Nebojša Šofranac

Kako je procvjetao PSŽ: Pobjeda fudbala

Ovo moramo reći veoma glasno i jasno. Prošao je puno bolji tim! Bolji, spremniji i brži u ovom trenutku, ali koji je i ostavio utisak da ima veću marginu progresa od Liverpula.

U sudaru timova koji su mnogo unaprijed osvojili englesku odnosno francusku ligu očekivan je spektakl, ali je malo ko očekivao ovo da vidi. I zaista, jesenas je sve izgledalo drugačije, Liverpul od početka prvi i stopostotan do posljednjeg kola, lansiran na svim frontovima, a PSŽ često na 26.mjestu, ispod crte dva kola prije kraja, skoro otpisan kad je duboko u januaru gubio 0:2 od Sitija u drugom poluvremenu pretposljednjeg kola. Izgledalo je da će već te noći biti eliminisani, matematički.

Uslijedio je ludi preokret 4:2, a onda umjesto projektovanog remija u Štutgartu i zajedničkog prolaza oni pošli i nemilosrdno slavili 1:4, izbacivši Njemce i popravivši plasman, ušli su u top 16, zaradili duel sa Brestom u plej ofu i revanš kući. Ali već tada su znali da će u osmini imati Liverpul ili Barsu, da će se njihova sudbina rješavati u martu.

Ko manje prati francuski fudbal nije ih mnogo "računao" (a svi ga prate puno manje). Međutim, u Francuskoj je liga strašno zanimljiva, u osmini finala je i Lil, čak bi danas mogao da zakaže veliko četvrtfinale sa Barsom, u plej ofu je igrao i Brest kao apsolutni debitant, kao i vrlo jaki Monako koji je ispao u spektaklu sa Benfikom. Monako je savladao i Barsu, povrede su ga ograničile, ali lansirao je toliko talenata nevjerovatnih (Akliuši, Ben Segir, Ilenikena, Kamara, Mika Biret), da ne pominjemo one poznate poput Golovina, Zakarije, Vandersona, Emboloa, Baloguna, Minamina.

Jos rađe bih pričao o "šampanj" fudbalu Marselja sa magom De Zerbijem, kako je on komponovao novi tim sa Hojbjergom, Benaserom, Rabijoom, Grinvudom, Merlinom, Girijem, Mopejom, Dedićem, drugi su na tabeli, a svaki meč je spektakl. Ili o Lionu koji će sjutra ući u četvrtfinale Lige Evrope sa Fonsekom (kažnjen devet mjeseci u Francuskoj), i morem sjajnih asova. U toj ligi može da se otkrije najviše talenata, iz Afrike prije svega, a brzina i intenzitet su na najvećem nivou. Jedan od njih je tinejdžer Dezire Due kojeg je Luis Enrike snažno želio nakon što ga je vidio prošle sezone u Renu i potom na Olimpijskim Igrama u finalu sa Španijom. Dobro su ga platili, a sad mu igra često u startnih 11 ili kao sinoć uđe pa driblinzima napravi dar mar.

To je i želio Luis Enrike, da očisti ekipu od svih umišljenih zvijezda, od ere "pumpanja" Mesi-Nejmar-Mbape, da napravi jako francusko jezgro i igrače koji vole njegov stil fudbala. Već je to radio prošlog proljeća kad je znao da Mbape odlazi i često igrao bez njega. Znao je tačno šta želi, ima dva najbrža beka svijeta Hakimija i Nunja Mendesa, samo ih je trebao natjerati da rade i defanzivnu fazu i dobio je Mendesa koji leti i guta Salaha u dva meča. Uz Markinjosa želio je štopera ljevaka i pronašao Pača iz Ekvadora kao senzaciju, a tu je i drugi ljevak Beraldi. Na sredini vukovi Vitinja i Fabian Ruiz, ali i mladići Zair Emeri i Due koji igraju puno, a onda taj napad gdje se predomišljao. Izgledalo je da forsira trio reprezentacije Dembele-Barkola-Kolo Muani, i čak da jedva čeka oporavak klasičnog centarfora Gonzala Ramosa. Ali Kolo Muani je igrao sve manje i prodat je Juventusu (igrač februara u Italiji), dok je Ramos samo džoker, kao i Kangin Li.

