Mi.M.

Milionima Amerikanaca prijeti zima bez grijanja zbog prekida finansiranja saveznih vlasti 

Žaklin Čepmen je 74-godišnja penzionisana školska pomoćnica koja se oslanja na mjesečni ček socijalnog osiguranja od 630 dolara da bi preživjela. Snalazila se uz gubitak federalne pomoći za hranu kada je saznala da bi pomoć koju dobija za grijanje svog stana u Filadelfiji takođe mogla biti ugrožena.

Čepmen se oslanja na Program pomoći za energiju u domaćinstvima za osobe sa niskim prihodima (vrijednosti ukupno 4,1 milijardu dolara), koji pomaže milionima domaćinstava sa niskim prihodima da plate grijanje.

Kako temperature počinju da padaju širom Sjedinjenih Država, neke države upozoravaju da se finansiranje programa odlaže zbog finansijskog zatvaranja savezne vlade (shutdown), jer još nije donijet državni budžet, a to je sada u petoj nedjelji.

Očekivano kašnjenje dolazi u trenutku kada se većina od 5,9 miliona domaćinstava kojima program pomoći za grijanje finansiran od strane savezne vlade pruža usluge, bori sa iznenadnim odlaganjem davanja putem Programa dodatne pomoći u ishrani (SNAP), koji pomaže 15 odsto Amerikanaca da kupi hranu. Novac ponestaje i za druge programe, dok cijene energije rastu.

„Uticaj, čak i ako je privremen, na mnoge siromašne porodice u zemlji biće dubok ako ne riješimo ovaj problem“, rekao je Mark Volf, izvršni direktor Nacionalnog udruženja direktora energetske pomoći, koje predstavlja državne direktore programa. Program, nazvan LIHEAP, radi u svih 50 država.

„Ovo su važne podrške prihodima koje potencijalno sve idu ka litici u isto vrijeme“, rekao je Volf, dodajući da se ništa slično ranije nije dešavalo.

LIHEAP, osnovan 1981. godine, pomaže porodicama u pokrivanju računa za komunalne usluge ili troškova plaćanja goriva isporučenih kućama, kao što je lož-ulje. Decenijama je dobijao dvostranačku podršku Kongresa.

Programom upravljaju države. Svake godine dobijaju određenu količinu federalnog novca na osnovu formule koja uglavnom uzima u obzir meteorološke prilike, troškove energije i podatke o stanovništvu sa niskim prihodima.

Iako je predsjednik Donald Tramp u svom budžetu predložio nulto finansiranje za program, očekivalo se da Kongres finansira LIHEAP za budžetsku godinu koja je počela 1. oktobra. Ali pošto Kongres još nije usvojio kompletan zakon o potrošnji za 2026. godinu, države još nisu dobile svoja nova sredstva.

Neke države su objavile da su njihovi LIHEAP programi odloženi zbog obustave finansiranja savezne vlade.

U Minesoti obrađuju zahtjeve za grijanje, ali je Ministarstvo trgovine te države saopštilo da federalni LIHEAP dolari vjerovatno neće stići narednih mjesec dana, te agencija ne planira da plaća račune za grijanje primalaca dok se obustava finansiranja ne završi.

„Kako temperature počnu da padaju, ovo kašnjenje bi moglo imati ozbiljne posljedice“, saopštila je agencija. Program opslužuje 120.000 domaćinstava u Minesoti, kako vlasnika kuća tako i stanara, među kojima su mnoge starije osobe, mala djeca i osobe sa invaliditetom.

Portparol Ministarstva zdravlja i socijalnih službi SAD, koje nadgleda program pomoći, okrivio je opozicione demokrate za finansijsku blokadu federalne vlade i kašnjenje isplata LIHEAP-a, navodeći da je Trampova administracija posvećena nalaženju rješenja.

Volf, iz grupe koja predstavlja direktore državnih programa, predviđa da bi moglo doći do kašnjenja i u januaru.

„Kada otpustite osoblje, a toga već ima, stvari se jednostavno usporavaju“, rekao je on.

Iako Čepmen, penzionisana školska pomoćnica, možda ispunjava uslove za program preko svoje kompanije za gas kako bi spriječila isključenje ove zime, desetak odsto primalaca LIHEAP programa koji se oslanjaju na isporuke goriva kao što su lož-ulje, kerozin, propan i drvene pelete, nema takvu zaštitu.

Kompanije za električnu energiju i prirodni gas obično regulišu države, kojima mogu reći da ne isključuju korisnike dok država čeka svoj dio LIHEAP novca, rekao je Volf. Ali drugačije je kada su u pitanju male kompanije, kojih je mnogo na hladnom sjeveroistoku SAD.

„Pojedinačnom prodavcu lož-ulja ne možete reći: ‘Vidi, nastavi da isporučuješ lož-ulje svojim kupcima sa niskim prihodima uz mogućnost da ćeš jednom dobiti novac’“, rekao je Volf.

Mark Bejn (67), koji živi u Blumfildu, Konektikat, sa sinom studentom, dobijao je finansijsku pomoć za lož-ulje tri godine, ali sada, kada mu je odobrena pomoć od 500 dolara, a novca nema, rekao je da se „snalazi“: „Smanjio sam grijanje na 16 stepeni i dodajemo još jedno ćebe“.