NEBOJŠA ŠOFRANAC

Mega, ovako ne ide

Nakon sinoćnjeg intervjua na RTS-u Miška Ražnatovića koji su potom prenijeli svi portali, ono što najviše čudi je indiferentnost javnosti, gotovo bez komentara i reakcija. Kao da je sve normalno. A nije.

Znali smo mi to odavno, čuli ili načuli, pretpostavljali ili kako god hoćete, uglavnom nije ništa novo, ali sada je zvanično. U najkraćem za one koji nijesu u toku, Mega Leks neće igrati Euroligu jer kao klub nije dorastao tom takmičenju i ne ispunjava vrlo komplikovane uslove, a gotovo izvjesno neće ni Eurokup jer igranje dva put nedjeljno se ne uklapa u njihov koncept stvaranja mladih igrača i pomogli bi sveopštem interesu srpske košarke, tj. da Partizan igra u Evropi.

Odlično, samo što to povlači još nekoliko stvari. Prije nego što ih navedem, ne mogu da ne kažem da je Mega osvojila simpatije cijelog regiona. Ta košarkaška labaratorija za koju se ne zna odakle je, ti veseli drečavi dresovi, taj bezbrižni basket sa toliko poena, intenziteta, atrakcije, vrtić u kojem se podjednako komforno osjećaju i ponovo rađaju i iskusniji igrači (Marjanović, Veličković, Kešelj, Musli i drugi), najbrži i najbezbolniji put od ovih prostora do NBA, s trenerom koji ih pušta da igraju, daje im krila. Jedan sjajan koncept koji je dodatno osvježio košarku na ovim prostorima, Mišku sigurno poslužio i kao logistika za proširenu orbitu njegovih igrača i pogotovo za iznjedrivanje novih. I možda brže nego što je iko mislio postali su realna snaga, konkurentni i opasni, pogotovo drastično podmlađena ekipa ove sezone, ne nikako Harlemovci, ne više ni "run and gun" od prošle godine, već fanatični presing 40 minuta protiv svakoga, sa raznim varijacijama u napadu koje je Miloje pronalazio tokom sezone. I nije čudo što su osvojili Kup Srbije, i što je sa 2:0 izbacila dominantnu ekipu ABA lige i stigla do finala.

I sada? Odustajanje od Eurolige mjesec dana prije nego finale i počne je prvo rušenje snova tih mladića koji su stigli tako blizu da budu među 16 veličanstvenih, odabranih klubova koji će igrati prvu pravu evropsku ligu, od 30 kola, istorijsku, zamišljenu kao košarkaški "El Dorado", najjaču do sada. Tako je teško bili izboriti se i van parketa za to mjesto, kakvi giganti će samo ostati vani, a oni imaju poziciju da legitimno riješe na terenu sa iscrpljenom Zvezdom. I sto posto vjeruju da bi je mogli dobiti. Drugo, to je totalno devalviranje finala ABA lige i cjelokupnog takmičenja za koje smo se svi borili, kao jedini spas košarke na ovim prostorima, najzdravije i najpoštenije u regionu, izdržali sve pritiske FIBA-e prošle godine, te nacionalnih saveza ove, kad je izgledalo da izlaza nema, ojačali poziciju u Evropi. Ali ovo finale sada skoro gubi smisao, treba da se čeka još mjesec dana, a Zvezda već ima ono što je zanimalo, zato je i igrala utorkom sa Cedevitom, kockala se sa Top 16 i žrtvovala u Krasnodaru vjerovatno drugo mjesto u grupi i domaći parket u četvrtfinalu, koji bi možda značio i nevjerovatni Final four. Ali prioritet je bio proći u finale ABA i osigurati novu Euroligu. I koliko će se sad pratiti ta borba za samu titulu? Slabo. Prošle godine su bila dva mjesta pa je fokus bio baš na polufinalima Zvezda-Partizan i Budućnost-Cedevita, paklene serije od četiri odnosno pet mečeva sredinom aprila, ogroman uspjeh lige i gledanost, kao uostalom i ovogodišnja polufinala mada su došla ranije i bila kraća. Ali, prošle godine je i bitka za titulu bila odlična, četiri prave utakmice, rivalstvo dva Euroligaša u borbi za prvi prsten, konačno konsakracija Zvezde.

