D.B.

olimpijske igre

Kako je Njemac pomogao Džesiju Ovensu da postavi rekorde u Berlinu i da prkosi Hitleru

Vjerovatno ste negdje čuli ime Džesi Ovens i njegov nastup na Olimpijskim igrama davne 1936.godine u Berlinu. A ako i niste evo priče o njemu kako je tamnoputi američki atletičar briljirao pred očima Adolfa Hitlera u nacističkoj Njemačkoj.

Upravo je u Berlinu osvojio zlatne medalje na trkama na 100 i 200 metara, štafeti 4 puta 100 i skoku u dalj.

U tom trenutku je skok u dalj bio najatraktivnije takmičenje ovih igara i to iz velikog rivalstva Afroamerikanca Ovensa i Njemca Ludviga Longa koji je trebao da podigne zlato za domaćina.

Nijanse su odlučile. Ovens je vodio sa 7,94 došlo je vrijeme da Long skače. Zaletio se, ali i prije nego što je doletio bilo je jasno da još jedno zlato ide za SAD.

Long je prestupio. Hitler je samo ustao i napustio stadion.Niko od gledala nije aplaudirao.

Ovens je na kraju izveo slavljenički skok i sa 8,06 metara srušio dotadašnji olimpijski rekord. Long je prišao, zagrlio ga i rukovao se sa njim.

Long, u maniru velikog spoprtiste a još večeg čovjeka, uzeo je Džesija za ruku i uz odobravanje mase, ali i cijelog svijeta pretrčao sa njim cijeli krug oko stadiona.

Ali svijet nije znao šta se sve događalo na zaletištu u skoku udalj i koliko je i kako Njemac Karl Ludvig Long zapravo pomogao Ovensu da pobijedi.

U finalu, Amerikanac je napravio dva prestupa u prve dvije serije. Ostala mu je samo treća. Long mu je prišao, zagrlio ga i šapnuo: „Savetujem ti da se odraziš malo iza daske kako bi bio siguran da nećeš da prestupiš“.

Ipak, to su sve snimili nacisti iz lože.

Rudolf Hes, prvi zamjenik Hitlera, poslao je službeni ukor Longu u kome je pisalo da "nikad više ne zagrli crnca". Ta poruka se danas nalazi u muzeju u Lajpcigu.

“Trebalo je dosta hrabrosti da bude prijateljski nastrojen prema meni pred Hitlerom. Možete otopiti sve medalje koje imam i ne bi bile dovoljne ni za pozlatu na 24-karatnom prijateljstvu koje sam osjećao za Longa u tom momentu. Hitler mora da je pobijesnio gledajući nas da se grlimo. Tužan dio priče je što Longa više nikad nisam vidio. Poginuo je u Drugom svjetskom ratu”, pričao je tada Ovens.

Kada se Ovens vratio u Njujork, na prijem koji je organizovan u njegovu čast u hotelu Valdorf Astorija, morao je doći teretnim liftom – jer je bio crn.

“Kada sam se vratio u domovinu, posle svih priča o Hitleru, nisam mogao da se vozim u prednjem dijelu autobusa. Morao sam na zadnja vrata. Nisam mogao da živim gdje sam želio. Nisam pozvan da se rukujem sa Hitlerom, ali nisam pozvan ni u Bijelu kuću da se rukujem sa predsjednikom”, pričao je Ovens.

Ovens I Long obojica su rođeni 1913.godine, obojica su bili na vrhuncu svojih atletskih moći. Ali tu su se sličnosti završile.

Ovens je bio unuk robova,a njegovi roditelji prva slobodna generacija Afroamerikanaca. Bilo je to i vrijeme kada su prvi automobili dijelili put sa zastarjelim vozilima na konjsku vuču i kada koncept tolerancije još nije zaživio u pravom smislu.

Takođe, bio je deseto i posljednje dijete u porodici. Da nije posjedovao naglašeni talenat za trčanje i da to nije primijećeno u školi koju je pohađao (upisan je sa devet godina), vjerovatno bi za sva vremena ostao jedan od brojnih crnih berača pamuka.

Ni u snovima nije mogao povjerovati da će se to jednog dana dogoditi, postati student na univerzitetu čije rukovodstvo nije propustilo priliku da se izdigne iznad konkurencije Ovensovih neslućenih mogućnosti na atletskoj stazi. Možda Džesi i nije znao kako funkcioniše pi-ar, ali ponos njegovih nastavnika tako se zapravo transformisao u adut u njegovim rukama. Vrlo brzo je ugrabio mjesto u reprezentaciji SAD a godinu dana kasnije, dakle 1936, otišao je u Berlin na Olimpijske igre.

Igre se pamte i po tome što je već posle drugog dana Hitler odlučio da više ne čestita osvajačima medalja. Zbog Ovensa i sličnih bilo bi to previše ponižavajuće čak i za njega. I sam je bio svjestan da bi u očima cijelog naroda riječi o čistoći rase gubile smisao sa svakom medaljom koju je osvojio crni Amerikanac.

Sportski podvig Džesija Ovensa ostao je nedodirljiv narednih 48 godina, do 1984. godine i Olimpijskih igara u Los Anđelesu, kada je Džesijev rezultat ponovio Karl Luis.

Džesi je svoju ženu Mini Rut Solomon Ovens sreo još u srednjoj školi sa 15 godina. Ostali su zajedno sve do njegove smrti 1980. godine. Strastveni pušač punih 35 godina, Džesi je hospitalizovan zbog raka pluća 1979, a nekoliko mjeseci kasnije je umro u bolnici.

Njemci su zbog svega što je doživio i preživio u Berlinu nepravdu prema Ovensu ispravili decenijama kasnije. Jedna od ulica uz stadion nosi ime Džesi Ovens aleja, a unutar objekta je fantastična loža u čast briljantnog atletičara.