Luka Vlaisavljević

ČISTA FUDBALSKA ROMANTIKA

Kako je deda Karmine dotakao srce cijele fudbalske Italije

Fudbal je nekada bio čista romantika, emocija, "najvažnija sporedna stvar na svijetu". U vremenu u kojem živimo, pretvorio se pak u mašineriju koja donosi nevjerovatan profit, a kako nas je već kapitalizam naučio tu nema previše prostora za "romantiku".

Pa ipak tu i tamo nađe se neka situacija koja nas podsjeti na to šta fudbal treba zapravo da bude. Posljednji takav primjer stiže nam sa juga Italije, iz Taranta.

Fudbalski klub koji igra u Seriji C, gdje ove sezone ima i dalje šanse da se domogne Serije B, budući da su trenutno na petoj poziciji koja im garantuje baraž i razigravanje za ulazak u drugu ligu, najavo je promjene od iduće sezone.

Grad i regija planiraju renoviranje stadona "Erasmo Jakovone", a navodno minimum dvije godine su potebne za takav poduhvat.

To je izazvalo ogromno nezadovoljstvo navijača ovog kluba, koji i pored toga što igra treću ligu u Italiji ima posjetu na kojoj bi pozavidjeli mnogi klubovi iz Serije A.

"Erasmo Jakovone" trenutno prima 27.584 gledaoca, a rijetke su situacije kada nije popunjen.

Posebno se odnosi na navijačko jezgro "Ultras Taranto" koje je prepoznato po nevjerovatnoj podršci koju pruža svojim ljubimcima na svim utakmicama koje Taranto igra.

Uprava kluba i grad su dogovorili da naredne dvije godine Taranto igra svoje utakmice na stadionu "Gaetano Bonolis" u Teramu koji je čak 500 kilometara udaljen od Taranta.

Normalno da takvi uslovi otežavaju navijačima da pružaju podršku svojim ljubimcima, ali tu upravo na scenu stupa 85-godišnji Karmine koji je u razgovoru za televiziju dotakao srce cijele fudbalske Italije.

"Molim vas, već 75 godina dolazim na stadion, vlasnik sam sezonske karte svake godine. Imam pravo da gledam utakmice u Tarantu, ili barem negdje ne toliko daleko od grada", kazao je Karmine a onda su ga savladale emocije.

"Ne smijem da propustim ono što me održava u životu, ostalo mi je još par godina života i zašto mi oduzimate osjećaj uživanja dok gledam Taranto. To je moj tim, to su moje boje. Uradite nešto povodom toga ili ću vas prokleti za vječnost, dok budem u raju", kazao je Karmine kroz suze.

Nedugo poslije, deda se našao i na pres konferenciji pored trenera Eciolina Kapuana koji je takođe bio emotivan nakon obraćanja Karminea.

"Meni je velika čast da imam ovog gospodina pored sebe, njegov govor me je naježio. Svi znaju da sam apolitičan, ali sada poručujem političarima iz grada Taranta i regije Apulja da treba da ih je sramota. Ako ne rješe ovu situaciju treba svi u gradskoj opštini da podnesu ostavku. Ne možete da ukradete osjećaj navijačima. Jutos su mi prišla djeca na kapijama trening kampa da me pitaju gdje će da gledaju naredne godine Taranto. Rješite to", žustar je bio trener "crveno-plavih".

Srećom priča ima srećan kraj.

Nakon što je cijela Italija stala na noge da se situacija rješi, gradonačelnik Brindizija, Đuzepe Markiona ponudio je stadion Brindizija kao "domaći" teren za Taranto u naredne dvije godine, a budući da je rastojanje između dva grada svega pola sata vožnje, prihvatljiva je situacija za sve navijače "Delfina".

Karminea slave, ne samo navijači njihovog kluba, već cijela Italija, jer je pokazao na kraju i zbog koga se fudbal igra, i da u vremenu industrijalizacije ovog sporta, ovakve priče pokazuju da prostora za fudbalsku romantiku i te kako ima.

Pored njegove kuće ispisan je grafit "Deda Karmine primjer svima nama", a klub mu je dao specjalan VIP tretman i obebzjedio prevoz do Brindizija na svaku utakmicu Taranta.