Luka Vlaisavljević

Slot mašina bez identiteta - kada presuše svi izgovori

U fudbalu postoji granica do koje izgovori mogu da funkcionišu. Do trenutka kad porazi više ne mogu da se opravdaju ni nesrećnim okolnostima, ni gustim rasporedom, ni povredama. Kada sve postane pitanje volje, koncentracije i suštine onoga što jesi kao tim.

Liverpul je te granice konačno dotakao.

Tri poraza zaredom mogla su se objasniti. Moglo se govoriti o nesreći, o umoru, o tranziciji. Moglo se još uvijek vjerovati da će Arne Slot, nasljednik Jirgena Klopa, trebati da posloži nova bogata pojačanja u sistem koji je postojao. Ali nakon poraza od Brentforda (3:2) na "Džitek komunitiju“, više nije ostalo ničega osim gola istine: ovaj Liverpul, bar na ovaj način ne funkcioniše.

U utakmicama protiv Kristal Palasa i Čelsija, moglo je da bude govora o tome da je falio taj apstraktni faktor "sportske sreće".

Tim je primao golove u nadoknadi, nakon što bi prethodno vodio igru i stvarao prilike. To su porazi koji bole, ali su objašnjivi - ako stalno napadaš, dogodi se i da te neko kazni u poslednjim sekundama.

Protiv Mančester junajteda, Slot je mogao da se pozove na lošu sreću: tri stative, promašene zicere i činjenicu da su po svim statističkim parametrima bili bolji tim.

Ali protiv Brentforda nije bilo ničega. Ni nesreće, ni sudijske greške koja mijenja tok meča, ni drame u nadoknadi. Samo 90 minuta konfuzije, defanzivne nesigurnosti i gubitka identiteta.

Gledati kako igrači Liverpula izbacuju loptu van igre bez ikakvog pritiska, kako griješe u pasu i iz prekida, kako gube duele u sredini terena - to nije samo tehnički problem. To je signal da je u timu nestalo vjere, energije, automatizama koji su činili ovaj klub jednim od najdosljednijih u Evropi.

Ipak, nakon meča, Slot je pokušao da ponudi objašnjenje. Ili, preciznije, niz izgovora koji su svi zvučali već poznato.

Govorio je o rasporedu. O tome da su "od posljednjih šest mečeva, pet igrali u gostima“. Tačno - ali tim s najboljim gostujućim učinkom u 2024. godini ne bi smio da koristi to kao štit. Kristal Palas, Galatasaraj, Čelsi i Brentford - četiri poraza u nizu, bez obzira na teren, govore da problem nije u putovanjima, nego u mentalitetu.

Slot se dotakao i zgusnutog kalendara. Samo dva dana odmora između Ajntrahta i Brentforda, putovanje iz Njemačke u Englesku, promjena ritma. Sve tačno. Ali, Liverpul nije klub koji bi takve stvari trebalo da pogađaju - ne s ovom dubinom rostera i resursima koje posjeduje.

Potom je stigao i treći izgovor: penal.

"Bio je mekan“, rekao je Slot, i vjerovatno bio u pravu. Dango Uatara je osjetio kontakt i pao, a sudija Tim Robinson, uz pomoć VAR-a, procijenio da je prekršaj bio „na liniji“. Diskutabilna odluka, ali nije ona promijenila tok meča - promijenio ga je Virdžil van Dajk, kapiten koji u posljednjim sedmicama donosi pogrešne odluke u najgorim trenucima. I to je činjenica.

Nije Slot stao ni tu. Naveo je i primjer Kodija Gakpa, koji je u šesnaestercu Brentforda, po njegovom mišljenju, zaslužio penal.

"Ako pokažete oba slučaja svakom sudiji na svijetu, reći će da su ili oba ili nijedan.“ Možda jeste. Ali fudbal nije katalog teorijskih situacija - a u realnosti, Liverpul je bio inferioran.

Zatim je došao i najopasniji izgovor od svih: onaj o "promjenama u ekipi“.

"Promijenili smo mnogo igrača, to uvijek donosi turbulenciju“-

Istina je da su promjene bile velike. Luis Dijas, Darvin Nunjes, Džarel Kvansah, Kaomin Keler - svi su otišli, neki jer su željeli, neki jer je klub odlučio da ih proda. U teoriji, to je bio proces obnavljanja tima, modernizacija igre, novi ciklus. Ali u praksi, Liverpul je ostao bez energije, bez karaktera i bez onih koji su znali kako se izlazi iz krize.

Njihove zamjene nisu ispunile očekivanja. Hugo Ekitiće je jedina svijetla tačka među novima. Ostali?

Miloš Kerkez je u Brentfordu izgledao kao da je prvi put igrao utakmicu te težine - vraćao se unazad, panično izbacio loptu kroz sopstveni šesnaesterac, djelovao nesigurno i zbunjeno, al je dao gol.

Florian Virc je pokazao nekoliko blistavih poteza, ali je suštinski bio van ritma - bez pravog osjećaja za sinhronizacijom sa saigračima u završnici.

Momak koji je česta meta na društvenim mrežama igra dobro, ali i dalje nema poziciju na terenu koja bi mu omogućila da dođe do statistike.

Šta tek reći za Mohameda Salaha? Egipatski faraon i zvijezda "tele novele oko produžetka ugovora", od kad je stavio paraf na papir, nije više zaigrao u svojoj prepoznatljvoj igri.

Najveći problem, međutim, nije taktički. Nije ni fizički.

To što Liverpul nije mogao da se izbori s dugim autima i drugim loptama, to što su gubili duele u sredini terena, nije stvar sistema - to je pitanje identiteta.

Slot je rekao da "timovi igraju na određeni način protiv nas, i da je to dobra strategija na koju još nijesu pronašli odgovor“. Dodao je i da "uvijek krenu 0:1“, kao što je bio slučaj i protiv Brentforda, koji je poveo već u petom minutu.

Ali nije poenta u tome kako drugi igraju protiv Liverpula. Poenta je kako Liverpul više ne igra protiv bilo koga.

Ovo više nije tim koji reaguje na udarce. Nije ni onaj koji prepoznaje ritam utakmice i zna da ga promijeni. To je sada ekipa koja djeluje pasivno, koja od prvog do posljednjeg minuta izgleda kao da čeka da neko drugi riješi situaciju.

Slot je na kraju rekao da su "igrači morali da urade osnovne stvari kako treba“. I to je jedina rečenica s kojom se svi mogu složiti.

Jer sve drugo što je rekao bile su varijacije na temu opravdanja. A u fudbalu, kao i u životu, izgovori traju samo dok rezultati ne postanu neumoljivi.

Kad izgubiš četiri puta zaredom, više nije važno da li je penal bio blag, da li si putovao dva dana ranije, ili da li si igrao pet utakmica u gostima. Važno je da tvoj tim ne zna da reaguje.

I dok Liverpul pada, a Slot traži razloge, istina je bolna, ali jednostavna: ovo više nema veze s taktikom. Ima veze s time da je gotovo pola startne postave trenutno slaba karika.

I što duže porazi traju, to izgovori postaju tanji - sve dok jednog dana, jednostavno, ne ostane ništa da se kaže.

Holanđanin je u prvoj sezoni donio titulu, Liverpul je igrao sjajno, nije imao ni jedno pojačanje...

Sada je FSG konačno razbio "kasicu prasicu", ali niko nije očekivao ovakav scenario. Postoje neke vremenske smjernice, januar, mart pa kraj godine. Koliko će tada Holanđanin biti "nedodirljiv" ostaje da se vidi.