Sabrija Vulić

Igor Lazić Niggor: Duh Monteniggersa i ta muzika i dalje žive kroz moj rad

Igor Lazić, poznatiji kao Niggor, jedan je od najprepoznatljivijih muzičara sa crnogorske scene, čija karijera traje više od tri decenije. Od kultnog sastava Monteniggers do samostalnih projekata, Niggor je ostavio neizbrisiv trag u domaćoj muzici. Njegov stil spaja urbani zvuk sa mediteranskim šarmom, a energija sa kojom nastupa osvaja publiku širom regiona. Osim muzike poznat je po svom duhovitom i iskrenom pristupu životu, što ga čini omiljenim sagovornikom.

Igore, hajde da ove mlađe generacije podsjetimo, kako je počela i sa kime tvoja muzička karijera .

Moja muzička karijera počela je u Kotoru, početkom devedesetih godina, osnivanjem tadašnje rap grupe "Aee tell me",(buduće Monteniggers). Sve je krenulo spontano, iz ljubavi prema hip-hop kulturi, breakdance-u i muzici. Osnovao sam je sa svojim prijateljima Duškom Nikolićem -Ducka i Nebojšom Saveljićem, poznatijim kao Nebo,(Sky). Oni nisu bili samo moje kolege, već i veliki prijatelji kao dio porodice. U doba kada tehničke mogućnosti nisu bile kao sada ipak smo uspjeli da sa velikom željom i upornošću uradimo nekoliko demo pjesama koje će kasnije sredinom devedesetih godina postati veliki hitovi. Nakon mnogo odricanja i truda uspijevamo da 1996. objavimo svoj prvi album "Tajna marenda",koji je velikom brzinom postao jedan od najprodavanijih i najslušanijih tih godina, a ni manje ni više i singl 1997. god.,
"So i tequila" kao i drugi album godinu kasnije "All boom" koji je takodje postigao veliki uspjeh. Na žalost pratile su nas tragedije, prvo je nakon teške bolesti preminuo Duško Nikolić ,par godina kasnije i Nebojša Saveljić Nebo uslijed tragične saobraćajne nezgode na putu Cetinje -Podgorica. Nakon tog tragičnog dogadjaja osniva se fondacija Sky forever, tj. kampanja koja je nastala kao direktan odgovor na tragičnu saobraćajnu nezgodu u kojoj je 31. oktobra 1999. godine poginuo Nebojša Saveljić Nebo, zajedno sa svojom djevojkom i prijateljem. U saradnji sa Vladom Georgijevim, snimili smo pjesmu pod nazivom "Ne brže od života" ,(objavljena 2000. godine). Pjesma je bila emotivna posveta Nebu i postala je himna bezbjednosti u saobraćaju. "Ne brže od života" je bio antologijski muzički projekat i društvena kampanja koja je nastala iz lične tragedije i ostavila trajni pečat na podizanju svijesti o bezbjednosti saobraćaja Crnoj Gori i regionu.

Monteniggersi prestaju da postoje kao grupa, a ja kao jedini preostali član nekoliko godina kasnije nastavljam solo karijeru kao Niggor, ali duh Monteniggersa i ta muzika i dalje žive kroz moj rad.

 Koji trenutak u tvojoj karijeri smatraš prekretnicom?

Definitivno bih izdvojio dva. Prvi je bio sa Monteniggersima kada je pjesma "Ducka diesel „ postala masovni hit i kada smo shvatili da je naša muzika prešla granice Crne Gore. Drugi, i možda onaj koji mi je potpuno promjenio život, je gubitak mojih prijatelja i kolega iz benda. To je prekinulo priču Monteniggersa, ali me je i natjeralo da nastavim dalje kao Niggor, noseći sa sobom nasljeđe naše grupe. To je bio trenutak kada sam morao da preuzmem punu odgovornost za našu muziku i poruku.

​Kako se tvoj muzički izražaj razvijao tokom godina i šta te trenutno najviše inspiriše?

​Počeo sam čisto sa klasičnim old school hip-hopom i repom sa Monteniggersima, donoseći taj autentični kotorski vajb. Vremenom se moj izražaj širio. U solo karijeri, eksperimentisao sam sa House muzikom, Drum & Bass uticajima, unoseći više melodičnosti i pozitivne energije, što je kulminiralo prvim solo albumom na engleskom jeziku "Dog on a needle" 2003 god. ,koji sam radio u saradnji sa Vladom Georgijevim. Danas me inspiriše mediteran, sunce, more i taj opušteni, bezbrižni ritam, ali i želja da kroz muziku provučem pozitivne poruke uprkos svim nedaćama.

Sa kime si najviše uživao sarađivati i koju saradnju bi volio ostvariti u budućnosti?

Najviše sam uživao sarađujući sa Duškom i Nebojšom. To je bila energija koja se ne može ponoviti. Takođe i sa Vladom Georgijevim je bila odlična i produktivna saradnja, kao i sa Klapom Who See, jer imamo tu kotorsku, primorsku sponu i sličan smisao za humor. Volio bih da u budućnosti ostvarim neku zanimljivu saradnju sa nekim regionalnim DJ-em ili producentom koji kombinuje balkan beat sa elektronskom muzikom, možda sa nekim iz regge/dancehall scene van Balkana ili da opet uradim veliki hit duet sa Vladom Georgijevim kao što je to bio neprevaziđeni "Tropski bar".

