Luka Vlaisavljević

Edi "knows" Hau - Kako je Englez prekinuo 70 godina posta

Dok je većina ljudi tog jutra na Tajnsaidu još uvijek sanjala o boljem životu, Edi Hau je već koračao hodnicima trening centra u Longbentonu.

Bio je to njegov prvi dan na poslu – 9. novembar 2021, 6:45 ujutro.

Njukasl junajted je četiri mjeseca plovio kroz sezonu bez ijedne pobjede, a klub koji je toliko dugo čekao spas sad je u Hauu pronašao čovjeka spremnog da mu pruži jasnu viziju: na prezentacionoj tabli, velikim crvenim slovima, pisalo je samo – „TEŽAK RAD“.

„Od trenutka kad je ušao, znao je šta želi,“ prisjeća se Met Riči, Hauov saradnik još iz dana zajedničke borbe u Bornmutu.

Nije bilo bajki i obećanja o čudima, već samo jasna poruka da se jedino teškim radom može vratiti poljuljano samopouzdanje.

Hau, čovjek opsjednut detaljima i radnom etikom, odmah je postavio temelje novog identiteta ekipe: disciplinovane, organizovane, agresivne, baš onakve kakav je i sam bio igrački – štoper koji nije bio gorostas, ali čiju je karijeru obilježila neumorna hrabrost.

Pogotovo kada se uzme u obzir kakav je sterepotip štopera nižih engleskih liga, visokih, krupnih, koje često opisuju slikovito kao "mesari". 

On je sa 178 cm visine često stavljao srce ispred mogućnosti, a svojom upornošću je izgradio sebi zvanje dobrog štopera za taj nivo fudbala, neko koga su protivniči igrači poštovali.

Tokom igračkih dana u Bornmutu, Hau je često igrao bez plate, a finansijske teškoće kluba oblikovale su njegov karakter.

Naučio je da se za uspjeh mora boriti svim snagama, a istu filozofiju prenio je i u trenersku karijeru.

Kada je kao mladi trener preuzeo Bornmut, bio je to klub na ivici ponora – kao što je bio i Njukasl u trenutku njegovog dolaska.

On je u tome vidio izazov, a ne prepreku. „Svi žele da propadnemo, a mi treba da smo protiv svih. Idemo da ih pospremimo“ govorio je igračima, koristeći osjećaj otpisanosti kao gorivo za zajednički uspjeh.

Bornmut to malo turističko mjesto sa juga se pod Hauom, je od ponora Lige 2 (četvrta profesionalna lige) sa oduzetih 17 bodova, udziglo do gornjeg dijela tabele Premijer lige. 

U Njukaslu su emocije uvijek bile na ivici – uzbuđenja i razočaranja smjenjivali su se brzinom munje, ali Hau je ostao smiren i fokusiran. Njegova metodologija bila je jasna: ili progresivno dodaj loptu dvadeset puta, ili je odmah pošalji naprijed ako možeš u tri poteza.

Svi su znali da iza tog mirnog lica krije opsesivni perfekcionista koji je pripremao utakmice do najsitnijih detalja.

Svaki trening bio je isplaniran, svaki detalj proučen. U timu je vladao osjećaj zajedništva i povjerenja, koji Hau pažljivo gradio kroz individualne razgovore, timske sastanke i lične priče koje su igrači dijelili među sobom. Hau je igrače učio da nisu tu samo da igraju fudbal, već da rastu kao ljudi i preuzimaju odgovornost jedni za druge.

Nakon 70 godina čekanja, tog proljeća 2025. Hauov Njukasl je napokon slavio. Protiv favorizovanog Liverpula, uprkos izostancima Entonija Gordona i Luisa Hola, njegova ekipa je osvojila Liga kup pobjedom 2:1.

Postao je prvi engleski menadžer koji je podigao neki od trofeja još od Heria Rednapa koji je 2008. godine osvojio FA kup sa Porsmutom. Ono što spaja dva Engleza je da su obijca svoj trenerski počeli upravo u Bornmutu.

Na Sent Džejms Park vratio se osjećaj ponosa koji je bio izgubljen u magli prošlosti. Bio je to vrhunac puta koji je Hau zacrtao još prvog jutra – put mukotrpnog rada, ponosa i vjere u zajednički cilj.

Amanda Stejvli, koja ga je zaposlila, tada je shvatila koliko je zapravo pogriješila što su uopšte i razmišljali o bilo kome drugom prije Haua. On je bio čovjek za ovaj klub, čovjek koji je vjerovao da je Njukasl uvijek morao biti veći od klišea o „najbogatijem klubu svijeta“. Čovjek koji je svoju ličnu priču o hrabrosti i borbi pretočio u tim koji nikada nije odustajao.

Edi Hau možda nije stigao uz zvuk fanfara, ali je zato odveo klub do visina o kojima se nije ni sanjalo. Nije bio tu da ga vole, već da pobjeđuje.

Njukasl, grad i klub čiji je svaki kamen već decenijama želio slavu, konačno je dobio svoj „bolji život“. Uspjeh koji nije rezultat bajke, već čiste, nepatvorene posvećenosti i odlučnosti jednog čovjeka i ekipe koja je vjerovala u njegovu viziju.

Sada nakon trofeja, prvog nakon sedam decenija, na prvi sljedeći radni dan, tačno u 6:45 ujutru, Hau će ponovo biti prvi na poslu, baš kao i prvog radnog dana na Sent Džejms Parku.