Б.Бу. [ RTS ]

STRUČNjACI UPOZORAVAJU

Pretjerano brinete za budućnost svog djeteta,zapamtite da se djeca mijenjaju

Kao roditelji, prirodno je da smo zabrinuti za budućnosti svog djeteta. To je dio roditeljstva i ima smisla. Zdrava doza brige motiviše nas da postavimo granice i čuva naše dijete bezbjednim i na pravom putu. Ipak, pretjerana briga jednostavno nema smisla, naglašavaju stručnjaci.

Besmisleno je brinuti o tome šta će ponašanje našeg djeteta danas značiti za njegovih budućih pet, deset ili petnaest godina. Svi smo bili djeca i znamo da se djeca mijenjaju.

Možda je vaša ćerka nezainteresovana za školu i loša u matematici, a vi odjednom mislite da je njena cijela budućnost u opasnosti. U čemu će još biti neuspješna? Šta ako nikada ne završi srednju školu? Hoće li ikada moći da se zaposli ako ostane ovako nemotivisana?
U svojoj glavi trenutne probleme doživljavate kao predviđanje stvari koje će se dogoditi i brinete da će se vaše dijete mučiti kad odraste.

U psihologiji, ovo se zove futurizacija, i to je jedna od najnegativnijih i potencijalno vrlo destruktivnih stvari koju možemo da učinimo kao roditelji.

Zašto toliko brinemo o budućnosti?
Futurizacija je nerealno negativan pogled na to šta budućnost nosi za naše dijete. To je tendencija da se očekuje najgori ishod.

Futurizacija je ono što psiholozi nazivaju greškom u razmišljanju i vrlo je česta. Šta je greška u razmišljanju? Greška u razmišljanju je pogrešan obrazac razmišljanja gdje ono što mislite ne odgovara stvarnosti. Vaše misli su iskrivljene. A kod grešaka u razmišljanju, izobličenje je praktično uvijek negativno. Drugim riječima, vaše pogrešno razmišljanje čini stvari gorim nego što zaista jesu.

Svi ovo radimo. Na primjer, pretjerano generalizujemo i posmatramo jedan negativan događaj kao beskrajni obrazac neuspjeha.

Ili uvećavamo važnost određenog događaja i mislimo, pogrešno, da smo zauvijek osuđeni na propast ako ne prođe dobro. Zaista, neuspjeh u školi jeste problem koji treba riješiti, ali to nije kraj svijeta za vaše dijete.

Ili, a to je posebno destruktivno, etiketiramo dijete na osnovu njegovih postupaka. Na primjer, umjesto da kažemo „moje dijete nije uspješno u matematici“, mi netačno kažemo „moje dijete je neuspješno“. Zaista, samo zato što je vaše dijete palo iz nekog predmeta ne znači da je neuspješno. Razlika je važna.

Što je još strašnije, kada napravimo da su stvari gore nego što zaista jesu, počinjemo da proizvodimo još više problema.

Naravno, ne treba ignorisati ili ne baviti se problemima koje dijete ima, ali briga o budućnosti nije isto što i prepoznavanje pravih problema i pravljenje plana kako pomoći djetetu. Trebalo bi da prepoznajemo aktuelne, stvarne probleme i da ih rješavamo. To je u redu. Problem predstavlja naša opsjednutost nepoznatom budućnošću i nepovjerenje u sebe i svoju djecu.

Uloga anksioznosti u našoj brizi o budućnosti
Pretjerana briga o nepoznatoj budućnosti čini nas anksioznim, a anksioznost ometa našu sposobnost da rješavamo probleme i pomognemo djetetu da riješi probleme. Kako? To nas navodi da budemo kritični i pretjerano negativni prema djeci i promoviše katastrofično i ekstremno razmišljanje. Prestajemo jasno da razmišljamo i umjesto da se fokusiramo na ovdje-i-sada i uradimo sljedeću pravu stvar za svoje dijete, fokusiramo se na mračnu i daleku budućnost za koju osjećamo da smo bespomoćni da je promijenimo.

Bavite se trenutnim problemima, ne budućim

Iako u ovim situacijama govori anksioznost, postoji opasnost da počnemo da vjerujemo u svoju anksioznost i da na nju odgovoramo kao da se strašna budućnost koju zamišljamo već ostvarila.

Roditelji i djeca imaju dovoljno stvarnih problema na kojima rade svaki dan, pa ne pomaže dodavanje gomile zamišljenih budućih problema. To otežava suočavanje sa stvarnim problemima. Ovo je najpodmukliji aspekt grešaka u razmišljanju i anksioznosti.

Briga o budućnosti može pogoršati probleme
Da, problem o kome brinete postaje veći problem upravo zbog vaše brige.

