Mi.M. [ N1 ]

Zašto neki ljudi nikada ne sanjaju – nauka ima objašnjenje

Nauka i psihologija se slažu: svako od nas sanja, čak i oni koji su uvjereni da to ne čine. Iako mnogi vjeruju da jednostavno „ne sanjaju“, nauka tvrdi suprotno – svi sanjamo svake noći. Ali zašto se neki ljudi nikada ne sjećaju svojih snova?

Od kvaliteta sna do rada mozga u REM fazi, stručnjaci objašnjavaju šta se zapravo dešava tokom „noći bez snova“ i zašto naša svijest ponekad odluči da izbriše slike iz podsvijesti, prenosi Tportal.

Jeste li se ikada probudili sa osjećajem da nijeste ništa sanjali? Lako zaspite, spavate mirno cijelu noć, ali se ujutro budite sa utiskom kao da vam je um bio potpuno prazan, kao da je san bio samo duga, neprekinuta tišina.

Mnogi ljudi tvrde da nikada ne sanjaju, i to često izgovaraju sa dozom čuđenja ili pomirenosti, kao da je to jednostavno dio njihove ličnosti. Da li je zaista moguće da postoje noći bez snova? Ili snovi, zapravo, uvijek postoje – samo ih ne pamtimo?

Snovi nastaju u REM fazi spavanja, razdoblju u kojem je mozak gotovo jednako aktivan kao kad smo budni, a tokom te faze oni imaju važnu ulogu: pomažu u učvršćivanju sjećanja, preradi emocija i davanju smisla našim svakodnevnim iskustvima.

Ako se ujutro probudite sa osjećajem da nijeste ništa sanjali, najvjerovatnije je riječ o tome da se svojih snova jednostavno ne sjećate. Na sposobnost pamćenja snova utiču brojni faktori, poput kvaliteta sna, buđenja tokom noći, nivoa stresa i genetike.

Istraživanja pokazuju da osobe koje imaju lakši san češće pamte svoje snove jer se bude tokom REM faze, dok oni koji dublje spavaju obično misle da nijesu ništa sanjali. Kada neko kaže „ja nikada ne sanjam“, to ne znači da snovi ne postoje, već da ih mozak pohrani u nesvjesni dio pamćenja bez traga u našoj svjesnosti.

Ponekad prođu nedjelje ili mjeseci bez ikakvog sjećanja na snove. Naučnici objašnjavaju da je to često posljedica kraće ili isprekidane REM faze, ali i djelovanja određenih lijekova, poput antidepresiva ili tableta za spavanje, koji mogu da umanje živopisnost snova.

Sa psihološkog stanovišta, razdoblje bez sjećanja na snove može da ukazuje na fazu u kojoj je um manje usmjeren na emocije, što ne mora biti znak nečega lošeg; naprotiv, ponekad znači da mozak tiho obrađuje informacije bez potrebe da ih pretvori u slike i priče.

U nekim slučajevima, međutim, dugotrajan izostanak snova može biti povezan sa nesanicom ili drugim poremećajima spavanja, što bi trebalo pratiti ako postane trajna pojava.