L.V.

Bila tri lava – kakva lava, strašna lava: Englezi čekirali vize za SP sa svim pobjedama, bez primljenog gola

Engleska je ušla u Tiranu kao tim koji već godinama živi s pritiskom rezultata, ali ovaj put je djelovala kao mašina koja zna tačno šta hoće i kako do toga da dođe.

Šesta pobjeda u isto toliko kvalifikacionih utakmica, šesti put bez primljenog gola – i to ne protiv turističke destinacije, nego protiv Albanije koja ide u baraž i koja je, uprkos ambiciji, još jednom pala u već prepoznatljivom ritmu međusobnih duela sa “Tri lava”.

Iako je Tomas Tuhel zamijenio sedmoricu u startnoj postavi, Engleska je od prvog minuta izgledala kao da sprovodi isti plan sa istim intenzitetom.

Deklan Rajs, jedan od rijetkih koji je ostao u ekipi, odmah je spustio loptu iz vazduha i natjerao Strakošu na intervenciju. Posjed je bio jednostran, oko 75 odsto u korist gostiju, ali čak i tako dominantna Engleska djelovala je više strpljivo nego razorno.

Rajs je imao još jedan pokušaj, dok je Hjsaj uzvratio šutem koji je ozbiljno upozorio da Albanija neće samo gledati u teren.

Ipak, kako je poluvrijeme odmicalo, tako se razlika u kvalitetu počela osjećati. Belingem je našao Bouena za najbolju šansu prvog dijela, samo da bi Strakoša vrhovima prstiju zadržao egal.

Kvansahov udarac iz kornera bio je rutina za golmana, ali se već tada naslućivalo da se Albanija opasno rasteže po širini i da neće moći vječno.

U drugom poluvremenu, šok na startu. Hodža je dva puta probio englesku liniju, jednom udarcem natjerao Hendersona da izvadi najbolju odbranu utakmice, a drugi put imao situaciju jedan na jedan koju je poslao pravo u golmana. To je bio trenutak kada se meč mogao prepoloviti u sasvim drugom smjeru.

Engleska je odgovorila brzo. Eze je imao šansu, Belingam pogodio spolji dio gola, Saka dvaput iz idealnih pozicija šutirao kao da mu je lopta zasmetala. I tek u trenutku kada su prvi put ove kvalifikacije ušli u posljednjih 20 minuta bez vođstva, Engleska je pokazala tu svoju dosadnu, neumoljivu efikasnost, Saka izvodi korner, lopta skreće od strane albanske odbrane, a Kejn gura loptu u mrežu. Minimalno, ali dovoljno.

A onda i ta tačka na kraj, Rašfordov centaršut, Kejnov drugi gol, njegov osmi u grupi, i nova pobjeda, i to opet bez primljenog gola.

Serija kakvu nikada ranije nisu imali i ritam koji ih vodi pravo prema Sjevernoj Americi sa idejom da napokon pretvore generacijski talenat u generacijski rezultat.

Postoji jedan dodatni detalj – Engleska djeluje nezaustavljivo, ali može ih preskočiti samo Španija, koja protiv Turske traži nastavak svog nevjerovatnog bilansa od 19:0 uz sve pobjede (Engleska je 22:0 završila).

Silvinjo i Albanija idu u baraž, prvi put poraženi nakon niza od devet utakmica, i to su poraz upravo od Engleske doživjeli prije ovoga, istim rezultatom.

Engleska ide dalje, perfektna, gorda sa novom nadom i snom o ponavljanju 1966. godine.

Mršava pobjeda Srbije za kraj još jedne loše kampanje

Srbija je kvalifikacije završila pobjedom od 2:1 protiv Letonije, ali je i ovaj meč više otvorio pitanja nego što je ponudio odgovora. Iako su oba tima igrala samo za prestiž, Srbija je ponovo djelovala tromo, primila gol već u uvodnom dijelu i zavisila od bljeskova igrača sa klupe.

Rajkovićeve dvije velike odbrane spriječile su da Letonija stekne osjetniju prednost, pa su tek ulasci Kataija i Stankovića u nastavku preokrenuli rezultat, uz dva kvalitetna centaršuta Andrije Živkovića.

Uprkos preokretu, završni utisak ostaje blijed: Srbija je završila tek treća u grupi, bod iza Albanije i daleko od bilo kakve ozbiljne borbe za plasman. Letonija je porazom zaključila seriju od devet mečeva bez trijumfa, dok će i “orlovi” i “11 vukova” ljeto sljedeće godine provesti kod kuće, gledajući Svjetsko prvenstvo kraj malih ekrana.