Dešava se, na primjer, da roditelji sa niskim nivoom samopoštovanja u strahu da će i njihovo dijete biti takvo, pretjerano hvale i obožavaju svoje dijete u nadi da će se ono osjećati dobro u svojoj koži.

Uprkos njihovim najboljim namjerama, dijete postaje zavisno od stalnih pohvala i pažnje drugih, pa se kao rezultat toga ne razvije samopoštovanje. Tako da je pretjerana briga o budućnosti, vjerovatno pogoršala problem.

Fokusirajte se na sadašnjost
Postavljanje plana koji će pomoći djetetu u sadašnjosti donijeće i njemu – i roditeljima – najviše dobra.

Zato ne treba trošiti energiju na brigu o budućnosti, već se umjesto toga koncentrisati na ono što mu se trenutno dešava. Možda niste baš zadovoljni njegovim ponašanjem, ali to je mnogo lakše riješiti nego da pokušavate da riješite cio njegov život sa mjesta gdje se sada nalazite.

Zapamtite da se djeca mijenjaju
Podsjetite se da djeca rastu, mijenjaju se, razvijaju i sazrijevaju. I vaše dijete će takođe. Djeca su posao u toku. Stoga, nemojte projektovati trenutno stanje vašeg djeteta u budućnost. To jednostavno nije tako jednostavno.

Da li ste vi ista osoba kao kada ste imali 12 godina? Ili 15 godina? Mi se mijenjamo, a i naša djeca.

Djeci su potrebna uputstva i pravac, ali ispravno vođenje proizilazi iz toga da jasno vidimo šta im je potrebno danas da bi sjutra mogla da budu bolja.

Ponašajte se „kao da je“ vaše dijete odgovorno
Poznati pedagog, Džejms Leman, savjetuje roditelje da se ponašaju „kao da“ sa svojim djetetom. To znači da se ponašašaju „kao da je“ njihovo dijete odgovorno. Počnite sa te pozicije da se odnosite prema djetetu i možda ćete primijetiti promjenu u njegovom ponašanju.

Pokušajte da budete objektivni.Zapitajte se: „Šta vidim i čujem, šta je preda mnom, koje su činjenice?“ Pokušajte da sagledate stvari što objektivnije.

Imajte na umu da način na koji vidite svoje dijete možda govori više o vama nego o vašem djetetu. Drugim riječima, često vidimo ono što želimo da vidimo ili očekujemo da vidimo.

Takođe, moramo imati u vidu da svi patimo od pristrasnosti potvrde – sklonosti da se nove informacije tumače kao potvrda onoga u šta smo sve vrijeme vjerovali. Ako vjerujemo da je naše dijete neodgovorno, onda čak i ako je odgovorno devet puta od deset, sve što računamo je samo jedan put da je neodgovorno i koristimo to da potvrdimo svoje uvjerenje da je neodgovorno.

Takođe, ispitajte strahove i brige koje imate o sebi. Pokušajte da razumijete ko ste i zašto se fokusirate na određena pitanja. Ovo će vam pomoći da znate kada možda projektujete nešto o sebi na svoje dijete.

Na primjer, ako ste doživjeli traumu kao dijete, možda ćete biti skloni da budete previše zaštitnički nastrojeni prema svom djetetu. Ili, ako osjećate da niste dostigli svoj potencijal, možete previše da gurate svoje dijete.

Pokušajte da budete samosvjesni i realni. I zapamtite da vaše dijete niste vi.

Kako da prestanete da birnete
Ako se previše brinete o budućnosti djeteta, zastanite i postavite sebi ova pitanja: Koja je vjerovatnoća da se moji najgori strahovi ostvare? Da li je ovo realno? Koliko je moja briga činjenica u odnosu na moju maštu? Zašto sam zabrinut zbog ove konkretne stvari? Da li se zaista radi o mom djetetu? Ili se radi o meni i mojoj nesigurnosti? Da li prebrzo donosim zaključke, pretjerano generalizujem i činim da su stvari gore nego što jesu?

Otklonom i iskrenim postavljanjem ovih pitanja možete zaustaviti brigu o dalekoj budućnosti i fokusirati se na stvarni problem koji je pred vama.

Uključite u svoj život stvari koje će smanjiti vašu anksioznost i pomoći vam da živite u sadašnjosti. Prošetajte, čitajte, bavite se jogom ili sjedite u baštu ili na terasu i na trenutak razbistrite glavu.

Briga o sebi će pomoći vašem ličnom razvoju i pomoći će vam da osvijestite granicu gdje prestajete vi i gdje počinje vaše dijete. Definisanje sebe i sigurnost u sadašnjosti omogućiće vam da odgajate djecu koja će napredovati u budućnosti.