B.Bu. [ Klix.ba ]

OBRATITE PAŽNJU

Anoreksija - “Poremećaj u ishrani je vapaj za pomoć”

Poremećaji u ishrani često se skrivaju iza "bezazlenih" ponašanja – Elena Soldo otkriva na što roditelji trebaju da obrate pažnju i kako da na vrijeme prepoznaju da je djetetu potrebna pomoć.

Poremećaji u ishrani često se ne prepoznaju na vrijeme – ne zato što nisu prisutni, već zato što se vješto skrivaju iza ponašanja koja roditeljima mogu djelovati bezazleno, privremeno ili „samo faza“. No, kako ističe Elena Soldo u podcastu Rastući s djecom, upravo ta ponašanja mogu biti znak da se dijete suočava s ozbiljnim unutarnjim poteškoćama.

Nakon vlastite borbe s anoreksijom i godina oporavka, Elena otvoreno govori o simptomima na koje bi roditelji i bliski trebali da obrate pažnju.

Na koje simptome treba obratiti pažnju?

Povlačenje u sebe
Jedan od najranijih znakova može biti zatvaranje djeteta u sebe – izbjegavanje porodice, prijatelja, razgovora, ili aktivnosti koje je prije voljelo.

Nošenje široke odjeće

Dijete koje počinje da nosi neobično široku i slojevitu odjeću, čak i po toplom vremenu, možda pokušava da prikrije gubitak težine ili se ne osjeća ugodno u vlastitom tijelu.

Izbjegavanje obroka
Fraze poput "Jela sam kod prijateljice", "Sad nisam gladna", "Ne jedem ugljikohidrate" – mogu biti povremene, ali ako se ponavljaju i počinju da zvuče kao izgovori, važno je zastati i zapitati se što se događa.

Opsesivno vježbanje
Jedan od čestih simptoma je pretjerano i kompulzivno vježbanje, često uz rigidna pravila – dijete neće propustiti trening „ni pod razno“, čak ni kada je bolesno, umorno ili kada svi drugi planovi padnu u vodu.

Gubitak težine – ali ne uvijek
Kako Elena ističe: „Težina ne mora padati.“ Iako je gubitak kilograma čest kod anoreksije, kod drugih poremećaja – poput bulimije – težina može ostati unutar prosjeka ili varirati. Stoga se ne treba voditi isključivo izgledom.

Opsesivne misli i ponašanja
Ako se djetetov svijet počinje vrtjeti samo oko hrane, kalorija, vježbanja i kontrole tijela – to nije "zdrav život", već potencijalni znak da se iza kulisa vodi tihi rat s vlastitim bićem.

Roditelji, učitelji, prijatelji – svi imamo ulogu u stvaranju sigurnog prostora u kojem će djeca moći da govore bez straha da će biti ismijana, kritikovana ili neshvaćena.

Što možete učiniti?
Umjesto komentara o izgledu, pitajte kako se dijete osjeća. Posmatrajte promjene u ponašanju – bez panike, ali s budnošću. Ne normalizujte opsesije o "zdravoj hrani".

Ako sumnjate – potražite stručnu pomoć. Ranija intervencija znači veću šansu za potpuni oporavak.