Luka Vlaisavljević

Svjetsko prvenstvo nove ere - svi problemi Mundijala

Svjetsko prvenstvo 2026. godine već sada ima pečat istorije. Ne samo da će prvi put biti organizovano u tri države – Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi – već će i format biti proširen na 48 timova. To je najveća promjena u strukturi turnira od kada je FIFA 1998. prešla na 32 učesnika.

Ova odluka obećava inkluzivnost i spektakl, ali nosi i pitanja: da li će kvalitet igre ostati isti, kako će se sve logistički izvesti i gdje je granica između tradicije i komercijalne potrebe?

Novi format – više zastava, više utakmica

Dosadašnji model od 32 tima bio je jasan i pregledan: osam grupa po četiri, dvije najbolje idu dalje, nokaut faza počinje odmah. U 2026. čeka nas potpuno drugačija slika – 12 grupa sa po četiri ekipe, a dalje će proći po dvije prvoplasirane i još osam najboljih trećeplasiranih.

To znači skok sa 64 na preko 100 utakmica i produžavanje turnira. Razlog je jednostavan: FIFA želi da pruži šansu većem broju država koje se godinama muče da se probiju kroz kvalifikacije u svojim regijama. Rezultat toga biće zastave sa svih strana svijeta na najvećoj fudbalskoj pozornici.

Za navijače to znači širi spektar priča i kultura. Svjetsko prvenstvo je oduvijek bilo više od samog krunisanja šampiona – ono je slavlje različitosti i snage igre da spoji ljude.

Strah od razvodnjavanja kvaliteta

Kritičari upozoravaju da će proširenje donijeti i slabije utakmice, u kojima će svjetski velikani rutinski savladavati debitante bez ikakve šanse za iznenađenje. Grupna faza bi tako mogla izgubiti na draži.

Ipak, Mundijali se pamte i po suprotnim pričama – Kamerun u Italiji 1990. ili Kostarika u Brazilu 2014. godine.

Upravo zahvaljujući proširenju, biće još prostora za takve „Pepeljuga“ momente, za nacije koje će prvi put imati priliku da iznenade svijet.

 Više utakmica znači i veći pritisak na fudbalere i stručne štabove. Tri ogromne zemlje, desetine gradova, putovanja na hiljade kilometara i gust raspored – sve to prijeti da testira fizičke i mentalne granice učesnika.

Za fudbalere koji već tokom klupske sezone imaju naporne kalendare, ovo može biti ogroman teret. Dubina tima i mogućnost rotacije postaće važniji nego ikad. Ekipe sa širim fondom talenata lakše će izdržati napore, dok bi manji timovi mogli posustati bez obzira na entuzijazam. Uspjeh će zavisiti ne samo od taktike, već i od pripreme, forme i prilagodljivosti.

Navijači između prilike i prepreke

Za publiku, proširenje znači dvostruku sliku. Sa jedne strane, više mečeva donosi i više prilika da se doživi atmosfera Mundijala. Raspored kroz tri države omogućiće fanovima iz različitih regiona da lakše dođu do stadiona, bez interkontinentalnih putovanja.

Sa druge strane, ogromne udaljenosti unutar Sjeverne Amerike otežaće onima koji žele da prate svoju reprezentaciju od prvog do posljednjeg meča. Karte su već sada tražene, a potražnja samo raste. Balans između dostupnosti i pristupačnih cijena biće ključan ako prvenstvo želi da zadrži imidž globalnog festivala, a ne isključivo komercijalne mašinerije.

Svjetsko prvenstvo 2026. godine nije samo novo izdanje najvažnijeg fudbalskog događaja – ono je prekretnica u istoriji igre. Sa 32 na 48 ekipa, FIFA otvara vrata novim pričama, novim tržištima i novim navijačima.

Ali pred organizatorima je težak zadatak: kako očuvati takmičarski balans, zaštititi fudbalere i omogućiti iskustvo fokusirano na navijače?

Odgovor na ta pitanja odlučiće da li će ovaj Mundijal biti samo najveći po obimu ili i najbolji po kvalitetu i emociji.