Ideja je bila jasna, uložiti 75 miliona u dovođenje majstora Kviče Kvarackelije, staviti njega lijevo, super brzi Barkola ostaje desno, a napraviti od Dembelea lažnu devetku što je i fudbalski kredo Enrikea. Od tog momenta Dembele ne staje, postao je epicentralna figura, dao je čak 21 gol od Nove godine, daleko najviše na svijetu. Pritom i asistíra, stalno je u žiži. Profitirala je cijela ekipa, šanse prave kao na traci.

Možemo reći da su procvijetali od kraja decembra, od pobjede u Salcburgu, potom krucijalne pobjede 2:4 na terenu Monaka koji je prijetio za titulu. Onda su nakon Nove godine osvojili Super Kup pobijedivši opet Monako nakon drame u Kataru, kao što smo rekli izrešetali Siti i Štutgart u LŠ, a onda dali Brestu 15 golova u tri bliska meča, ekipa je došla u delirijum fazu. Rešetali su i u Kupu gdje ih čeka polufinale sa Dankerkom, taj pehar je već viđen kao i nova titula, dobili su 2:3 na teškom terenu Liona, ali i uoči mečeva sa Liverpulom nastavili šou (4:0 za poluvrijeme protiv Lila koji danas može u četvrtfinale i 1:4 na terenu Rena sa šarenim timom). Imaju priliku da osvoje sve moguće trofeje ove sezone, čak pet.

Ono što su uradili u prvom meču sa Liverpulom je šokiralo svijet, baš zato što ih ne prate dovoljno. Dembele je pravio veliku razliku, samo što je promašivao šanse, Kvarackelija vruć i inspirisan, poništen mu strašan gol za milimetar i bizarno, Barkola promašivao na prazan gol, Alison sa 10 odbrana rekao da mu je to bila najbolja partija života, kidali ih i pretrčavali, Nunjo Mendes ulivao strah brzinom. Apsurdno da nisu nagradili golovima i da su na kraju čak izgubili, jer Liverpul je dovoljno jak i ponosan da to kući ne iskoristi sa inercijom skroz na svojoj strani. Ali Luis im je rekao da samo igraju svoju igru i da će šanse doći.

Sinoć je krenulo sve suprotno, Liverpul sa ogromnom energijom i posjedom u svom grotlu, ređao je šanse preko Salaha, ali PSŽ imao 40 metara iza leđa njihove zadnje linije da napada taj "čkoladni" prostor sa četiri od pet najbržih igrača u Evropi (Nunjo Mendes, Hakimi, Barkola, Dembele). Svako iznođenje lopte i svaki pokušaj bio je sinonim za gol, a kad su ga i dali preko Dembelea onda su se nizale prilike za nokaut, Barkola sam, Dembele sam, pa Kvarackelija dva puta (Gravenberh spašava čudesno), pa Dembele za dlaku. Od sredine poluvremena preuzeli su i loptu, dominirali. Utisak već totalno na njihovoj strani, a onda konačno bolje postavljena sredina Liverpula, nije ostavljala toliki prostor između linija, i očekivana reakcija temperamenta, u nastavku su se samo nizale velike šanse za Liverpul, poništen opravdano gol, ali visio je puno puta, Donaruma i štoperi spašavali na limitu, a stativa koju je pogodio Kvansa bila je stvarna iako je podignut ofsajd. Nije ga bilo ni u snu, VAR bi priznao taj gol, a odlučili su centimetri da ne uđe. Ipak, ulaskom Duea, PSŽ je opet došao do vazduha, a Kvarackelija umalo prelomio krajem regularnog.

U produžecima ponovo na iznenađenje mnogih dominacija Parižana, imali su šest gol šansi, Due dva puta bio tako blizu da postane heroj. A kod penala, iako su mnogi čekali preporođenog Alisona (nikad bolji od 2021 i tragične smrti oca), ipak je Donaruma uzeo slavu kao na Vembliju 2021. sa Italijom. I to je pravda, prošao je tim koji je u 210 minuta prikazao puno puno više. Naravno, Liverpul je sinoć imao i duge faze dominacije, ponosna reakcija je viđena, ali su opet dozvolili protivniku mnogo prilika i utisak je da su pali i fizički, da PSŽ sad ima brzinu više. Zato je i Slot morao kao minimum da drži bliže i kompaktnije razmake između linija, pozicija Soboslaja i Mek Alistera je bila strašno visoka, častio je PSŽ ogroman prostor što je fatalno, ali nije želio da čuva onu srećnu pobjedu iz Pariza, pogrešno je procijenio da može da ih potopi kod kuće. U ovom trenutku ne može.