Pojavljuješ se u posljednja dva spota Klape Who See. Deda I Noyz kao da su ti željeli odati počast za sve ono što si uradio za taj karakteristični kotorski muzički izražaj.

​To je za mene velika čast, istina da sam više bio u ulozi glumca, ali su u njihovoj pjesmu "Betonjerka" prepoznatljivi bitovi čuvenog hita "Ducka diesel", te je "Klapa Who See" nastavila da nosi taj autentični kotorski muzički pečat, humor flow koji smo mi započeli. Moje pojavljivanje u njihovim spotovima je prirodna stvar – mi smo prijatelji, komšije i dijelimo isti muzički DNK. Mislim da to nije samo počast, već logično povezivanje generacija i potvrda da muzika iz Boke Kotorske ima svoj poseban, prepoznatljiv stil.

Kako vidiš razvoj muzike danas na Balkanu i u Crnoj Gori?

Muzika na Balkanu je u stalnoj tranziciji. S jedne strane, dominira trep i turbo-folk-pop fuzija, koja je komercijalno dominantna. Sa druge strane, postoji jak underground i alternativna scena, posebno u elektronskoj muzici i repu, koja ima svoj kvalitet. U Crnoj Gori vidim blagi porast mladih DJ-eva i producenata, kao i povratak autentičnog crnogorsko primorskog zvuka, što je jako pozitivno. Ipak, potrebna je veća podrška za izvođače koji rade van mejnstrima.

​Koji su najveći izazovi za domaće DJ-eve i producente?

​Najveći izazovi su nedostatak adekvatne infrastrukture i podrške, od finansiranja, preko odgovarajućih prostora za nastupe, do manje zastupljenosti u medijima van komercijalnih tokova. Takođe, piraterija i digitalna distribucija i dalje predstavljaju finansijski izazov. Veliki je problem i probijanje do šire publike u regionu, s obzirom na konkurenciju i zasićenost tržišta. Danas svaki antitalenat se bavi muzikom i na žalost više je zastupljen u medijima i na internetu, što nije čudno, jer je sistem vrijednosti totalno poremećen, da se bukvalno izrazim, dno je isplivalo na površinu.

Kako publika u različitim zemljama reaguje na tvoju muziku — ima li razlika koje te iznenađuju?

Publika u regionu, posebno u Srbiji, BiH, Hrvatskoj, Makedoniji, a i šire, uvijek je sjajno reagovala, jer smo dijelili slično iskustvo i kulturu. Uvijek me iznenadi pozitivna reakcija u inostranstvu, pogotovo kod publike koja ne razumije riječi, ali osjeća ritam i energiju. Recimo, reakcija na moje pjesme je univerzalna – ritam i pozitivna energija ne poznaju jezičke barijere.

Kako balansiraš između kreativnosti i komercijalnog uspjeha?

Za mene je kreativnost uvijek bila na prvom mjestu. Monteniggersi kao i ja sada,nikada nismo robovali trendovima; radili smo ono što smo osjećali. Danas, pokušavam da nađem zlatnu sredinu – da muzika ima moj autentični vajb, da je kvalitetna i iskrena, ali da ima i taj ritam koji je zarazan i koji ljude tjera na ples. Nikad ne bih izdao svoj muzički ukus zarad čistog komercijalnog hita.

Šta te motiviše da nastaviš stvarati i nastupati nakon toliko godina ?

Motivacija je u ljubavi prema muzici i publici. To je energija koju dobijam na bini. Dok god vidim ljude koji se vesele, pjevaju stare i nove pjesme, i osjećaju tu pozitivnu energiju koju im šaljem, ja ću stvarati. To je moj život i moja terapija.

Da li trenutno radiš na nekom novom projektu i šta publika može da očekuje u narednom periodu ?

Uvijek sam u nekom procesu stvaranja, čekam neke bolje dane, da svane, ako me razumijete. Trenutno radim na nekoliko novih singlova, publika može da očekuje neki novi sound– spoj hip-hopa, regea i dancehall ritmova, sa mnogo pozitive i summer vibe-a. Možda i neki veći projekat poput EP-ja ili albuma ,ali o tom potom.

​Imaš li planove da se okušaš u drugim žanrovima ili umjetničkim formama ?

Muzika će uvijek biti moj primarni izraz. Ipak, volim da eksperimentišem. Nedavno sam se malo više bavio DJ-ingom, kao i video produkcijom za svoje spotove. Volio bih da se okušam u nekoj vrsti dokumentarnog filma ili nečemu što bi sačuvalo priču Monteniggersa.

Što bi poručio mladim ljudima koji žele da se bave muzikom ?

Budite iskreni, autentični i uporni. Ne jurite instant slavu i trendove, nađite svoj glas. Budite spremni na mnogo rada i odricanja. Radite muziku koju zaista volite, jer će se samo tako vaša energija prenijeti na publiku. I nikada ne zaboravite odakle ste potekli.

Kako vidiš crnogorsku muzičku scenu danas?

​Vidim da je mlađa, hrabrija i otvorenija. Imamo talentovane DJ-eve, producente i repere koji donose svježinu. Međutim, i dalje joj fali više jedinstva i bolje medijske promocije. Treba da se okrenemo svojim korijenima, Boki, primorju, i da njegujemo taj jedinstveni crnogorsko primorski zvuk. Crnogorska scena je živa i ima potencijal da postane pravi mali kutak za kvalitetnu muziku u regionu.