B.Bu. [ Klix.ba ]

NOVA STUDIJA

Naučnici razbijaju mit o tome da se ljutnja olakšava iskaljivanjem bijesa

Novo istraživanje najavljuje promjenu paradigme u razumijevanju i upravljanju ljutnjom, usmjeravajući pojedince prema konstruktivnim putevima za upravljanje emocijama.

U lavirintu emocija, ljutnja se često pojavljuje kao žestoka zvijer koja traži oslobađanje. Ipak, nedavna naučna otkrića dovode u pitanje konvencionalnu mudrost davanja oduška kao katarzičkog rješenja.

Metaanalitički pregled koji su sproveli stručnjaci sa Sveučilišta Ohio State pomno je proučio 154 studije o ljutnji, otkrivajući oskudne dokaze koji podržavaju ideju da izbacivanje frustracija ublažava bijes. Zapravo, to bi ga moglo i pogoršati.

Mislim da je jako važno razbiti mit da ako ste ljuti trebate se izduvati – izbaciti to iz grudi, kaže Brad Bushman, komunikolog i jedan od autora navedene studije koja je objavljena u časopisu Clinical Psychology Review. Privlačnost teorije katarze, sugeriše on, nema naučno utemeljenje, prenosi Zimo.

Međutim, to istraživanje ne zagovara prigušivanje ljutnje. Razmišljanje, umjesto davanja oduška, može dati uvid u korijene ljutnje, olakšavajući emocionalnu provjeru valjanosti i potičući zdraviju emocionalnu obradu.

Dok davanje oduška može ponuditi trenutno olakšanje, ono često gura pojedince u preživljavanje, pojačavajući emocionalnu oluju. Pregledane studije obuhvatile su raznoliku kohortu od 10.189 učesnika, što ukazuje da je upravljanje fiziološkim uzbuđenjem ključno za ublažavanje pritiska ljutnje.

Sophie Kjærvik, vodeća autorka studije i sada komunikologinja na Sveučilištu Virginia Commonwealth, naglašava da je studija inspirisana porastom takozvanih “soba bijesa”. Željela sam razotkriti cijelu teoriju o izražavanju ljutnje kao načina suočavanja s njom, pojašnjava ona.

Analiza sprovedena u studiji je usklađena sa Schachter-Singerovom teorijom dva faktora, naglašavajući međudjelovanje fizioloških i kognitivnih komponenti u emocionalnim iskustvima. Kjærvik i Bushman naglašavaju značaj aktivnosti za smanjenje uzbuđenja, u rasponu od dubokog disanja do joge, u smirivanju ljutnje.

Značajno, studija dovodi u pitanje prevladavajući fokus na kognitivne intervencije, bacajući svjetlo na učinkovitost strategija za smanjenje uzbuđenja. Bilo je stvarno zanimljivo vidjeti da progresivno opuštanje mišića i samo opuštanje  može biti jednako učinkovito kao pristupi kao što su svjesnost i meditacija, naglašava Kjærvik.

Umjesto da se prepuste davanju oduška, naučnici zagovaraju strategije koje ublažavaju fiziološko uzbuđenje, smanjujući tako snagu ljutnje. Ne morate nužno rezervisati termin kod kognitivno bihevioralnog terapeuta da biste se nosili s ljutnjom, ističe Bushman.

Na kraju, pomenuta studija koja razjašnjava djelotvornost tehnika smirivanja, nudi pristupačne načine za pojedince koji se bore s upravljanjem bijesom. Ti uvidi, iako zahtijevaju daljnja istraživanja, naglašavaju transformativni potencijal rješavanja fizioloških temelja ljutnje.