Mi.M.

Zloupotrebe i korupcija se pokušavaju ozakoniti izmjenama Zakona o sportu

Bivši direktor Uprave za sport Marko Begović reagovao je povodom predloga izmjena i dopuna Zakona o sportu. Reagovanje prenosimo integralno.

1076419

(Foto: Marko Begović)

Ovo je drugi pokušaj kandidovanja izmjena i dopuna već izmijenjenog Zakona o sportu, kojim se želi primarno legalizovati nezakonito finansiranje Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK), zapošljavanje srodnika uz obezbjeđivanje eksteritorijalnog statusa ove sportske organizacije.

Da preciziram, radi se o klasičnom primjeru birokratske korupcije na način što se određenim pojedincima povezanim sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju, daje carte blanche za dalje urušavanje crnogorskog sporta s jedne, i zloupotrebu sredstava građana Crne Gore kako bi se finansirale potrebe povezanih lica i organizacija s druge strane.

Naime, predlog ministarstva glasi: „COK je institucionalno i finansijski nezavisna sportska organizacija“. Ako se ovom stavu, priključi predlog izmjene odredbe o sufinasiranju, da se za COK objezbjeđuje fiksni iznos od 15% od budžeta za transfer svim sportskim organizacijama iz ministarstva, onda je posve jasno sljedeće.

Prvo, radi se o kontradiktornim odredbama, jer definicija finansijske autonomije, ili kako u predlogu nespretno stoji „finansijska nezavisnost“, podrazumijeva sposobnost sportske organizacije da realizuje svoje aktivnosti bez finansijske podrške iz javnih izvora (Geeraert i drugi, 2014).

Drugo, dok su nacionalni sportski savezi jedini kompetentni za pojedinu granu sporta, ovim rješenjem se jača diskreciono pravo COK a da raspolaže sredstvima bez ikakvih kriterijuma i kontrole kvaliteta.

Treće, COK u dužem vremenskom periodu dobija sredstva iz javnih izvora za aktivnosti koje su već pokrivene od
strane Međunarodnog olimpjjskog komiteta – kao što je recimo stavka smještaj sportista.

Kumulativno, građani finansiraju COK sa iznosima do tri puta većim od onih koji su opredijeljeni za Olimpijski komitet Kosova, a sa mnogo slabijim postignutim rezultatima.

Ovim se obezbjeđuje preživljavanje klijentelističkog odnosa i koruptivnih praksi nakon promjena iz 2020. godine, kroz kupovinu glasova i opstanak na vlasti. Dovoljno je pogledati spisak putnika za prošlogodišnje Igre u Parizu, kojima su građani Crne Gore plaćali boravak i ekskurziju (pa i navijanje za druge reprezentacije).

Takođe, kao zakonska norma uvodi se Crnogorska olimpijska kuća, koju će opet posredno finansirati građani Crne Gore, a direktora birati na predlog predsjednika COK-a, Upravni odbor, zaobilazeći javni konkurs.

Ovakva zakonska rješenja bitno odstupaju od standarda unutar prostora Evropske unije (EU), omogućavajući monopolski status pojedinim licima i sportskim organizacijama, na način što im se a priori određuje iznos koji će obezbijediti građani Crne Gore, pritom isti je lišen bilo kakve kontrole.

Pored političke, koje je rješenje pristojnih sistema kojima kao društvo težimo, za postizanje vrhunskih postignuća kao i koncepta sporta u službi razvoja zajednice, nauka i praksa posebno apostrofiraju pravnu, finansijsku i organizacionu autonomiju.

Kao i slučaju usvojenog Zakona o sportu u Francuskoj, a imajući u vidu javni interes i značaj sporta, fokus
je na primjeni koncepta nadzirane autonomije, a nikako ne nezavisnosti. Ovdje se postavlja ključno pitanje – da li su ovi predlozi komunicirani našim evropskim partnerima, posebno ka Evropskoj komisiji, imajući u vidu trenutni status Crne Gore i namjere da se zatvori jedno od izazovnijih pregovaračkih poglavlja koje tretira pitanje unutrašnjeg tržišta, državne pomoći (sufinansiranje) i konkurencije.

Dalje, pokušava se narušiti autonomija Komisije za antidoping, kandidovanjem izmjena odredaba bez prethodne saglasnosti od strane Svjetske antidoping agencije (WADA). Javnu raspravu po ovom pitanju je bilo moguće organizovati tek nakon dobijene podrške od strane WADA, nadležnih sekretarijata i radnih tijela UNESCO i Savjeta Evrope.

Ovakvi predlozi potvrđuju hroničan problem strukturalnih nedostataka sistema upravljanja sportskim pokretom u Crnoj Gori kojeg karakterišu klijentelizam, rizik i prisustvo korupcije uz upitnu stručnost i namjeru osoba koje donose odluke u našem sportu.

Nastavlja se praksa neadekvatnih kontrolnih mehanizama i gotovo nepostojećih nadzornih organa. Takođe, ovakav predlog je u suprotnosti sa obavezujućim antikorupcijskim standardima i mjerama, posebno od
zaštite od neprimjerenog uticaja kroz nefinansijske subjekte i profesije (DNFBP) i kapaciteta analize sumnjivih transakcija (STR).

Dok se u razvijenim evropskim zemljama mehanizmi kontrole jačaju o čemu svjedoče presude kako Evropskog suda pravde i domaćih sudova EU zemalja, potvrđujući time namjeru vlasti i pravosudnih organa da obezbijede zaštitu javnog interesa, u Crnoj Gori se svjesno i sa visokim stepenom umišljaja, slabe ili urušavaju.