B.Bu. [ Politika.rs ]

NAJUTICAJNIJA JEVREJSKA PORODICA U OBLASTI BANKARSTVA

Kako je bogatstvo Rotšildovih opstalo sedam generacija

U svijetu gdje, kako često navode finansijski stručnjaci, „prva generacija stvara bogatstvo, druga ga uvećava, a treća ga troši”, porodica Rotšild, jedna od najpoznatijih i najuticajnijih porodica u istoriji evropskog bankarstva, predstavlja fascinantan izuzetak. Njihovo bogatstvo ne samo da nije nestalo tokom vremena, već je uspješno očuvano i uvećano tokom više od sedam generacija, što je gotovo nečuveno među velikim dinastijama povezanim sa novcem.

Bogatstvo Rotšildovih nije slučajnost, već rezultat sistematskog i višegeneracijskog pristupa – gdje je svaka odluka dio šire slike. Kroz pravne mehanizme poput trustova, sofisticirane strategije zaduživanja, investiranja u generacijsku imovinu i fokus na obrazovanje i kontinuitet, ova porodica je pokazala kako bogatstvo ne mora da bude kratkotrajna pojava, već dugoročna misija.

Ključ dugovječnosti njihovog bogatstva leži u pažljivoj strategiji, velikom znanju i specifičnim, dobro razrađenim metodama, koje su daleko od uobičajenog načina razmišljanja.

Nasljeđivanje kroz fondove, ne kroz testamente

Jedna od najznačajnijih odluka Rotšildovih bila je da umjesto klasičnih testamenata koriste fondove – pravne strukture koje omogućavaju kontrolu i zaštitu imovine kroz generacije. Testament postaje javan i podložan osporavanju, dok povjerenički fond ostaje privatan, fleksibilan i stabilan, čime se izbjegava rasparčavanje bogatstva i njegovo curenje kroz porez i pravne komplikacije.

Kako piše Fajnenšel tajms, fondovi omogućavaju vlasnicima da postave precizna pravila o tome kako, kada i pod kojim uslovima naslednici mogu da koriste sredstva iz fonda – čuvajući tako porodične vrednosti, ali i imovinu od spoljašnjih pretnji poput razvoda, tužbi ili poslovnih neuspeha.

Pozajmljivanje umjesto prodaje

Umjesto da prodaju vinograde, rudnike ili umjetnička djela kako bi došli do gotovine, Rotšildovi nikada nisu prodavali dragocjenu imovinu – oni su je koristili kao zalog za dobijanje povoljnih zajmova. Time su očuvali osnovicu bogatstva, dok su istovremeno imali pristup kapitalu.

Kako objašnjava Forbs, ovaj pristup „borrowed against assets” omogućava zaduživanje bez gubitka vlasništva. Dug se potom vraća kroz nove investicije, dok imovina ostaje u porodici.

Obrazovanje kao obaveza

Svaka nova generacija Rotšildovih prolazila je kroz strogi režim visokog obrazovanja: finansije, politika, diplomatija, prava i jezici. Učili su najmanje četiri jezika, a često su se školovali na najprestižnijim univerzitetima Evrope. Obrazovanje nije bilo individualna odluka, već porodična strategija, alat opstanka u kompleksnom svijetu međunarodnih finansija i politike.

Imovina koja traje vjekovima

Još u 19. vijeku, Rotšildovi su investirali u generacijske posjede: vinograde u Francuskoj i Njemačkoj, rudnike u Istočnoj Evropi, željezničku i brodsku infrastrukturu. Ove investicije nisu bile brzi biznis poduhvati, već strateška dugoročna ulaganja koja i danas donose prihode.

Kako navodi Bloomberg Wealth, ovakva imovina ne zavisi od tržišnih talasa već od realne vrijednosti i stabilne potražnje, što je čini savršenim osnovom za očuvanje bogatstva.

