- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zanimljivosti
14. 05. 2025.
14:22 >> 14:22
Čitaj mi:
BIVŠI PREDSJEDNIK URUGVAJA
Hose Muhika- Biografija najsiromašnijeg predsjednika na svijetu
Hose Alberto "Pepe" Muhika Kordano (Jose Mujica) rođen je 20. maja 1935. godine u Montevideu, Urugvaj.
Poznat je kao bivši gerilac, političar i bivši predsjednik Urugvaja, a širom svijeta stekao je reputaciju „najskromnijeg predsjednika na svijetu“ zbog svog jednostavnog načina života i filozofskog pristupa politici.
Porodica je rano pretrpjela udarac – otac je preminuo kada je Hose imao samo pet godina, a njegovu mladost obilježile su ekonomske teškoće i jednostavan seoski život.
Muhika je kao mladić bio aktivan sportista, volio je biciklizam, ali ga je više od svega privlačila politika. Prvo se priključio Nacionalnoj stranci, no ubrzo ga je sve veća društvena nepravda u Urugvaju okrenula ka radikalnijim formama otpora. Tokom 1960-ih pridružio se ljevičarskom gerilskom pokretu Tupamaros, koji je inspiraciju pronalazio u kubanskoj revoluciji i koristio oružane metode protiv autoritarne vlasti i korumpiranog establišmenta.
Zatvor i samica – godine u tami
Tokom svoje gerilske aktivnosti, Muhika je više puta ranjavan i hapšen. Ukupno je proveo skoro 14 godina u zatvoru, od čega je dvanaest godina proveo u izolaciji, često bez pristupa sunčevoj svjetlosti, ljudskog kontakta i osnovne higijene. Najdramatičniji period njegove zatvorske kazne bio je kada je dvije godine držan u samici na dnu praznog bunara, što je ostavilo duboke psihološke posljedice. Sam Muhika je kasnije priznao da je to vrijeme bilo toliko teško da je razgovarao sa mravima kako bi sačuvao razum.
Uprkos brutalnim uslovima, nije izgubio nadu niti se odrekao svojih uvjerenja. Kada se Urugvaj vratio demokratskim vrijednostima 1985. godine, Muhika je pušten na slobodu u okviru amnestije za političke zatvorenike. Taj povratak iz tame u društvo za njega je bio trenutak lične i političke prekretnice.
Od gerilca do narodnog poslanika
Nakon izlaska iz zatvora, Muhika nije prestao da se bavi politikom – naprotiv. Pomogao je u transformaciji pokreta Tupamaros u političku partiju Pokret za narodno učešće (Movimiento de Participación Popular – MPP), koja je postala dio šire ljevičarske koalicije Frente Amplio (Široki front).
Godine 1995. izabran je za poslanika, a potom i za senatora. Tokom mandata stekao je reputaciju čovjeka iz naroda, bez afiniteta prema formalnostima, često u radnom odijelu i gumenim čizmama u parlamentu. Kao ministar poljoprivrede (2005–2008) u vladi predsjednika Tabarea Vaskezaa, pokazao je pragmatičan pristup ekonomiji i razvijao ruralne djelove zemlje.
Predsjedništvo – liberalna revolucija
Na predsjedničkim izborima 2009. godine, Muhika je pobijedio sa podrškom većine naroda. Svoje dužnosti zvanično je preuzeo 1. marta 2010. i tokom petogodišnjeg mandata sproveo niz društveno progresivnih i liberalnih reformi koje su Urugvaj stavile na mapu najnaprednijih zemalja Latinske Amerike.
Dekriminalizovan je abortus, čime je omogućena dostupnost reproduktivne zdravstvene zaštite ženama.
Iako su neki zakoni izazvali kontroverze, Muhika je uvijek isticao slobodu izbora, ljudsko dostojanstvo i socijalnu pravdu kao ključne vrijednosti. Njegova filozofija bila je da država mora služiti narodu, a ne obrnuto.
Skromnost kao ideologija
Tokom predsjedničkog mandata, Muhika je odbio da koristi predsjedničku rezidenciju i službene pogodnosti. Umjesto toga, živio je na svojoj maloj farmi, gdje je gajio cvijeće i radio poljoprivredne poslove zajedno sa suprugom, Lusijom Topolanski, takođe bivšom gerilkom i političarkom. Njegov stari foksvagen “buba” iz 1987. godine postao je svjetski simbol njegovog stila vođenja – jednostavnog, pristupačnog i bez trunke luksuza.
Muhika je 90% svoje predsjedničke plate donirao u dobrotvorne svrhe, najčešće organizacijama koje pomažu siromašnima i mladima. Njegov životni moto, izgovoren u govoru pred Ujedinjenim nacijama, glasio je: „Siromašan nije onaj koji ima malo, već onaj koji želi više i više.“
Emir Kusturica snimio je dokumentarac posvećen Hoseu Muhiki El Pepe, jedan uzvišeni život 2018. godine koji je premijeru imao na venecijanskoj MOSTRI.
Posljednje godine i bolest
I nakon izlaska iz politike, Hose Muhika je ostao moralna figura u regionalnim i svjetskim okvirima. Držao je govore širom svijeta o jednostavnom životu, opasnostima konzumerizma i važnosti etike u politici.
U aprilu 2024. godine, objavio je da boluje od raka jednjaka. Već tada je bilo jasno da će bolest zahtijevati tešku borbu. U januaru 2025. godine, Muhika je objelodanio da se rak proširio na jetru i da odbija dalji agresivan tretman, rekavši da želi da svoje posljednje dane provede u miru na svojoj farmi, među životinjama i prirodom koju je oduvijek volio.
Nasljeđe jednog autentičnog lidera
Hose Muhika ostaje zapamćen kao simbol otpora, skromnosti i političke autentičnosti. Njegov život, protkan dramom, patnjom, ali i neizmjernom vjerom u bolje društvo, poslužio je kao inspiracija mnogima širom svijeta. Bio je predsjednik koji nije nosio odijela, ali je nosio narod u srcu. Njegove riječi, odluke i životna filozofija ostavljaju neizbrisiv trag u savremenoj istoriji borbe za humanije društvo.
Коментари0
Остави коментар