B.Bu. [ Klix.ba ]

PSIHOTERAPEUT OBJASNIO

Anksioznost nastaje u djetinjstvu

Anksioznost je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja u savremenom društvu. Iako mnogi ljudi možda ne povezuju svoja anksiozna stanja sa iskustvima iz najranijih godina života, prema psihoterapeutima, disfunkcionalne porodične dinamike u djetinjstvu ključni faktor su u razvoju ovog poremećaja. Mnoga djeca odrastaju u okruženju koje nije nužno nasilno ili ekstremno, ali koje ipak na njih ostavlja duboke emocionalne tragove.

„Ako su u procesu odrastanja bila stalno upoređivana sa braćom i sestrama, zanemarena ili su se osjećala neshvaćeno, ova djeca mogu da razviju obrasce koji ih kasnije prate kroz život, uključujući i anksioznost. Ovi obrasci često ostavljaju emocionalne tragove koji ne nestaju, čak ni kada osoba postane zrela odrasla osoba”, kaže psihoterapeutkinja Maja Ušioko (Mayya Ushioko) na portalu Lifestyle.

Simptomi anksioznog stanja
Simptomi anksioznosti mogu se manifestovati na različite načine, kako fizički, tako i emocionalno, i svaki pojedinac ih može doživjeti na svoj specifičan način. Na fizičkom nivou, anksioznost često izaziva ubrzan rad srca, što može biti praćeno osjećajem kao da srce kuca brže ili snažnije nego obično. Uz to, mnogi ljudi sa anksioznošću imaju pojačano znojenje, naročito na dlanovima, stopalima ili čelu, što je prirodna reakcija tijela na stres.

Drugi fizički simptomi uključuju napetost u mišićima, koja može da dovede do trzanja ili nevoljnog drhtanja, kao i osjećaj kratkog daha ili nedostatka vazduha.

Pored ovih tjelesnih reakcija, mnogi ljudi sa anksioznošću osjećaju nelagodnost u stomaku, poput bolova, napunjenosti ili čak mučnine, a ni smetnje u varenju nisu rijetkost. Glavobolje i vrtoglavica su, takođe, česti, a zamagljen vid i osjećaj nesigurnosti u prostoru mogu dodatno da pogoršaju stanje osobe koja se bori sa anksioznošću.

Emocionalno, anksioznost se često manifestuje kroz stanje prekomjerne brige o stvarima koje mogu poći po zlu, iako su one u stvarnosti vrlo rijetko realne. Osobe koje pate od anksioznosti imaju stalni osjećaj straha, čak i u situacijama koje ne opravdavaju takvu reakciju. Panični napadi, iznenadni i intenzivni napadi straha, mogu se javiti bez upozorenja, ostavljajući osobu sa osjećajem gubitka kontrole. Ovi napadi obično prate fizičke simptome - ubrzano disanje, znojenje i vrtoglavicu, što može dodatno da poveća strah i nelagodnost.

Traume iz djetinjstva
Ušioko analizira nekoliko ključnih faktora koji mogu da budu korijen anksioznosti u odraslom dobu. Uspješno prepoznavanje i razumijevanje tih faktora može da pomogne ljudima da prepoznaju izvor svojih problema i započnu proces izlječenja kroz psihoterapiju.

Upoređivanje sa braćom i sestrama

Djeca koja su neprestano upoređivana sa braćom i sestrama često razvijaju osjećaj nesigurnosti i niskog samopouzdanja. Kroz to upoređivanje, dijete stiče utisak da nije dovoljno dobro, što kasnije vodi ka osjećanju nezdrave konkurencije i stresa.

Tabu teme u porodici

Kada se u porodici ne dopuštaju razgovori o određenim temama, kao što su seksualnost, problemi zavisnosti ili konflikti između roditelja, djeca ostaju zbunjena i nesigurna. Nedostatak otvorenog razgovora može da dovede do toga da dijete razvije nesvjesne strahove koji kasnije mogu da prerastu u anksioznost.

Ignorisanje emocija djeteta

U mnogim slučajevima, djeca nisu u mogućnosti da u potpunosti izraze svoje emocije ili da budu shvaćena ozbiljno. Ako su roditelji ili staratelji ignorisali ili umanjivali značaj osjećanja djeteta, to može da dovede do unutrašnjeg konflikta, kada dijete ne zna kako da procesuira svoja osjećanja, što kasnije može da izazove anksioznost.

Etiketiranje djeteta kao „problematičnog”

Kada dijete od malena nosi etiketu „problematično”, bez da se istraže dublji razlozi iza takvog ponašanja, to može da ima dugoročne emocionalne posljedice. Dijete koje je stavljeno u takav okvir vjerovatno će razviti nisku samosvijest i osjećaj nesposobnosti da se nosi sa životnim izazovima, što onda može da dovede do anksioznosti.