Sada nema svega toga, jednostavno je splasnulo ovim činom i sve je prebrzo okončano. A kakva bi bila drama eventualnih pet utakmica Budućnosti i Zvezde u tim vrelim danima Uskrsa i praznika, na ulasku u maj, od toga tri u "Morači", s ulogom Euroliga, velika kruna sezone i najbolja promocija ABA-e. Imalo bi se šta čekati, pratili bi kao što ćemo svakako Zvezdu u Evropi, preksjutra protiv Dačke da obezbjedi, pa onda protiv Laboral ili čak Barse na pet mečeva dotakne zvijezde, još pomjeri granice snova. Sve čekajući 29. april. Naravno, Budućnost je sama kriva što je sezonu rekorda prosula jedne noći 14. marta, a Miloje bez ključnog Kabe pa još Jaramaza i Aranitovića pronašao načine da rotacijama, pikom, puštanjem šuta izvan linije i presingom kojim je do kraja revanša iscijedio ekipu uspio da napravi podvig. Priča je dakle samo sportska. Ne može se onda devalvirati sve, obesmisliti ogroman napor i svojih i drugih igrača, praktično falširati takmičenje, nije zdravo, nije dobro. A upravo on nas je zamolio, kao i uvijek na simpatičan način, da pričamo dobro o ABA ligi, da je promovišemo, da mediji najbolje stvaraju sliku o njoj, sve to dan pred meč polufinala. Konkretno, tada nijesam htio da ga pitam o evropskim planovima Mege jer nije to njegov dio, a znali smo već. I šta znači pomjeranje Partizanu u opštem interesu ako je toliko zaostao za Megom, kako može biti interes obrtanje vrijednosti koje je pokazao teren, čemu sve ako rezultat nije prvi kriterijum, šta se onda promoviše?

Igokea je prije tri godine bila dominantna, prvo mjesto u ligi je tada donosilo direktno Euroligu, pa se u sred sezone odlučilo suprotno, pa je rečeno da nema ni uslove ni dvoranu ni aerodrom, pa se pričalo baš da će se pomjeriti Partizanu kao filijala. Još jedna lakrdija, ali oni su se borili dok su mogli, tvrdili da će stvoriti uslove. Nijesu oni preteški, ispunjava ih Budućnost, sigurno bi mogla naći rješenja i Mega i igrati u Pioniru, a ako već ne može neka Bertomeu to kaže. A onda je tu Eurokup, sjajan poligon za mlade igrače, mnogo prekrasnih utakmica, sjutra Galatasaraj-Gran Kanarija je poslastica i po igri i po navijanju na nivou Eurolige, kakav je samo spektakl bio Strazbur-Novgorod, sve prenosi globalni Eurosport.

To je sport, to je jedina logika koja može biti, da se pobjeđuje i ide dalje, u veće domete, veće lige i takmičenja, čak i kad prebrzo porasteš. Zato i opstaje ABA liga, zato opstaje i Euroliga, i pored svih pritisaka konzervativne FIBA-e, čak će i Eurokup opet biti jači od FIBA-ine lige šampiona, jer teren i kvalitet su jedina mjerila, zato i toliko novih sponzora. A svako povlačenje urušava taj sistem vrijednosti, povlači milion pitanja i čini konkretno ABA ligu nažalost vječno problematičnom i podložnom udarima. Možda su ovako podmireni Zvezda i Partizan i njihove armije navijača, KSS,i mnogi drugi, pa zato svi ćute, ali gubi sport. Ovako gubi sport i reda neće biti.