Prvo, nije to onaj Liverpul iz septembra sa San Sira ili iz novembra kad je savladao Real, drugo-nije to onaj PSŽ, ovakav nije nikad viđen. Liverpul će se prošetati prvenstvom, zato što ove sezone nije bilo rivala, Siti je bukvalno ispario sa scene od kraja oktobra, Čelsi je trajao dva mjeseca pa ispario skroz, a Arsenal kad je u februaru mogao da im dođe na par bodova ostao bez cijelog napada (Haverc, Žezus, Saka, Martineli) i pao vertikalno na minus 15. U nedjelju Liverpul ima i finale Liga Kupa sa Njukaslom, u FA Kupu ispao je senzacionalno od Plimuta, a prerano su izašli iz Lige Šampiona, dok se za klupsko SP nisu kvalifikovali (Čelsi i Siti iz Engleske). Slot je pokazao da pati od nokaut mečeva nevjerovatno, bio je to slučaj i u Fejenordu.

Osvojiti drugu titulu u 35 godina je velika stvar za njih, ali globalno opet nisu ostavili trag, prošle godine ih je iz LE izbacila Atalanta i to sa 0:3 na Enfildu, a pretprošle Real u osmini LŠ i to sa 2:5 na Enfildu. Salah je do sinoć bio prvi favorit za Zlatnu loptu 2025, a sad drastično pada, očito da je neće nikad osvojiti, jer je u 34.godini, ne zna se ni gdje će igrati. Zapravo, nikad nije bio ni blizu, kad su osvojili LŠ 2019. rival Mesija je bio Van Dajk, a ne on. Što se toga tiče, sad je prvi kandidat Mbape, jer Florentino ove sezone forsira daleko više njega nego Vinisijusa, ali i sudbina Reala je veoma neizvjesna na svim frontovima, počev od večeras. Barsa za sada puno bolje stoji u sezoni, a njeni biseri Jamal i Rafinja su u top 4, nakon sinoćnje magije još su bliži vrhu, tu je i vječni Levandovski i čak Pedri. A nezadrživi Usama Dembele je sinoć sa 14.mjesta skočio čak na peto, konačno ga ozbiljno shvataju. Kao i PSŽ kao tim.

Taj isti Dembele je plijenio u Renu još u sezoni 2015/16, mlad kao Due prošle sezone. Uzeo ga je Dortmund i te 2016/17 daleko od toga da je bio njihov najbolji igrač, "pojeo" ga je Mbape u četvrtfinalu Dortmund-Monako, ali Barsa je vidjela biser vrijedan da plati 120 miliona odmah ljeta 2017, u njega i Kutinja uloženo je blago dobijeno od PSŽ-a za Nejmara. Iako je Dembele u Barsi imao i sjajnih partija ostaće upamćen kao igrač koji nije uspio, na primjer kao Aleksis Sančez prethodno. Simbol je šansa protiv Liverpula u polufinalu 2019, lopta za 4:0 koju mu je Mesi namjestio na tacni, a on bio toliko nespretan, zna se kako su to platili u revanšu. Ćavi ga je prvo otpisao 2021/22, a onda vidio koliko je dobar, pa mu je igrao standardno tog proljeća, u pobjedi 0:4 na Bernabeu i početku nove ere Barse. Ali ipak olako prodat PSŽ-u ljeta 2022. Nije ni tamo odmah zablistao, bio je dugo u sjenci u reprezentaciji, Grizman, Mbape, Kolo Muani, Barkola, svi su imali prednost. Ali Lućo mu je našao poziciju kao niko, sad je on igrač o kojem svi pričaju, ne znaju mu se granice, i naplatio je stari dug Liverpulu. Simbol renesanse PSŽ i posla koji radi Luis Enrike.

