Nikola Nikolić

Abramoviću smetaju naslovi: Nisam izgovorio da je nemoguće sa ovom ekipom igrati Ligu šampiona

Izgledalo je da Budućnost hita ka prvoj pobjedi u Ligi šampiona nakon gotovo devet mjeseci, da bi trijumfom nad Glorijom iz Bistrice mogla da se vrati u igru za osminu finala, ali je u finišu stala i izgubila 29:26.

"Plave" su u 46. minutu vodile 22:18, ali su dozvolile rumunskom timu da serijom 7:1 preokrene na 25:23 i riješi sve dileme oko pobjednika.

"Čestitam Gloriji na pobjedi, ali iznad svega mojim djevojkama na fenomenalnoj partiji i velikoj borbi. Ova utakmica miriše na nekadašnju Budućnost, vidjeli ste i sami šta su djevojke dale u 60 minuta. I u Dortmundu se vidio napredak u igri, ko hoće da vidi. Djevojke su 'izginule' na terenu, u najmanju ruku smo bili ravnopravan protivnik. Mediji su pogrešno, ne znam da li namjerno ili ne, prenijeli moju izjavu da je dala 30, a ne 38 golova Esbjergu, koji u svojim redovima ima najbolju igračicu svijeta Rejstad. Mi smo je danas svele na 29 golova i imale šest tehničkih grešaka, što je fenomenalno protiv ovakve ekipe koja je po svim mjerilima i pokazateljima bila izraziti favorit protiv Budućnosti. Možda nas je u početku malo potcijenila, ali je došla do dva velika boda. Tek ćete vidjeti šta znači ovakav otpor", rekao je trener najtrofejnijg crnogorskog kluba Zoran Abramović za RTCG.

Kad smo već kod izjava, malo bure su podigle vaše riječi da je u ovakvom društvu nemoguće igrati sa ovakvim sastavom. Nekoliko puta sam preslušao izjavu, nije istrgnuta iz konteksta. Možda ste malo istrčali i pogriješili, ili to stvarno mislite?

"Daleko od toga. Dao sam jasno i decidno odgovor na pitanje koje nije bilo nimalo prijatno. Rekli ste da sam imao tri utakmice na klupi Budućnosti, a ako računate prve dvije, da je to moje, onda vam svaka čast. Došao sam u petak i vodio ekipu protiv Đera u subotu. Mogao sam da ne budem na klupi na toj utakmici i protiv Meca, dvije najbolje ekipe u Ligi šampiona ove sezone, ali sam htio da dam primjer svojim igračicama da ima hrabrosti da bez treninga budem sa njima i kad je dobro i kad je loše. Vi ste jedva dočekali da mi to nabacite na teret. Nije problem, nastavite samo tako, ali borićemo se".

Vodili ste četiri razlike na nepunih 15 minuta do kraja i izgubili. Da li je to samo do rotacije koju ste pomenuli, jer je očito da ekipa pada u finišU?

"Opet se vraćam na naslov da ne vjerujem u svoju ekipu, jer ja nikada nisam izgovorio da je nemoguće sa ovom ekipom igrati Ligu šampiona. Očigledna je namjera da se napravi razdor između mene i igračica, a današnja utakmica vam je jasno pokazala. Ne kažem da je vama upućena, ne čitam, ne znam ko se potpisao, ali znam da je taj naslov bio jako iritantan i nimalo prijateljski. Uporno vam govorim da smo na istoj liniji. Iz istog smo grada, iz iste države, dajte nam podršku, zaslužujemo je. Nikada nijedan trener to ne bi rekao, a uvijek se može izvući iz konteksta ko hoće. Bio sam profesionalan i na sva ta pitanja odgovarao dugo, bio strpljiv i trpio udarce. Razmišljao sam se da danas završim konferenciju kratkim odgovorima, ali želim da zaštitim igračice i da im kažem da vjerujem u njih i od sveg srca im čestitam na današnjoj utakmici".

Znamo da je kratka rotacija, a da se poslovi u rukometu završavaju u novembru, decembru, najkasnije u januaru. Da li se već pravi strategija za prelazni rok za iduću sezonu?

"Svaki klub koji je iole ozbiljniji, a Budućnost to jeste, posebno sa sadašnjom upravom koja je na jako dobrim organizacionim osnovama postavila klub, funkcioniše kako bi trebalo. Naravno da moramo da se pojačavamo. Slagao bih kada bih rekao da imam rotaciju. Nemam, a to su sve mlade igračice. Kad se okrenem prema klubu da vidim koga ću da uvedem, obaraju se glave prema dolje što je sasvim normalno i prirodno. Utakmica je na jednu, dvije lopte i vidjeli ste da smo 50 minuta bili bolji protivnik i na kraju nas je rotacija koštala i koštaće opet, kao što je i u Dortmundu. Naravno da bih bio najsrećniji trener na svijetu da imam na svakoj poziciji po dvije ili kao oni po tri igračice i da samo gledate vrijeme i da na 15 minuta izvedete, uvedete i to je to. Ovo je problem koji nije od juče i naravno moramo da se uhvatimo u koštac sa njim i da ga rješavamo", zaključio je Abramović.

Stručnjak sa Cetinja jeste uzeo ekipu u teškoj situaciji, koja očigledno nema kvalitet za borbu sa najjačim timovima u Ligi šampiona, ali bi trebalo da stoji iza svojih riječi ili da kaže da je pogriješio, a ne da krivce, kao mnogi, traži u novinarima.

Koliko god mu bilo teško, jer se sa ovakvim pritiskom još nije susreo gdje god da je radio (a ovo mu je prvi posao u ženskom rukometu, i to odmah u Ligi šampiona), trebalo bi da bude oprezniji u izjavama. Ili da makar presluša šta je rekao, a to je mogao lako da dobije od portparola kluba.

A rekao je doslovce ovako: "Jednostavno, u takvom društvu je nemoguće igrati sa ovim sastavom. Da budemo realni, da budemo realni. Mi pokušavamo, dajemo sve od sebe. Ja pokušavam jednu stvar i moj stručni štab - mi možemo da igramo da kažem onaj rukomet pješaka i da pokušamo da izgubimo što manje. Da umrtvimo igru, da igramo do pasivnog i da ne trčimo tranziciju. Mi to možemo i da umjesto 15 izgubimo 12 ili 11, ali gdje ćemo doći sa tim".