Porodična kancelarija

Umjesto da se oslanjaju na spoljne menadžere, Rotšildovi su osnovali porodičnu kancelariju, koja funkcioniše kao profesionalna investiciona kompanija. U njoj rade pravnici, bankari, ekonomisti i savjetnici koji upravljaju bogatstvom kao što bi to činila bilo koja korporacija – ali sa mnogo ličnijim ciljevima i vrijednostima.

Porodične kancelarije ovog tipa imaju dvije ključne prednosti: kontinuitet i povjerenje, piše list Ekonomist. Dok direktori u običnim firmama dolaze i odlaze, porodična kancelarija djeluje sa jedinstvenim fokusom – očuvanje imovine i vrijednosti kroz vjekove.

Planiranje u ciklusima od 50 i 100 godina

Za razliku od modernih firmi koje prave petogodišnje strategije, Rotšildovi planiraju u poluvjekovnim i vjekovnim ciklusima. To znači da odluke koje danas donose nisu fokusirane na kratkoročnu dobit, već na to kako će uticati na buduće generacije.

Ovakvo razmišljanje je rijetkost i zahtijeva izuzetnu disciplinu, istorijsko znanje i sposobnost da se ne reaguje impulsivno na svaku tržišnu promjenu, ističe Harvard Business Review.

Kod crvenog štita
Rotšildovi su bogata plemićka porodica Aškenazi jevreja, porijeklom iz Frankfurta. Njihova priča počinje još u 16. vijeku, a korijeni im sežu do Isaka Elhanana, rođenog 1577. godine, koji je prvi nosio prezime „Rotšild”.

Sam naziv „Rothschild” potiče od njemačkog izraza sa starim spelovanjem - „zum rothen Schild”, što znači „kod crvenog štita”. U to vrijeme, kuće nisu imale brojeve već su bile označavane simbolima, bojama i natpisima, a dom ove porodice u Judengase, jevrejskoj četvrti Frankfurta, bio je obilježen upravo crvenim štitom. Taj simbol kasnije je postao ne samo prezime, već i znak koji će generacijama označavati moć i prestiž.

Pravi uspon porodice započinje krajem 18. vijeka, kada Majer Amšel Rotšild, potomak Isaka Elhanana, osniva bankarsku kuću u Frankfurtu. Majer je imao petoricu sinova i svakog je poslao u jedan od tadašnjih finansijskih centara Evrope – Beč, London, Napulj, Pariz i Frankfurt – čime je stvorio mrežu porodice u pet velikih gradova, koja će uskoro početi da upravlja međunarodnim finansijama sa neviđenom efikasnošću i tajnošću.

Njihovo bogatstvo i uticaj rasli su nevjerovatnom brzinom, zahvaljujući pametnim ulaganjima, finansiranju vladara, naročito tokom Napoleonovih ratova, kao i uspostavljanju sistema brzog dobijanja informacija, koji su im omogućavali da znaju vijesti prije svih. Upravo ta kombinacija vizije, discipline, porodične povezanosti i strateškog pozicioniranja učinila je da prezime Rotšild i danas simbolizuje ne samo bogatstvo, već i dugovječnost moći.

Uprkos antisemitizmu i izazovima koji su pratili jevrejske porodice širom Evrope, Rotšildovi su uspjeli da uđu u najviše slojeve društva, pa su tokom 19. vijeka mnogi članovi porodice primljeni u plemstvo, najprije u Austro-Ugarskoj, a potom i u drugim državama. Njihova sposobnost da balansiraju između identiteta, vjere, bankarstva i politike ostaje jedno od najfascinantnijih poglavlja u evropskoj istoriji.

Danas, iako više nisu jedinstveni finansijski entitet kao nekad, članovi porodice Rotšild i dalje imaju značajne uloge u svijetu investicija, vinarstva, umjetnosti i filantropije – čuvajući nasljeđe koje je započelo kod jednog skromnog crvenog štita u srcu Frankfurta.

Na osnovu dostupnih podataka, bogatstvo porodice Rotšild danas najvjerovatnije iznosi 250–600 biliona dolara, mada precizna procjena ostaje neuhvatljiva zbog tajnovitosti i kompleksne strukture njihove imovine.