B.Bu. [ n1.hr ]

Novi društveni fenomen - Dlakava djeca ili Mao hajzi

Prema studiji kompanije „Deloit”, 81 odsto vlasnika pasa u Kini troši najmanje 500 eura mjesečno na brigu o kućnim ljubimcima. Društvena pojava nazvana Mao hajzi po krznenim četvoronožnim ukućanima u domovima čak milion Šangajaca.

Dlakava djeca ili Mao hajzi (Mao haizi) je naziv novog društvenog fenomena koji se širi u Šangaju, Pekingu, Šenženu, Guangdžou i drugim najbogatijim kineskim megapolisima, a odnosi se na izbor mladih da umjesto djece imaju kućne ljubimce o kojima brinu kao o potomstvu.

I za to ne žale para. Samo za godišnju dozvolu za držanje psa u Šangaju plaća se 240 dolara. U ovom gradu registrovano je više od 100.000 licenciranih pasa, navodi američki magazin „Tajm”.

Visoko obrazovani i dobro situirani mladi ljudi izdašno ulažu u svoje kućne ljubimce, baš kao što su i generacije njihovih roditelja većinu budžeta trošile na obrazovanje jedinog djeteta, piše francuski portal „Geo” (Geo). Prema podacima konsultantske firme „Deloit”, 81 odsto vlasnika pasa u Kini troši najmanje 500 eura mjesečno na brigu o svom sijao baobeiju („malom blagu”), što je ekvivalentno trećini prosječne plate u Šangaju.

Samo u Šangaju ima milion domaćinstava koja posjeduju kućne ljubimce od ukupno 9,6 miliona, odnosno 10 odsto. Ovo je i dalje daleko od šest od deset Francuza koji posjeduju kućnog ljubimca, podsjeća francuski list.

Naravno da je ovo impresivan preokret u zemlji u kojoj psi kao kućni ljubimci tradicionalno nisu imali dobru reputaciju. Ideja o držanju kućnih ljubimaca dugo je bila tabu u Narodnoj Republici Kini. Tokom Kulturne revolucije 1966–1976, Maoova Crvena garda je ubijala desetine hiljada kućnih pasa, smatrajući ih simbolima razmažene buržoazije koju je njegov komunistički režim želio da iskorijeni. Čak su i psi koji su uzgajani zbog mesa u južnoj Kini bili istrijebljeni.

Ali procvat kineskog slobodnog tržišta vratio je četvoronožne ljubimce na velika vrata. Toliko da su stvari po nekim analitičarima izmakle kontroli: Baobao i Baobei – dva su najpopularnija imena za pse u Šangaju, u prevodu „blago” i „beba”. Neki psi stvarno koštaju kao blago: kompanija za kućne ljubimce „Đinli”, (Shanghai Jinli Pet Company) jedna od najstarijih u gradu, nudi rase poput velškog korgija za 1.800 dolara – mnogo više od godišnjeg prihoda prosječnog kineskog poljoprivrednika.

Čitava industrija sada se bavi kineskim kućnim ljubimcima. Saloni za šišanje, pedikir, friziranje i farbanje (narandžasta i ružičasta su najpopularnije boje, posebno za pudle da se slažu s garderobom vlasnika), mogu da se kupe kućice za pse sa sertifikovanim „opuštajućim i udobnim feng-šuijem”.

Pekara-poslastičarnica u aveniji Hongsju u Šangaju specijalizovala se za izradu poslastica za pse. Brend, nazvan „OneSeventh” (jer, kako objašnjava vlasnik, život psa traje jednu sedminu ljudskog), pravi peciva bez soli, uglavnom napravljena od piletine i povrća, za posebnu klijentelu – pse i mačke. Oni naprave 10.000 torti svake godine za rođendane životinja i imaju 60.000 kupaca.