Da li će osvojiti to ćemo da vidimo, sigurno je ozbiljan kandidat, ali u četvrtfinalu mu dolazi silno pojačana Aston Vila sa toliko strašnih igrača prema naprijed (Rodžers, Mek Gin, Tilemans, Votkins, Bejli, Rasford, Asensio) a Unai Emeri je trener koji je nezgodan za Enrikea (pamti se čak fenomenalni Super Kup Evrope 2015 Barsa-Sevilja 5:4 u Tbilisiju). Spektakl u najavi, ali PSŽ to može da prođe, a onda bi u polufinalu došao Real, Atletiko ili Arsenal, čini se neko od Madridjana, i to bi bio rat. Upravo od Atletika su izgubili tada krucijalni meč u novembru 1:2 u Parizu u 95.minutu golome Koreje, sa njima će biti u grupi u junu na klupskom SP u Americi, a bilo bi dobro da igraju i u polufinalu LŠ, Čolo je još jedan težak trener za Luća istorijski. A u finalu bi mogla da mu dođe njegova Barsa, njegova sudbina. Prošle godine je eliminisao u četvrtfinalu iako je izgubio kući 2:3, zasluženo. U revanšu je gubio opet 1:0 uz šou Jamala, ali crveni karton Arauha, prinudna izmjena Jamala, okrenuli sve, čak 1:4 na kraju i izbacio je bivšeg saigrača Ćavija. Te noći smo vidjeli konture ovog sadašnjeg PSŽ-a, Hakimija, Barkolu, Dembelea, ali tek nakon crvenog kartona, Barsa je bila lansirana.

Sad je tamo Flik koji je sve okrenuo naglavačke, rizikuju ali igraju magično. Lućo je 1996. prešao kao igrač iz Reala u Barsu i posuo se pepelom, vezao za identitet Katalonije, igrao tamo do 2004. i dolaska Rajkarda. A onda išao putem Gvardiole, preuzeo od njega Barsu B 2008 i uživao dok je Pep sa prvim timom pokoravao svijet. Proglasio je sebe njegovim nasljednikom. Međutim, bio je nestrpljiv, ljeta 2011. je prihvatio poziv Rome, ne sluteći da će Pep već naredne sezone napustiti Barsu na vrhuncu i osloboditi mu mjesto. Doveo je u Romu mlade Pjanića, Gaga, Lamelu, Markinjosa (kojeg i sada ima), svog Krkića, puno ambicija, ali sve je ispalo loše, sezona im se raspala, i onda ga tog ljeta 2012. ni Barsa nije željela. Ipak, nametnuo se iznova u Selti 2013/14 i onda ga Barsa ipak dovodi da joj vrati sjaj. E, tu je paralela sa ovom sezonom, do Nove godine nije išlo dobro, u sjenci Real, nakon novogodišnjeg poraza od Sosijedada bio je praktično smijenjen po diktatu Mesija. I onda zaoket preko noći, pakt sa trijom Mesi-Suarez-Nejmar, on ostaje, a oni da igraju kako sami žele, uz slobodu totalnu. I od tada je bila pjesma, osvojili su triplu krunu, samljeli sve pred sobom proljeca 2015.

Morao je da ode 2017, ali je ostavio remontadu 6:1 protiv baš PSŽ-a za sva vremena, uz het trik odlazećeg Nejmara. On je postao selektor Španije nakon debakla na Mundijalu 2018, odmah pregazio 6:0 vicešampiona svijeta Hrvatsku, odveo ih u finale Lige Nacija 2021 i polufinale Eura iste godine. Pretrpio je toliko kritika, a niko nije stavio Italiju na muke kao on u tom polufinalu na Vembliju. Ispadanje od Maroka na Mundijalu u Kataru bio je i kraj za njega, ali taj Maroko je skoro otišao u finale, a u meču sa njima Španija je oborila rekord sa 880 pasova i skroz dominirala, ideja fudbala je bila jasna i dobra. Ali on je opet bio pod opštom sumnjom, daleko galaksijama od statusa Gvardiole. I vjerovao je PSŽ, on je čovjek novog projekta i rekonstrukcije. Izuzetan trener koji potpuno implementira sve najbolje od španske skole koja vlada svijetom, sve ono što je uradio ljetos Dela Fuente na Euru započeo je i želio i on, ali sudbina ga je uvijek gurala u drugi plan, osim 2015. Da li će opet osvojiti sve nakon 10 godina, da li će on biti taj koji će napokon učiniti Pariz velikim i slavnim, donijeti prvu krunu?