Mi.M. [ euronews.rs ]

Igra moći na Bliskom istoku: Ko je zaista pobjednik?

Nakon nekoliko dana spekulacija i uvjeravanja svjetske javnosti od strane Bijele kuće, Teheran je priznao da je šteta nanesena iranskom nuklearnom programu značajna. Situaciju je dodatno zakomplikovala činjenica da satelitski snimci, koliko god precizni bili, nijesu mogli da procijene štetu na postrojenjima koja se nalaze duboko ispod zemlje.

"Nivo oštećenja na iranskim nuklearnim postrojenjima je veliki i ozbiljan. Ali odluka o tome da li će inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju doći i dobiti precizne informacije tek treba da bude donijeta“, rekao je Abas Arakči, ministar vanjskih poslova Irana.

Administracija Donalda Trampa odmah nakon napada proglasila je pobjedu, ali je iz Pentagona procurio inicijalni izvještaj koji je doveo u pitanje taj trijumf. Američki ministar odbrane Pit Hegset zatim je optužio medije za izdaju, navodeći da se radi o kulminaciji petnaestogodišnjeg planiranja, u kojem su korišćene specijalne bombe za razbijanje bunkera.

„Zato što vi – i mislim konkretno na vas, novinare, konkretno na vas iz pres-korpusa – zato što toliko navijate protiv Trampa, to vam je kao u DNK, u krvi. Zato što toliko želite da on ne uspije, vi morate da navijate protiv efikasnosti ovih napada. Morate da se nadate da možda nijesu bili djelotvorni. Možda ono što administracija prikazuje nije tačno. Pa hajde da uzmemo poluistine, iskrivljene informacije, procurele informacije – i da ih još dodatno izvrnemo“, rekao je Hegset.

Direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju takođe je potvrdio da je šteta značajna, ali je odbacio Trampove opise iste. Američki predsjednik je, u međuvremenu, iskoristio samit NATO-a da najavi nove pregovore sa Iranom.

„Gledajte, pričaćemo s Iranom sljedeće nedjelje. Možda potpišemo sporazum. Ne znam. Po meni, mislim da to nije toliko neophodno. Mislim, imali su rat. Borili su se. Sad se vraćaju svom svijetu. Nije me briga imam li sporazum ili ne. Jedino što tražimo je ono što smo i ranije tražili – da nema nuklearnog oružja. A mi smo ga uništili. Drugim riječima, to više ne postoji“, izjavio je Tramp.

S druge strane, vrhovni vođa Irana izjavio je da SAD „nijesu postigle ništa značajno“ ovim napadom. Hamnei tvrdi i da je Iran odnio pobjedu nad Izraelom, te da je Vašingtonu zadao „težak šamar“.

„Činjenica da Islamska Republika ima pristup ključnim američkim lokacijama u regionu i da može djelovati protiv njih kad god to smatra potrebnim – nije mala stvar. To je veliko dostignuće. Slične akcije mogle bi se ponoviti u budućnosti. Ako dođe do agresije, cijena za agresora nesumnjivo će biti visoka“, rekao je ajatolah.

Pažnja svjetske javnosti ponovo se usmjerava na ratna dejstva u Gazi, koja nijesu zaustavljena uprkos međusobnim napadima Izraela i Irana. Iako je jedan sukob završen, Bliski istok nastavlja u svom uobičajenom ritmu – koliko god on bio poguban.

„Tramp bi umjesto sporazuma mogao da pređe na tzv. libanski model“

Nikola Tucakov iz Instituta za evropske studije nedavno je dao nekoliko pronicljivih izjava o aktuelnoj situaciji na Bliskom istoku u intervjuu za Euronews Svet. Kada je riječ o primirju, Tucakov smatra da Iran ima najmanje razloga za zadovoljstvo.

„Iran treba da bude zadovoljan time što je režim uopšte opstao“, rekao je.

Opstajanje režima smatra se glavnom pobjedom za Iran, jer im omogućava dugoročnu obnovu nuklearnih kapaciteta. S druge strane, Izrael i njegovi saveznici, uključujući SAD, ovaj razvoj događaja vide kao taktičku pobjedu.

„Likvidirani su brojni čelnici nuklearnog programa, vojske i Islamske revolucionarne garde Irana“, istakao je Tucakov, ocijenivši to značajnim udarcem iranskoj vojnoj infrastrukturi.

„Demonstracijom solidarnosti SAD-a i Izraela, perspektive sporazuma se povećavaju“
On smatra da će zemlje koje su ranije bile skeptične sada možda pristupiti američko-izraelskom bloku, vidjevši trenutnu snagu tog saveza. Iako ne postoji akutna vojna prijetnja drugim državama u regionu, jasno je ko trenutno dominira, što može motivisati druge da se priključe.

Što se tiče situacije u Gazi, Tucakov izražava dozu skepticizma prema strategiji koja snagu vidi kao put ka sporazumu.

„Zahtjevi koje Izrael postavlja Hamasu oduzimaju mu sve moguće adute“

Upravo to, kako kaže, čini bilo kakav dogovor sa Hamasom teško ostvarivim, uzimajući u obzir trenutne uslove koji su postavljeni. Tucakov upozorava da bi te strategije mogle više demoralisati nego donijeti željene rezultate, smatrajući optimizam u vezi s rješavanjem sukoba – preuranjenim.

Na kraju, osvrćući se na mogućnost novih pregovora između SAD-a i Irana, Tucakov je pesimističan.

„Vrlo male šanse za nastavak pregovora u bliskoj budućnosti“, rekao je, uzimajući u obzir odluku Teherana da nastavi obogaćivanje uranijuma i obnovu nuklearnog programa.

Američki predsjednik Tramp, prema Tucakovu, možda je ukinuo mogućnost pregovora prelaskom na tzv. „libanski model“, gdje se umjesto dugoročnih sporazuma primjenjuju povremena raketiranja.

„Ovo je taktika kojom se iranski nuklearni kapaciteti drže na prihvatljivom minimumu za SAD“, zaključio je Tucakov, dodajući da će i Trampov nasljednik vjerovatno morati da se nosi s ovakvim stanjem, jer – povjerenja za postizanje bilo kakvog sporazuma trenutno nema.