sezona u kojoj se više traži smisao nego rezultat.

Klivlend, s druge strane, ima potpuno suprotan problem – previše plaćen, previše statičan, previše zarobljen sopstvenim izborima.

Kavsi ulaze u sezonu kao jedini tim iznad praga od 207,8 miliona dolara, što im ozbiljno ograničava fleksibilnost.

Njihovo jezgro – Donovan Mičel, Darijus Garland, Evan Mobli i Džaret Alen – još nikada nije stiglo do finala konferencije.

Ova sezona biće presudna. Ako ni sada ne naprave iskorak, pitanje je koliko dugo taj projekat može opstati prije nego se sruši sam pod težinom svojih ugovora.

U isto vrijeme, Njujork Niksi dišu za vratom svima.

Ekipa koja je prošlog maja bila na korak od finala sada ima kontinuitet, energiju i ambiciju.

Majk Braun je novi trener, pojačana je i rotacija dolaskom igrača kao što je Džordan Klarkson, Geršon Jabusele, nije možda pretjerano reći da bi tim iz "Velike jabuke" mogao na kraju konačno da zaposjedne NBA tron.

Njujork ima moment – a možda će baš ta glad presuditi u dugoj, iscrpljujućoj sezoni.

Vučevića ponovo "trejduju"

I dok vrh lige pokušava da održi ravnotežu između ambicije i realnosti, postoje i oni timovi koji plutaju između – oni koji nisu ni dovoljno jaki za titulu, ni dovoljno loši za novi početak.

Čikago je arhitip tog limba.

Bulsi su već godinama zarobljeni između prošlosti i budućnosti, a sezona 2025/26 mogla bi biti prelomna – ne po rezultatima, nego po definiciji identiteta.

Trener Bili Donovan, svježe uveden u Kuću slavnih zbog univerzitetskih uspjeha (dvije uzastopne titule NCAA prvaka sa Floridom), i dalje pokušava pronaći smisao u ovom rosteru.

Njegov mandat u Čikagu bio je više niz frustracija nego trijumfa, ali, paradoksalno, i dalje izgleda kompetentnije od većine ljudi koji vode franšizu.

Ima, međutim, nekoliko priča koje daju nadu.

Matas Buzelis, domaći proizvod (Litvanac je rođen u Čikagu) i član druge ruki petorke, mogao bi ove godine napraviti ozbiljan iskorak. On i novi francuski centar Noa Eseng, izbor prve runde koji je iskorak u karijeri napravio u Cedevita Olimpiji kod našeg novog/starog selektora Zvezdana Mitrovića, predstavljaju ono što Bulsi najviše trebaju – viziju.

Donovan zna da nema sistem koji može privući velike zvijezde, ali ima nešto drugo: volju da rizikuje s mladima. Eseng će vjerovatno igrati i u NBA ligi i u G ligi, dok Buzelis već kuća na mjestu u startnoj petorci.

Naravno, Čikago dobija posebnu pažnju, samo isključivo zbog našeg košarkaša i kapitena Nikole Vučevića, koji je ponovo kao i prethodne dvije godine više tematika "potencijalnog trejda", nego neupitnog doprinosa ekipi na svakoj utakmici.

Popularni "Vooch" se negdje i sam pomirio sa sudbimom, zna da želi da ide u tim koji konkuriše za titulu, jer ako ko zaslužuje,,,

Za njih, sam ulazak u plej-of, a ne samo u plej-in, bio bi razlog za slavlje. I možda je to najiskreniji opis njihove sezone – neuspjeh s osmijehom.

Nova lica, stari snovi

Dok se svijet NBA-a okreće oko velikih imena, nova generacija već kuca na vrata.

Kuper Fleg, prvi pik ovogodišnjeg drafta, debitovaće za Dalas sa samo 18 godina. Njegov potencijal već se opisuje kao "generacijski“, a svaka lopta koju dotakne biće analizirana kao simbol novog talasa.

Viktor Vembanjama ulazi u treću sezonu i više nije eksperiment – sada je realnost. Ako Spursi uspiju da nađu sistem sa tru spoljna igrača - skupim Foksom, prošlogodišnje najboljim rukijem Keslom, ili pak rukijem Harperom (sin Rona Harpera, drugi pik minulog drafta), njegov uspon mogao bi biti sličan onome što je Jokić uradio u Denveru.

Lebron Džejms u decembru puni 41 godinu. Kari i Durant imaju po 37.

Jokić, Dončić i Janis Adetokumbo sada su lica ove ere – u punoj snazi, u godinama koje se obično smatraju vrhuncem karijere.

A između njih i nove generacije postoji prostor - onaj gdje će se odlučivati budućnost NBA lige.

Simbolika sezone

Ova sezona bi mogla biti prekretnica.

Ne samo zbog toga što se Lebron polako povlači u istoriju, već zbog osjećaja da NBA ulazi u novo doba – bez jasne hijerarhije, ali s beskrajnim mogućnostima.

Tander brani titulu, ali svaka njihova pobjeda biće test – mogu li ponoviti uspjeh koji niko nije uspio još od Golden Stejta 2018?

Jokić će pokušati da povrati tron, Dončić da ga osvoji, a Vembanjama da ga naslijedi.

U svijetu gdje su granice između generacija sve tanje, a razlike između šampiona i izazivača sve manje, sezona 2025/26 ne donosi samo nove mečeve, već novi smisao.

Košarka, opet, kreće ispočetka.